Tek što je postavljen za vladina savjetnika za strana izravna ulaganja, Goran Ješić suočio se s prvim velikim problemom. Problem je to neugodniji jer se javio tamo gdje objektivno za njegovo javljanje nije bilo ni mjesta, ni potrebe. Iako je još u srpnju gradonačelnik Inđije najavio mogućnost da jedna velika indijska kompanija sagradi svoj tehnološki park u ovom srijemskom gradiću i premda su s tom idejom bile upoznate sve zainteresirane vladine strukture, kad se pristupilo konkretiziranju ovog projekta pojavili su se iracionalni otpori toliko tipični za srbijansku politiku. Odavno je poznato da je energični Srijemac trn u oku mnogima, ali se očekivalo da će s pozicije savjetnika u Vladi Srbije lakše i efikasnije uspijevati realizirati brojne korisne ideje. Nažalost, realnost je sasvim drukčija, tako da je i Ješića, naviknutog na neugodnosti raznih vrsta, iznenadilo opiranje koje je došlo iz državnog ministarstva za telekomunikacije i informatičko društvo. Bit spora je u tome je li projekt indijske Embassy group da u Inđiji sagradi tehnološki park vrijedan 600 milijuna dolara koristan za Srbiju ili nije? Ministar za ekonomiju i regionalni razvoj Mlađan Dinkić i sam Ješić smatraju da vrijednost tog centra IT tehnologije treba promatrati kroz činjenicu da bi prvoj fazi u njemu bilo zaposleno 2500 ljudi, u drugoj čak 25.000 radnika, i da bi planirani izvoz bio najmanje dvije milijarde dolara. Dodatni argument u njihovim razmišljanjima bilo je i to da bi se u ovaj tehnološki park u Inđiji uselile najpropulzivnije svjetske tvrtke – IBM, Microsoft, HP, Goldman Sachs, LG Soft, Yahoo, Google, Mcafee, Daimler, Lenovo, Alcatel-Lucent i mnoge druge. Ministrica za telekomunikacije i informatičko društvo Aleksandra Smiljanić, koja je od početka bila ukuljučena u pregovore, odjednom je promijenila kut gledanja i izrazila čuđenje. Njoj nije jasan sadržaj projekta, nije joj jasno ni tko tu ulaže, ni kakve će koristi od tog posla imati građani Srbije i sama država? Dodala je da u Srbiji nema problema sa zapošljavanjem informatičkih stručnjaka i da joj nije jasno tko će dobiti posao u Inđiji, Srbi ili stranci? Na kraju, ministrica, možda i nesvjesno, u potpunosti okriva karte. Uvažavajući uspjehe, koji su na informatičkom planu postignuti u Inđiji, ona izražava bojazan da bi projekt tehnološkog parka, ako se ne osmisli na pravi način, mogao nanijeti štetu domaćoj IT industriji!?

To što te industrije faktički nema i što funkcionira po principu sklapanja uvezenih komponenti, druga je priča. Uvoznički lobi je očigledno snažan i utjecajan tako da će pokušati zaštiti svoje interese. Kako vladajuća koalicija u Srbiji funkcionira po principu “rogova u vreći”, još se s velikom izvjesnošću ne može procijeniti je li to bio nespretan individualni izlet ministrice Aleksandre Smiljanić ili iza njena neslaganja stoji neka od vladinih političkih struja. Njezine zamjerke već su izazvale blago podozrenje investitora iz Embassy Groupa, pa bi snažniji i sistematičniji otpor svakako imao još negativniji efekat. Pitanje je da li će Ješić, koji je i do sada išao protiv vjetra, uspjeti amortizarti neočekivane udare lobista.

Najveća greenfield investicija

Tehnološki park Embassya Groupa na površini od 270 hektara bio bi prva investicija indijske kompanije u Europi i najveća greenfield investicija u Srbiji. U toj je državi prije dvije godine otvoren četvrti razvojni centar Microsofta izvan SAD-a. Razvojni centri postoje još u Kini, Indiji i Velikoj Britaniji. Planirana su otvaranja sličnih tehnoloških parkova u drugim regijama Srbije, i to kako bi se iskoristila dostupnost kadrova i infrastrukture drugih krajeva zemlje.