Učestali su posjeti ruskih biznismena Beogradu, s ponudama za kupnju velikih domaćih poduzeća, poput JAT-a, RTB-a Bor, a zainteresirani su za ulaganja u energetski sektor, metalnu industriju i turizam. Njihov domaćin je premijer Vojislav Koštunica, što znači da se predsjednik vlade Srbije osobno zauzima za dolazak ruskog kapitala u Srbiju. Preuzimanje ključne uloge Koštunice u prodaji pojedinih srbijanskih kompanija ruskim biznismenima donekle je potisnulo Mlađana Dinkića, resornog ministra za ekonomiju i regionalni razvoj u drugi plan. Dinkić, kao najslabija karika u sadašnjoj koalicijskoj vladi, pretrpio je nekoliko neugodnih “udaraca” od strane DSS-ovih ministara, koji su onemogućili njegovo zalaganje da se RTB Bor proda konzorciju East pointa i londonskog investicijskog fonda ORN. Glavni razlog uzimanja vodeće uloge u privatizaciji od strane premijera njegov je korak kojim želi osigurati provođenje ekonomskog djela dogovora što ga je imao prilikom posljednjeg susreta s Putinom. Koštunica je u razmaku od svega nekoliko dana primio u vlastitom kabinetu ruskog biznisimena Olega Deripasku, zainteresiranog za kupnju RTB Bor i direktora Aeroflota Valirija Okulova, koji je došao s otvorenom ponudom za kupnju JAT-a. Radi ubrzanja privatizacije domaće aviokompanije koja ima veći gubitak (209 milijuna dolara) od njene ukupne imovine procenjene na 112 milijunana dolara, primijenjen je kraći put za izbor savjetnika za njegovu privatizaciju koji treba donijeti strategiju prodaje JAT-a. Umjesto objavljivanja natječaja s pozivom zainteresiranim kompanijama za ulogu privatizacijskog savjetnika, Agencija za privatizaciju uputila je neposredan poziv na 24 adrese s nakanom da nakon dobivenih odgovora ocijeni najbolju ponudu.

Žurba u privatizaciji JAT-a je od obostranog interesa za srbijansku i rusku stranu. Srpskim vlastima se žuri da udome jednog od najvećih gubitaša među domaćim javnim preduzećima prije nego što 2008. godine počne primjena Sporazuma o europskom otvorenom nebu. Prema tom sporazumu, svaka europska zračna kompanija moći će otvoriti liniju iz Beograda za bilo koje odredište u Europi bez traženja dozvole domaćih vlasti. Tada JAT, sa zastarjelom flotom i velikim gubitcima, prestaje biti zanimljiva “udavača”. Aeroflot, koji u svojoj ponudi nudi obnovu JAT-ove flote, pokrivanje gubitaka i zadržavanje sadašnjeg broja zaposlenih, žuri kako bi preko njega ušao na europsko tržište, prije primjene spomenutog sporazuma, kojim Rusija nije obuhvaćena. Juriš ruskog kapitala na ulaganja u srbijanska preduzeća izaziva dozu sumnjičavosti u domaćim ekonomskim krugovima. U tome vide opasnost da će Srbija, iz političkih razloga, prodati ruskim biznismenima poduzeća po nepovoljnoj ceni jer se Koštuničina dobrodošlica ruskom kapitalu shvaća kao davanje prioriteta ruskim biznismenima, što može obeshrabrujuće djelovati na druge potencijalne kupce i na smanjivanje cijene kao posljedice manje konkurencije. Zbog toga se Koštuničino neposredno “uplitanje” smatra neprimjerenim za jednog premijera. Usput se skreće pažnja na loša iskustva s ruskim kompanijama, a kao primjer se navodi privatizacija Beopetrola od strane Lukoila. Mali dioničari Beopetrola upozorili su vladu na loše iskustvo s Lukoilom optužujući rusku kompaniju da je za četiri godine od kada je stekla većinsko vlasništvo umanjila vrijednst kapitala poduzeća za 75 posto.