Od osam milijardi eura, koliko građevinsko-razvojna multinacionalka Trigrant planira uložiti tijekom sljedećih četiri-pet godina u zemlje srednje, istočne i jugoistočne Europe, na zemlje šire regije prema dosad najavljenim projektima trebala bi otići više od četvrtine. Primarni fokus mađarske kompanije su Poljska i Rusija, te zatim Slovačka kao velika tržišta, ali i zemlje regije su na “meti”. Najveća investicija u široj regiji je definitivno Esplanada centar u Bukureštu vrijedan milijardu eura direktnih ulaganja, u Zagrebu je Trigranit započeo gradnju arene s Ingrom od 87 milijuna eura, a pokraj nje za dva mjeseca kreće gradnja najvećeg šoping centra u Hrvatskoj vrijednog 270 milijuna, u Ljubljani je upravo potpisan ugovor za Emonika centar u koji će se uložiti 220 milijuna eura, a u Crnoj Gori je Trigranit već odmakao u pregovorima za dva vrijedna projekta, Velike plaže u Ulcinju za koju još nema procjene ulaganja i Millenium Centra u Podgorici od 250 milijuna eura. U Hrvatskoj je još neizvjesna sudbina elitnog turističkog naselja na Čiovu od 80 milijuna eura pa se Trigranit fokusirao na nalaženje ciljeva u zapuštenim dijelovima koji su prije koristili u prometne svrhe: preobrazbu luke u Rijeci, bivše tvornice željezničkih vozila Gredelj uz prugu u centru Zagreba i željezničke postaje u Splitu. Od zemalja regije, Makedonija, Albanija i BiH su izostavljena s karte Trigranitova ulaganja iako u tvrtki tvrde da pregovaraju u projektu u Sarajevu. Iako se na ulagačkoj karti nalazi i Bugarska, iz nje zadad nema vijesti o planiranim projektima. U Srbiji je došlo do neugodnog iskustva između Trigranita i beogradskih vlasti, što je rezultiralo izbacivanjem ili povlačenjem – ovisno s koje strane se gleda – Trigranita iz projekta obnove željezničkog kolodvora Prokop, investicije vrijedne više od 200 milijuna eura. Prema dosadašnjem iskustvu iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, svaki grad pri dolasku Trigranita mora se pripremiti za teškog pregovarača, pogotovo ako je riječ o javno privatnom partnerstvu. Spremni su uložiti novac, ali on uvijek mora donijeti visoke profite osnivačima među kojima su Nat Rothschild, Peter Munk, Sandor Demjan i Sandor Csanyi. U Ljubljani je tako trebalo više od šest godina pregovaranja dok nisu usuglašeni interesi s gradskim vlastima i Slovenskim željeznicama, u Hrvatskoj su pregovori o areni trajali tri mjeseca, ali su bili izuzetno žestoki i pod velikim pritiskom javnosti se i s jedne i druge strane iznosilo dosta prljavog rublja.
Slovenci su pristali napraviti infrastrukturu, ali i dobiti četvrtinu udjela u tvrtki koja će graditi Emoniku, u Zagrebu su se gradske vlasti pohvalile da su pregovorima uštedjele 200 milijuna kuna, ali su zato u svojim planovima pristali na povećanje gabarita Trigranitova centra više nego je bilo dopušteno urbanističkim planovima. Beograd je jedini grad u kojem je Trigranit odustao. Iz Željeznica Srbije su ih optužili da su tražili da se odreknu zemljišta vrijednog 30 milijuna eura i osiguraju prolaznost centra od 44 tisuća ljudi dnevno. Trigranit je odgovarao kako su beogradske vlasti mijenjale uvjete ugovora nakon što je potpisano pismo namjere po originalnom tenderu. Uglavnom, Beograd je postao jedini grad u kojem investicija nije dogovorena.“Mi uvijek imamo vremena i strpljenja. Kada jednom dođemo u neku zemlju, uočimo potencijal, nije nam teško dugoročno pregovarati. Ali dosad nismo izišli niti iz jedne zemlje u koju smo ostvarili investiciju. Ovaj dio Europe nam je zanimljiv zbog brzog rasta, većih potencijala i ipak slabije konkurenicje”, sažeo je politiku tvrtke izvršni direktor Trigranita Lorent Varga. Kada već uspije dogovoriti investiciju, Trigranit ne žali novca i truda. Najčešći projekti su im tzv. mixed use u kojim okosnicu čini veliki šoping centar treće, najmodernije generacije. To podrazumijeva da se u njemu može i živjeti jer nudi sve potrebno, sadržaji se dodaju uredskim prostorima, hotelima, sportskim ili kulturnim objektima, parkovima, igralištima… Nije neobično da u sklopu svojih projekta uz šoping centar grade muzeje, galerije ili nacionalna kazališta, poput investicije u Bukureštu. Kada objekte naprave, njima uglavnom i upravljaju. U gradnji turističkih sadržaja također ulaze u cjelovito naselje, koje osim hotela opet ima sve potrebne sadržaje. Urede uvijek grade na najatraktivnijim lokacijama i vrhunske kvalitete. Primjerice, u Budimpešti su potukli konkurenciju gradnjom poslovnih tornjeva uz Dunav pa zbog pogleda i visokog standarda uređenja, unatoč ne previše atraktivnom izgledu zgrada, drže visoke cijene. Općeniti zajednički nazivnik je da u svim svojim projektima žele osigurati cjelodnevno življenje i popunjenost, te su sve investicije dugoročne. I da, imaju pomalo dosadne nazive za svoje projekte koji se uglavnom u svim zemljama zovu ili Millenium ili City center ili ako je riječ o sportu – arena.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu