Vlada Srbije vlastiti je akcijski plan, koji će primijeniti u slučaju jednostranog proglašenja neovisnosti Kosova, zaključala iza “sedam brava” proglasivši ga najvećom državnom tajnom. Tolika opreznost, prema ocjeni većine političkih analitičara, nije dovoljna da se već na prvi pogled vidi kako je njezin manevarski prostor veoma sužen, a sve što bude poduzela u najvećoj mjeri će se njoj i građanima Srbije obiti o glavu. Vladine mjere poklopile su se s predsjedničkom izbornom utrkom, tako da Koštuničinom ministarskom kabinetu nije bilo teško da s koalicijskim partnerima postigne suglasnost o odluci da vlast neće priznati jednostrani akt Prištine o proglašenju neovisnosti, a potez kosovskih vlasti poništiti.

Blokada Kosova?
Vlada je suočena pred delikatnijim odlukama kada je riječ o potezima prema državama koje budu priznale neovisnost Kosova. Koštunica je već pokazao “mišiće” prema SAD-u i EU time što je predstavnicima američkog veleposlanstva onemogućio promatranje predsjedničkih izbora, a EU je “zaprijetio” kako neće potpisati Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju ako njezina misija, mimo odluke Savjeta sigurnosti UN-a, zamjeni UNMIK. U “igri” je i pokazivanje strogoće prema drugim državama u obliku povlačenja veleposlanika, što bi značilo snižavanje diplomatskih odnosa na najnižu stubu. Repertoar mjera, prema nagađanjima upućenih, završava se potezima prema kosovskoj vlasti što u cijeloj stvari privlači najveću pozornost. Prema informacijama objavljenima u beogradskim medijima, Kosovu se prijeti ekonomskom blokadom u što se uključuje i obustavljanje isporuke struje. Domaća javnost još nije zaboravila Miloševićeve ekonomske mjere koje je poduzeo protiv Slovenije, koje su se pokazale pogubnijim za Srbiju nego za Ljubljanu. Ekonomskom blokadom Kosova Srbija bi izgubila znatno tržište na kojemu ostvaruje suficit, a upitno je koliko bi takva mjera bila učinkovita s obzirom na dosad pokazanu snalažljivost trgovaca s obje strane. Kosovske vlasti oštricu ekonomske blokade mogu otupiti okretanjem prema drugim okolnim zemljama: Crnoj Gori, Makedoniji i, naravno, Albaniji. Teško je povjerovati da se srbijanske vlasti smiju odlučiti na uskraćivanje isporuke struje a da ne uslijedi kontra od strane EU-a na tržištu na kojem srbijansko gospodarstvo ostvaruje polovicu godišnjeg izvoza. Zato se vladine ekonomske sankcije tumače kao “pucanje u vlastitu nogu”, jer bi se Srbija suočila s golemim ekonomskim teškoćama poput smanjenja ulaganja inozemnog kapitala, što bi ugrozilo njezin ekonomski razvoj, a domaće stanovništvo izložilo padu ionako niskog životnog standarda. Najveće zanimanje vlada za odgovor na pitanje bi li Srbija angažirala vojne snage u obrani Kosova. Iako se u predizbornoj retorici ne isključuje takva mogućnost, vojna intervencija se doživljava kao prijetnja praznom puškom. Predsjednik Tadić, u čijoj je nadležnosti zapovijedanje oružanim snagama, spomenuo je odlazak pripadnika srbijanske vojske samo u slučaju poziva KFOR-a. Dragan Šutanovac, ministar obrane, isključuje svaku mogućnost angažiranja vojske, a ministar policije Dragan Jočić je izjavio kako je vlast u stanju onemogućiti paravojne formacije da odu na Kosovu. Eventualni neredi mogući su u samoj Srbiji, što kod građana izaziva zabrinutost.

Zajednički jezik
Vojna dimenzija privlači pozornost u slučaju da Srbi iz sjevernog dijela Kosova proglase neovisnost od Prištine, što se smatra vrlo vjerojatnim odgovorom na jednostrano proglašenje neovisnosti pokrajine. Upitno je tko bi se stavio u njihovu zaštitu. Ako srbijanske vlasti nađu zajednički jezik s vanjskim faktorima, podjela Kosova se smatra kao najvjerojatniji ishod postojećeg stanja. Da bi se to dogodilo, potrebno je, smatraju upućeni, da suglasnost bude postignuta na relaciji Kremlj – Bijela kuća, jer na kosovskom pitanju snagu omjeravaju dvije najveće vojne sile, a ne Srbi i Albanci čija je ključna uloga da ne iznevjere vlastite saveznike.

Vijeće sigurnosti o misiji UN-a na Kosovu

Vijeće sigurnosti UN-a, čija je članica i Hrvatska, srijedu na večer, po hrvatskom vremenu, trebalo je održati zatvorenu sjednicu posvećenu izvješću glavnog tajnika UN Ban Ki-moona o misiji UN-a na Kosovu (UNMIK). U izvješću, koje je objavljeno 3. siječnja, Ban Ki-moon je upozorio kako zastoj u rješavanju statusa Kosova može izazvati nestabilnost u toj odcjepljenoj srbijanskoj pokrajini kao i cijeloj regiji, te ugroziti naslijeđe misije UNMIK-a i sigurnost njezinog osoblja. Također je pozvao sve strane na Kosovu na sudržanost, te naglasio važnost sve većeg angažiranja Europske unije na Kosovu radi jačanja stabilnosti pokrajine. Na početku sjednice, koji će biti otvoren za javnost, Vijeću sigurnosti UN-a će se obratiti predsjednik Srbije Boris Tadić. Uoči odlaska u New York najavio je da će ponoviti kako “Srbija aposlutno ne prihvaća nikakvu neovisnost Kosova” i tražiti modalitete za nastavak pregovaračkog procesa. Očekuje se da će na sjednici govoriti i novi kosovski premijer Hashim Thaqi. Sjednica bi mogla dati i barem načelni odgovor na nedavne tvrdnje New York Timesa da su se George Bush i Angela Merkel dogovorili da će SAD i Njemačka priznati neovisnost Kosova nakon proglašenja.