Osim desetak dnevnih listova i više tjednika koji se, pored ostalog, bave i ekonomskom tematikom, na srbijanskom medijskom tržištu postoji prava “poplava” specijaliziranih ekonomskih dnevnih listova, tjednih, mjesečnih i periodičnih časopisa, ali svima njima zajednička je niska naklada. Najveća izdavačka kuća koja se bavi isključivo tiskovinama s ekonomskim sadržajem jest Ekonomski magazin čiji tjednik, prema priznanju uredništva, izlazi u svega pet tisuća primjeraka. Osim toga, Ekonomski magazin, osnovan 1999. godine i pokrenut od strane skupina novinara u NIP E pressu, izdaje mjesečnike Bankar i Poduzeće, te periodične publikacije posvećene određenim temama. Njegova tradicionalna izdanja su izbor 300 najuspješnijih poduzeća u jednoj godini, zatim publikacija o godišnjem poslovanju banaka, osiguravajućih i brokerskih kuća. Ekonomski magazin okupio je krug najpoznatijih ekonomskih novinara, te stručnjaka iz ekonomske oblasti. Prvi predsjednik Izdavačkoga savjeta bio je Dragoslav Avramović, tvorac monetarne reforme, nakon pogibeljne hiperinflacije zbog koje su mnoga poduzeća morala staviti lokot na tvorničkim ulaznim vratima, a ona koja su preživjela pokušavaju u tekućoj privatizaciji naći kupca koji bi ih održao u životu. U izdanjima te kuće surađuju članovi Istituta ekonomskih nauka, poput Stojana Stamenkovića, ekonomski eksperti poput Vladimira Gligorova, Miroslava Prokopijevića, Milana Kovačevića, konzultanti za inozemna ulaganja i drugi. U izdavačkom savjetu bili su članovi Dragiša Lekić u svojstvu direktora Societe General banke, Božidar Đelić u vrijeme dok je obnašao funkciju ministra financija i mnogi poznati domaći ekonomisti. Sva nabrojana imena nisu bila dovoljna da kuća može, uz dosta razvijen marketing, polučiti značajniju financijsku učinkovitost, pa se ispomaže organiziranjem povremenih skupova na kojima se raspravlja o temama od regionalnog značenja. Tijekom proteklih godina Ekonomist magazin postao je novinska kuća s više izdanja. Od 2004. godine Ekonomski magazin postao je dio Economist Media Group, što pripada Internacional Group sa sjedištem u SAD.

Takav status stečen je dijelom zahvaljujući potpori što ih ta kuća ima od ljudi iz političke i ekonomske vlasti. Prema neslužbenim inoformacijama, njezin najveći potpornik je Božidar Đelić, potpredsjednik vlade. Sa sličnim financijskim teškoćama suočeni su i ostali izdavači. U Srbiji izlaze časopisi poput Lidera, Magazina, Ekonometra, Biznisa i financija, dnevnog lista Biznis i Privrednog pregleda. Njihova naklada je skromna i održavaju se u životu zahvaljujući donacijama domaćih biznismena, kao što su Miroslav Mišković, Danko Đunić, Dragomir Tomić. Mala naklada listova i časopisa s isključivo ekonomskim sadržajem nalazi objašnjenje u objavljivanju pretežno visokostručnih tekstova, koji su nerazumljivi širokoj čitalačkoj publici. Takav sadržaj je svjesno odabran, jer zbog niske kupovne moći stanovništva časopisi te vrste su prije svega namijenjeni poslovnim ljudima. Prema nekim tvrdnjama, većina tekstova nije ni njima previše privlačna, jer je riječ o ljudima s visokim ekonomskim obrazovanjem, koji oblast u kojem se kreću bolje poznaju od novinara koji o pišu o ekonomskim zbivanjima iako se dosta novinara pojavljuje u ulozi analitičara zbivanja u makroekonomskoj oblasti i mikroekonomskom ozračju. U Srbiji postoji i široki krug novopečenih biznismena, koji su se obogatili baveći se špekulativnim poslovima, ali su prilično neuki u bavljenju normalnim poslovima. Za njih poslovne informacije nisu od prevelike koristi, jer tek trebaju steći temeljna ekonomska znanja. U borbi za čitatelje novinari se nastoje snaći na svakojake načine, ali najviše se oslanjaju na novopečene bogataše kojima imponira da imaju “svoje” novine. To obično traje dok ne shvate da se “od slave ne živi”, pa se pojedini listovi brzo gase, kao što su se iznenada i pojavili.