Agencija Bruketa&Žinić&Grey godinama niže uspjehe – dosad su proglašeni drugom najučinkovitijom neovisnom reklamnom agencijom na svijetu, jednom od vodećih svjetskih neovisnih agencija i uvršteni su među 200 najboljih dizajnera ambalaže na svijetu. Nakon što su prije nekoliko mjeseci postigli dogovor s najvećom svjetskom marketinškom grupacijom WPP i s Greyem, Bruketa i Žinić izašli su iz suvlasništva svojih agencija u Bakuu i Beogradu, jer se sada oslanjaju na mrežu Grey grupe u 96 zemalja. O situaciji u sektoru razgovarali smo s Nikolom Žinićem, kreativnim direktorom agencije.

Koji su vam sada ciljevi, nakon ulaska u Grey mrežu?

Cilj je uvijek isti. Biti najbolji u onome što radiš. Sada kada smo postali dio međunarodne Grey mreže, nakon što je u agenciju investirao WPP, najveća svjetska komunikacijska grupacija, pozicionirali smo se kao njihov digitalni i dizajn hub. To znači da iz našeg ureda u Zagrebu radimo digitalna i dizajn rješenja na međunarodnoj razini grupe koja djeluje u 96 zemalja. Sukladno tome očekujemo veći izvoz naših usluga kroz rad s globalnim oglašivačima, mogućnost naših ljudi za stjecanje iskustava na stranim tržištima, s nekim poznatim brendovima, kvalitetnije mogućnosti edukacije za sve nas koristeći globalna znanja kolega iz mreže. S druge strane, na domaćem terenu ćemo moći za postojeće klijente, i manje i veće, primijeniti sve te alate i znanja koja su nam na raspolaganju, što će nam pomoći da bolje radimo i da osnažimo domaće brendove.

Kolike su razlike između raznih tržišta na kojima poslujete?

Od kada smo u Grey grupi radimo s klijentima od New Yorka, Varšave do Moskve. Razlike uvijek postoje u kulturama, ali zbog globalizacije nisu tolike kao prije, dok se možda više osjete na istočnijim tržištima, što je normalno. Svakom projektu pristupamo tako da prvo skeniramo tržište, da upoznamo tržište i prema tome postavljamo svoju komunikaciju.

Kako ste se uspjeli afirmirati u inozemstvu?

Kada smo 2013. u SAD-u bili proglašeni internacionalnom malom agencijom godine, što je priznanje ne samo za kreativnost nego i za način na koji je ustrojena agencija i njezini procesi, to nas je dovelo na vrh neke svjetske karte i nakon čega nas je WPP prepoznao. Davor i ja smo dva kreativca koji nismo čitali knjige o biznisu, što smo možda trebali, pa smo uz pomoć i drugih suradnika naravno postavili agenciju kako smo mi mislili da treba i nismo bili opterećeni postojećim biznis modelima. Svakom je klijentu, bio on mali uljar iz Istre ili globalni brend, pristupamo jednako studiozno i čini mi se da je to nešto što nas čini uspješnijima.

U prijašnjim ste intervjuima govorili kako laži danas više ne prolaze… jeste li se prevarili, obzirom na novu fake news kulturu?

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Još uvijek mislim da laži ne prolaze, čak i više nego prije, jer danas smo svi umreženi i svatko ima alat s kojim može reagirati na laž. Proizvodi i komunikacija trebaju biti čim iskreniji i otvoreniji jer se bilo kakva laž brzo kažnjava i posljedice za neki brend mogu biti katastrofalne. I tako će biti uvijek. Što se tiče fake newsa, najveći izazov tu vidim s klincima koji su naučeni na online kulturu i velik im je problem procijeniti koja je informacija ispravna i relevantna, a koja nije, ali vidimo da države i EU idu k tome da se definiraju i postave određeni zakoni i pravila koji uređuju odnos prema takvim informacija i zbog kojih će kazne za ona koji šire fake news biti ogromne. Još uvijek svi učimo i prilagođavamo se budućnosti, tako da će trend fake news kulture uz nova pravila i zakone vrlo brzo nestati.

U kojem se pravcu razvijaju kreativne industrije? Koliko tehnologija postaje važnija od ideje?

Kreativna industrija se i dalje vrti oko jedne osnovne stvari, a to je dobra ideja koja uvijek pronalazi put do svoje publike. Ne volim razdvajati tehnologiju i kreativnost jer danas je tehnologija postala sastavni dio kreativnosti. S jedne strane tehnologija inspirira kreativce za inovativna rješenja, a s druge kreativci unaprjeđuju tehnologiju. Danas je to jedna ista priča.

U kojoj se mjeri tržište oglašavanja oporavilo od izbijanja krize 2008. do danas?

Oni koji su bili spremi na promjenu i koji su imali snage pogledati unatrag i vidjeti što je dovelo do toga, koji su razmišljali o novim modelima, preživjeli su i danas rade posao i bolje nego prije. Nama je trebalo vremena da dođemo u ovu poziciju, ali samo zato jer smo bili spremni mijenjati se i investirati u neke nove modele. Danas smo puno agilniji i pametniji nego što smo bili 2008. Cijelo se tržište se iz korijena promijenilo jer onaj model prije 2008. nije bio održiv, živjeli smo u balonu koji je bio umjetno održavan. Danas je situacija puno realnija i svi transparentnije i mirnije plovimo dalje.

Da li je za vas ekonomska kriza bila prilika ili prijetnja?

Riječ kriza ne bismo trebali upotrebljavati jer ima svakakvih oblika i vrsta kriza, od krize srednjih godina do vremenskih kriza. Kriza je zapravo promjena i prilika da se stvari preispitaju i postave na drugu razinu. Svaka situacija koja se zove kriza treba biti izazovna i treba ju gledati kao priliku. Naravno da nitko ne voli kada se status quo poremeti jer je svima lijepo i sigurno unutar nekog balona. Međutim krize su dobre prilike za nove stvari, prilike da se sami promijenimo na bolje, da se promijene neki biznis modeli u kojima radimo ili da se stvore potpuno novi biznis modeli. Ako pogledamo koje je sve nove biznis modele iznjedrila posljednja kriza samo kod nas u Hrvatskoj, kroz startupe, kako ih obično nazivaju, vidimo da je to bila dobra prilika i neki su je jako dobro iskoristili.

Koliko domaće tvrtke koriste domaći dizajn? U jednom ste intervjuu kritizirali Agrokor jer su njihovu kampanju 'Kupujmo Hrvatsko' osmislili francuski dizajneri.

To je bilo jako davno i bilo mi je jako zamjereno, ali sam bio isprovociran njihovom nedosljednošću. Danas ne mislim da bi svaka hrvatska tvrtka trebala raditi s hrvatskim dizajnerima jer je i kontekst drugačiji, danas smo u Europskoj uniji, što tada nismo bili, pa smo svi na jednom velikom tržištu, dapače mislim da bi više inozemnih dizajnera trebalo raditi za Hrvatsku i više domaćih za strance. Svjedočimo kako dosta hrvatskih dizajnera i arhitekata radi za strane tvrtke, a danas su osim toga domaćim dizajnerima i domaće tvrtke puno pristupačnije nego nekad, a pod nekad mislim na prije 15 do 20 godina. Hrvatski dizajneri su se, kako uz individualni rad, tako i kroz strukovno udruženje HDD, dokazali i povjerenje gospodarstva prema hrvatskom dizajnu je veliko, ali uvijek ću biti kritičan prema onome tko traži da kupujemo hrvatsko, a on kupuje strano, na to ću uvijek reagirati.