Utorak, 10 sati na večer, svlačionica, Stamford Bridge. Andrij Ševčenko kritizira Michaela Essiena zbog njegove izvedbe u ponižavajućem remiju s norveškim Rosenborgom. Bivši europski nogometaš godine objašnjava najboljem afričkom vezistu da je previše gurao loptu kroz sredinu norveške obrane, gdje je bilo 70 posto njihovih igrača. Essien saznaje da je trebao dodavati na bokove gdje je bilo samo 30 posto norveških igrača. Nije to bio najoriginalniji taktički savjet, ali treba imati na umu da to nisu bile misli ukrajinskog internacionalca već ruskog milijardera. Stojeći pored Ševčenka, s taktičkom pločom u ruci, Roman Abramovič je čovjek koji govori Essienu kako treba igrati nogomet. Ševčenko je tamo isključivo kao prevoditelj. U drugoj sobi, razgovarajući s novinarima, Mourinho je apslutno nesvjesan što mu poslodavac radi iza leđa.

Ljutiti Terry
Utorak, 19.11, domaća svlačionica. Postava Chelsea od 18 igrača pozvana je na zagrijavanje prije utakmice. Svi igrači odlaze na teren – osim jednog. John Terry ostaje sjediti. Jedan od Mourinhovih asistenata požuruje ga da iziđe. Kapetan Chelsea odbija, psuje i govori da je uzrujan i “da ga nešto muči”. Terry je navodno bijesan jer je saznao da je Mourinho upitao klupske liječnike postoji li medicinski razlog zbog kojeg je Terry pao u formi u proteklih nekoliko tjedana. Odbijanje traje sve dok jedan od suigrača ne nagovori Terryja da iziđe na teren. Utakmica počinje, Chelsea brzo prima gol nakon slobodnog udarca kad Miika Koppinen skače ispred Terryja i glavom zakucava loptu u prvi kut. Chelsea odlazi na poluvrijeme i Jose Mourinho prekorava svog kapetana okrivljavajući ga za primljeni gol. Terry ne kaže ništa, ali iz njegovih očiju isijava bijes. Ovaj par donedavno je tvorio jedan od najčvršćih nogometnih savezništava. Ali u iduća 24 sata Morunho više nije Terryjev menadžer i Chelsea pristaje isplatiti 20 milijuna funti čovjeku kojeg opisuju kao “najuspješnjeg menaždera u povijesti kluba”.“Odnos se nije prekinuo zbog jednog detalja ili nečega što se dogodilo u određenom trenutku. Rušio se tijekom duljeg vremena”, kazao je Jose Mourinho 21. rujna 2007. godine. Kako bismo razumjeli kako je osvajač dva naslova prvaka i jednog FA kupa, čovjek koji je osvojio nevjerojatna 2,33 boda u 120 prvenstvenih utakmica u samo tri sezone odjednom postao persona non grata u klubu kojeg je učinio velikim, potrebno se vratiti u ljeto 2005. godine. “U Joseovoj prvoj godini sve je bilo u redu”, kaže jedan službenik Chelsea koji je pao pod Abramovičevu giljotinu davno prije Mourinha. “Stigao je, uvjerljivo osvojio naslov, umalo ušao u finale Lige prvaka i svi su bili sretni. Ali tada je sve krenulo krivo. Peter Kenyon počeo je misliti da je presudio njegov genij kao izvršnog direktora. Abramoviča su prijatelji uvjeravali da je za sve bio zaslužan njegov novac i da bi s tim sredstvima naslov osvojio upola slabiji trener. Zaboravili su da je menadžer najvažnija osoba u klubu.” Toga ljeta Chelsea je Tottenhamu oteo sportskog direktora Franka Arnesena za pet milijuna funti. Navodno angažiran da u korijenu promijeni stanje u omladinskoj školi u klubu, Danas je zapravo doveden na nagovor Pieta de Vissera, poznatog nizozemskog skauta, koji je Abramoviča savjetovao od prvih mjeseci otkad je kupio klub. Arnesen i De Visser, prijatelji i saveznici još od boravka u PSV Eindhovenu, zajedničkim snagama nastojali su utjecati na Abramovičeve poglede na to kako bi trebala izgledati prva momčad i još važnije – kupnja igrača. Zajedno s menadžerima Sorenom Lerbyjem, Vladom Lemeićem i Pinijem Zahavijem, nastojali su Abramoviča usmjeriti prema kupnji točno određenih igrača. Njihov cilj bio je “uzeti Ambramovičev novac”. Za to im je bio potreban utjecaj u klubu, trebali su trenera koji će raditi što budu htjeli. Mourinho nije bio taj trener.

Tako se rodila borba za moći u kojoj su Arnesen i ostali nastojali po svaku cijenu potkopati Mourinhov autoritet propitujući njegove odluke doslovno svakom prilikom. Kad je Mourinho otvorio rat s Uefom u vezi sa suđenjem, rekli su Abramoviču da trener sramoti klub. Kad je Mourinhova momčad pobjeđivala u tijesnim završnicama sa 1-0, govorili su vlasniku da mu treba bolji trener koji će producirati raskošniji nogomet. Kad je igrač kojeg je Mourinho doveo podbacio na terenu, uvjeravali su Abramoviča da se na tržištu mogu naći bolji igrači. U godinu dana, unatoč osvajanju nove titule prvaka, trener je izgubio kontrolu nad transferima. U prijelaznom roku 2006. godine Mourinho je tražio od upravnog odbora da kupi Samuela Eto’oa; umjesto toga, potrošili su rekordnih 30 milijuna funti na Ševčenka. Chelsea je prodao Williama Gallasa u Arsenal suprotno trenerovim željama i umjesto njega nametnuli su mu Khalida Boulahrouza za 7 milijuna funti, dok je Arnesen upotpunio pogrešku odbijaju Mourinhov zahtjev da kupe Micaha Richardsa za pet milijuna. U samo jednoj sezoni Richards je postao standardni engleski reprezentativac, a Boulahrouz je trunuo na klupi, sve dok Chelsea nije platio Sevilli da ih riješi brige. Mourinho je barem mogao bez problema izostaviti nizozemskog stopera iz prve momčadi. Abramovičev osobni prijatelj Ševčenko morao je igrati bez obzira na izvedbu, a ona je uglavnom bila očajna. U prvih 26 nastupa ukrajinski napadač zabio je pet golova. Njegovi treneri i suigrači često su se osjećali kao da igraju s deset igrača i Mourinho se našao pred dvojbom: treba li izostaviti trenerova prijatelja iz prve momčadi ili izgubiti povjerenje ostatka momčadi? Kako se siječanj približavao, Mourinho je zatražio dopuštenje da kupi novog napadača. Odbor je odbio. Mourinho je tražio novog stopera kao zamjenu za ozlijeđenog Terryja. Odbor mu je ponudio da bira između Alexa, Brazilca kupljenog uz De Visserovu asistenciju i parkiranog u PSV-u dvije sezone, i Tal Ben Haima, Zahavijeva klijenta. Mourinho nije želio ni jednog. Da stvar bude teža, glavnom treneru bilo je naloženo da otpusti jednog svog pomoćnika i primi Izraelca Avrama Granta u svoj stručni stožer. Kad je odbio, klub se našao u ratnom stanju. Mourinho je izbacio Ševčenka iz prve momčadi, izazivajući preko novina Abramoviča da ga otpusti ako se usudi.

U burnom popodnevu na Stamford Bridgeu menadžer je najprije okupio momčad i onda je poslao da pregaze Wigan 4-0. Prije početnog udarca, navijači su skandirali “Stand up for the Special One”.Bijesni Abramovič prestao je dolaziti na utakmice i naredio svojim savjetnicima da nađu novog trenera. Mourinho je dao do znanja da je spreman otići, ali samo ako mu isplate nevjerojatnu klauzulu iz ugovora, tešku 28 milijuna funti. U međuvremenu je nastavio dobivati utakmice gurajući svoju momčad prošaranu ozljedama nadomak osvajanja četverostruke krune. Na kraju je Chelsea osvojio Liga kup i FA kup prisiljavajući Abramoviča da se pomiri sa svojim trenerom. Pomirljivi Mourinho je obećao da će izbjegavati sukobe s protivničkim trenerima i nadležnima u nogometnim savezima, prihvatio ograničenja u klupskom proračunu i preobrazio momčad u ofenzivniju formaciju 4-4-2. Sudbinski, prihvatio je i postavljanje Granta kao direktora nogometa. Iako su ga neki Mourinhovi ljudi zvali “Mossadovim špijunom”, trener je pokušao surađivati s njim, održavao je duge sastanke tijekom iznenađujuće pozitivne predsezonske turneje po SAD-u dajući do znanja da je Granta prihvatio kao tampon protiv Arnesena na putu prema Abramoviču. No predsezonski optimizam brzo je ispario. Grant je počeo pozivati igrače kao bi im pojedinačno postavljao pitanja tipa: “Izgledaš tužno, zašto?”, “Kako se osjećaš na ovoj poziciji?”, “Je li to najbolja pozicija za tebe?”, “Koristimo li dobro tvoje sposobnosti?”. Mnogi su se požalili Mourinhu pa je trener odlučio srezati momčadske sastanke, a jedini je održan na židovsku Novu godinu kad se Grant trebao vratiti u Izrael.

Slabi mentalitet
Za to vrijeme Ševčenko se prema svima odnosio s prijezirom. Usamljena figura u trening kampu, posvećivao je više pažnje usavršavanju golferskih nego nogometnih udaraca. Dok se momčad pripremala za prijateljsku utakmicu s Brondbyjem, Ševčenko se proglasio nespremnim. Pobjeda od 2-0 potvrdila je da napadač koji zarađuje 121 tisuću funti tjedno nije potreban, ali Mourinho je s gađenjem otkrio da Ševčenka gadna ozljeda leđa nije spriječila da tog dana uživa u golfu. Upravni odbor, međutim, nije pokazivao interes za to dok se propadanje momčadi nastavilo. Ostali igrači počeli su primjećivati što se događa, da je ljetno primirje bilo varljivo i da njihov trener više nema potporu s vrha. “Mentalitet je postajao sve slabiji”, kazao je jedan insajder. “Moglo se osjetiti kako snaga momčadi polako kopni.” Mourinho je postao svjestan da je njegovo vrijeme u Chelseaju isteklo. “Mourinho kaže da voli Chelsea i engleski nogomet, ali da se neće tamo dugo zadržati”, kazao je jedan trener. “Upitali smo ga otkud mu takav zaključak. Nije odgovorio. Ali vidjelo se da nešto ozbiljno nije u redu.” I tako, Mourinho je smijenjen. Bjesni zbog smjene, neki stariji igrači opisali su Grantovo postavljanje kao “sramotu”. Neki ga čak zovu “idiotom” i njegove trenerske tehnike opisuju “starima 25 godina”. Abramovič postupa s Izraelcem “bez mrvice poštovanja”. Bivši trener akademije Brendan Rogers priključen je prvoj momčadi, vjerojatno zato što je Abramovičevu sinu davao privatne lekcije. Ali, ionako nitko od trenera neće birati momčad. Novi trener Chelsea ujedno je i njegov vlasnik.