Više to nije verbalna akrobacija na koje smo navikli kod Stjepana Mesića. Ovo je sada punokrvna inicijativa da se nakon ovih parlamentarnih izbora formira velika Koalicija SDP-a i HDZ-a. I što stranački čelnici to odlučnije odbijaju, to je Mesić odlučniji u navođenju argumenata za sastavljanje upravo takve vlade. Večernji list izašao je čak i s kompletnim kabinetom, konkretnim imenima ministara iz obiju stranaka, ne navodeći, međutim, tko je sastavio tu vladu. Sugerira se da iza svega stoji Mesić, ali Večernji se poziva na političke kuloare, ma tko oni bili. Također, nema komentara stranaka, kao ni izjave niti jednog od predloženih ministara. Sve to čini se da je samo kulminacija gotovo svakodnevne Mesićeve litanije o velikoj koaliciji, ta tema nikako da mu dosadi. Kaže da je takva koalicija jedan od izlaza u slučaju da se dobije isti odnos snaga i ne može formirati vlada, a onda se opravdava kako se ne radi o tome da on želi veliku koaliciju, već da je to samo jedna od mogućnosti. Njemu očito najdraža. Jer, time bi izbjegao neugodnu dužnost da se odluči kome dati mandat za sastavljanje nove Vlade: relativnom pobjedniku, onome tko skupi partnere, samo SDP-u, samo HDZ-u…? A usput je za sebe postigao mnogo važniji učinak: promovirao se u glavnog aktera ovih izbora, u osobu koju se najviše pita i koja diktira trendove. Kao da je upravo on želio razbiti medijsku bipolarnost u kojoj se Sanader i Milanović smjenjuju na naslovnicama novina. Sada na njih katkad uleti i Mesić. Da ga se ne zaboravi.

Međutim, ovakvim političkim žongliranjem Mesić – svjesno ili ne – proizvodi negativan učinak na hrvatske birače. Iako se 86 posto ljudi u anketama izjasnilo da će izaći na izbore i unatoč sve oštrijoj podijeljenosti i kompetitivnosti dva biračka tabora, kalkuliranje s velikom koalicijom moglo bi na glasače djelovati kao hladan tuš. Počet će razmišljati zbog čega bi izlazili na izbore, kad će dvije najveće stranke ionako među sobom podijeliti plijen. Jer ideja o velikoj koaliciji koju Mesić prodaje već godinama možda je donedavno zvučala suludo, ali ako šef države na početku kampanje svakodnevno brani i promovira tu ideju, a novine čak i plasiraju imena budućih ministara, onda će se i građani početi pitati je li sve dogovoreno prije izbora. Sve je izvjesnije da će se biračko tijelo podijeliti između dvije stranke i da mali potencijalni partneri gube glasove. Neki su se iznenada našli na rubu ispadanja: HNS je izgubio lijeve, a HSP desne glasove. Zato su isplivali umirovljenici i manjine kao najpoželjniji partneri. No oni bi mogli donijeti labavu većinu u Saboru pa Mesićevo lobiranje na kraju možda naiđe na razumijevanje. A nakon toga, pitanje je kako će sve dalje funkcionirati: kako će velika koalicija surađivati iznutra i kako će razmišljati građani kojima će sad izborni proces jednostavno postati suvišan. No svakako bi bilo zanimljivo vidjeti kako bi Sanader surađivao s nekim – osim sam sa sobom – gdje bi bio Zoran Milanović i po čemu bi ta koalicija bila spremna i sposobna uvesti Hrvatsku u Europsku uniju.