Jon Favreau ima najgori i najbolji posao u pisanju političkih govora. Njegov šef je eminentni pisac koji zapravo ne treba njegovu pomoć, budući da je 2004. godine napisao govor koji ga je katapultirao na nacionalnu scenu. Istovremeno, taj isti šef sposoban je izreći govor na način da publiku prođu trnci. Ali Barack Obama više je od običnog političara u kampanji u Iowi i New Hampshireu. Zato je Favreau bio na čelu tima koji je napisao Obamin pobjednički govor u Des Moinesu prošlog tjedna – što je natjeralo televizijske komentatore da odustanu od višemjesečnog skepticizma i posegnu za zapanjenim usporedbama s Kennedyjevom erom. Za Favreaua, 26-godišnjeg pomoćnika koji je radio u Obaminu senatskom uredu, suprotnosti s izborima 2004. godine ne mogu biti izrazitije. Tada je Jon Favreau imao jedna od najgorih poslova u kampanji Johna Kerryja. On je bio klinac koji je sastavljao “audio klipove” – cjelodnevni pregled radijskih vijesti koje je pripremao za Kerryjev tim. Diplomant sveučilišta Holy Cross u Worcesteru, u saveznoj državi Massachusetts, ušao je kao pripravnik u Kerryjev senatski ured i u kampanju zapravo došao direktno s fakulteta. Kad je Kerryjeva kampanja pokazala prve znakove urušavanja – prije nego što se oporavila u Iowi – Favreau je bio jedan od rijetkih koji su se zadržali u uredu u trenutku kad su tražili pisca govora. “Nisu si mogli priuštiti da angažiraju novog”, prisjeća se Favreau. “I nisu mogli naći nikoga tko je bio spreman ući u kampanju u trenutku kad je poraz od Deana bio vrlo izvjestan. Tako sam postao zamjenik pisca govora, iako nisam imao prethodno iskustvo”. Nakon što je Kerry izgubio 2004. godine, Favreau je mislio da je s njegovom političkom karijerom gotovo. “Nakon Kerryjeve kampanje, nakon svih podvala i smicalica, moj idealizam i entuzijazam za politiku naglo je splasnuo”, kaže on. “Bio sam zahvalan na tom iskustvu, ali to je bilo previše bolno iskustvo, zajedno s porazom, pa sam mislio da sam s time svršio. Barack je sve to promijenio.” Obamin direktor komunikacija, Robert Gibbs, nazvao je Favreaua nakon Kerryjeva poraza i zamolio ga da porazgovara s novoizabranim senatorom. “Tražimo pisca govora”, rekao mu je Gibbs. “Zašto”, uzvratio je Favreau protupitanjem, a Gibbs odgovorio: “Kad bi dan trajao 48 sati, tada ne bismo trebali pisca govora. Ali on treba nekoga s kim može surađivati.” Favreau se sastao s Obamom i Gibbsom u kantini Senata prvog dana Obamina mandata. Obamu nije zanimala Favreaova biografija, zanimala ga je samo njegova motivacija. “Što te uvuklo u politiku, što te zanima”, upitao je Obama. Favreau mu je pričao o socijalnoj službi koju je pokrenuo u Worcesteru, namijenjenoj zaštiti zakonskih prava primatelja socijalne pomoći u trenutku kad je država željela maknuti ljudi s pomoći i natjerati ih da pronađu posao.

“Što je tvoja teorija u pisanju govora”, upitao je Obama. “Nema teorije”, priznao je Favreau. “Ali kad sam vas vidio na konvenciji, ispričali ste priču o svom životu o dpočetka do kraja i to je priča koja se uklapa u sliku Amerike. Ljudi su pljeskali ne zato što ste napisali rečenicu koja izaziva pljesak, već zato što ste dotaknuli nešto u stranci i zemlju što ljude dosad nije dotaknulo. Demokrati to nisu osjetili već dugo vremena.” Ulaz je upalio. Favreau i Obama brzo su pronašli relativno izravan način za suradnju. “Mi radimo tako da ja sjedim s njime pola sata, on govori i ja snimam sve što kaže. Malo to presložim, malo on i tako na kraju dobijemo konačni proizvod.” “To je izvrstan način za pisanje govora. U većini slučajeva vi nešto napišete, predate to, onda to savjetnici sasjeku, dolazi do kandidata i onda se to vraća vama na ruke. Ovo je mnogo intimniji način djelovanja.” Neke govore sastavlja sam kandidat. Obama je poslao Favreau e-mailom svoj nacrt govora u Springfieldu, u četiri sata ujutro, u jutro kad je kampanja otpočela prošle veljače. Sad Favreau ima svoj tim s kojim je u samo tri tjedna trebao sastaviti govor za Jefferson-Jackson večeru u Iowi i još manje vremena za sastavljanje pobjedničkog govora. Proučavajući prethodne Obamine govore, čak i čitajući njegove knjige, pisci govora naučili su njegov način izražavanja i jezik. “Čak i da smo završili kao treći, išli bismo u New Hampshire”, kaže Favreau o pobjedničkom govoru. “Imao sam pobjednički i borbeni govor, ali na kraju se oni nisu previše razlikovali. Poruka iz Iowe govorila je o jedinstvu i širenju izvan stranačkih granica. Znali smo da ćemo dobro proći kod neodlučnih, mladih i novih birača. Znali smo da poruka mora biti slična onoj s demokratske konvencije 2004. godine.” Rezultat toga bio je govor koji je istaknuo najznačajniju pojedinost u vezi Obamine pobjede: gotovo povijesnu pobjedu jednog obojenog kandidata u komopletno bjelačkoj Iowi. “Prva rečenica jednostavno je govorila kako su pričali da ovaj dan nikada neće doći”, kaže Favreau. “Čak i kad se obraćamo crnačkoj publici, taj rasni moment tek se naslućuje, ne nabijamo ga svima na nos.” Pa koliko je teško pisati govore nekome tko je tako uspješno pisao svoje knjige i govore? “Ljudi to često pitaju, ali to je zapravo ispunjenje snova”, kaže Favreau. “Možete se samo nadati da će kandidat uspjeti naglasiti onu poantu koju pisac govora smisli. Imati nekoga tko to može, čini ovaj posao najboljim na svijetu.”