Sudeći prema sve većim izdvajanjima u nekoliko posljednjih godina, kompanije sve više investiraju u obrazovanje i napredovanje svojih zaposlenika.

No, koji su najbolji načini za ulaganje u razvoj radnika i koje su šanse da se vide stvarni dobici? Na to su pitanje zajedničkom studijom pokušali odgovoriti IBM-ov Institut za poslovnu vrijednost i Human Capital Institute (HCI) iz Washingtona. Tijekom proljeća istraživači IBM-a i HCI-ja anketirali su 1900 profesionalaca iz više od tisuću javnih i privatnih kompanija, a istraživanjem su pokrivene razne industrije, geografske regije te kompanije raznih veličina. Ispitanici su ocjenjivali svoju kompaniju u 30 kompetencija koje su grupirane u šest ključnih područja upravljanja talentima: razvoj strategije, privlačnost, motivacija i razvoj, upravljanje, povezivanje, te transformacija i održivost. Kompanije koje su stajale više na ljestvici imale su mnogo veće šanse za bolji prihod. “Ovo nije prvo istraživanje koje je pokazalo korelaciju između upravljanja talentima i financijskih rezultata”, rekao je Allan Schweyer, izvršni direktor HCI-ja i jedan od autora istraživanja. Veličina organizacija pokazala se kao najvažniji faktor između onih koji su dobro prošli na istraživanju i onih kompanija koje su na dnu ljestvice. Istraživači su uočili da velike kompanije, dakle, one koje imaju od 10.000 do 50.000 zaposlenika, ne samo da se bolje i više brinu za svoje radnike, nego imaju i razvijene planove te su svjesne koji radnici s kojim znanjima i vještinama će im trebati u budućnosti. “Manje kompanije, koje nemaju razvijene te planove, nađu se u škripcu kada moraju popunjavati svoja radna mjesta”, objašnjava Schweyer. Međutim, i manje kompanije imaju svojih prednosti jer radnicima upravljaju na intimnijem i neslužbenijem nivou. Kompanije s manje od tisuću zaposlenika bolje su od prosjeka u prepoznavanju potrebnih vještina, suradnji i razmjeni znanja te virtualne suradnje. Iznenađujući su rezultat pokazale srednje kompanije, one sa 1000 do 10.000 zaposlenika. One su u pet od šest ključnih područja slabije od prosjeka. Kompanije te veličine, kaže Eric Lesser iz IBM-a, “još su premale da bi se upravljanjem talentima bavile same, a nemaju ni infrastrukturu koju imaju velike kompanije”. Lesser i njegova ekipa takve su kompanije nazvale “adolescentima” koji imaju problema s rastom jer im je teško stvarati i pratiti dugoročne planove. Dvije stvari povezuju najuspješnije kompanije: one razumiju što radnike motivira i znaju radničku inicijativu povezati s poslovnim ciljevima.