Na vinskoj sceni, koja se često oslanja na provjerene sorte, stroga pravila i pomalo konzervativan pristup, srpska vinarija Sokolov Zamak odlučila je napraviti nešto što se rijetko tko usuđuje. Umjesto da se osloni isključivo na poznate etikete i očekivanja tržišta, izašli su s vinom kakvo, kako kaže Dragan Stojadinović, menadžer vinarije, “nema nitko na svijetu”. Upravo u toj hrabrosti leži ključ njihova uspjeha.
“Kad ste već poznati brend, ljudi će vas probati – pa će vino biti prihvaćeno ili neće. Ali, mi smo vinarija koja je izašla s nečim radikalno drukčijim. To je uvijek veći rizik, ali i veća nagrada”, govori Stojadinović. Ono što ih izdvaja nije samo okus, nego i vizualni identitet koji je, bez pretjerivanja, nemoguće ne primijetiti jer, plasirali su – vina sa šljokicama.
Na festivalima je, kaže, dovoljan samo jedan trenutak da se dogodi lančana reakcija. “Meni je dovoljno da jedna djevojka prođe festivalom s čašom u ruci. Svi odmah primijete šljokice. Nakon toga više nemam vremena sjesti, odmoriti se – samo pričam, točim, objašnjavam. Kako se vino posluži, tako ga ljudi odmah žele kupiti.” Vizual je, naravno, prva stvar koja privlači pozornost. “Šljokice”, smije se, “to je taj trenutak.” Iako danas s osmijehom kaže da je od “Edi vina” postao “Edi šljokice” u brojnim imenicima mobitela, iza cijele ideje stoji ozbiljna priča. Na pitanje čija je to uopće bila ideja, Stojadinović bez zadrške odgovara – ženska intuicija. U vinariji važnu ulogu ima kćer vlasnika, a cijela obitelj uključena je u posao. Za razliku od klasičnih vinskih priča u kojima se generacijama prenosi isti stil i filozofija, ovdje je riječ o mlađoj generaciji koja je putovala, vidjela svijet i donijela globalne ideje.
Vole ga žene
“Vinarstvo je često opterećeno tradicijom i egom. Vinari teško odstupaju od onoga kako se ‘uvijek radilo’. Naravno, tehnologija se mijenja, ali rijetko tko će se usuditi napraviti nešto ovako. Ovdje imate generaciju Z, ljude koji piju pjenušce, aromatizirana pića, koji će za konjak reći da je ‘za starije’. Iz te perspektive rodila se ideja aromatiziranih vina s gliter efektom.”
Važno je naglasiti da se ne radi o bilo kakvim šljokicama. Gliter se ne može dobiti prirodnim procesom fermentacije, već se dodaje naknadno, no riječ je o potpuno sigurnom, organskom proizvodu. “Imamo sjajnog suradnika koji proizvodi prehrambeni gliter, ispitan i zdravstveno siguran. On nam služi da pojača boju vina i da doživljaj u čaši bude potpun”, objašnjava Stojadinović. Baza svih šljokičastih vina iz linije Sweet Moon dolazi isključivo iz vlastitih vinograda. Riječ je o sortama moscato bianco giallo, moscato rosé te crveni marselan. Vina se dodatno aromatiziraju prirodnim ekstraktima i sokovima – bazgom i limunom, malinom i vanilijom, višnjom, čokoladom i cimetom. Alkohol i arome dobivaju se iz biljaka koje se dodaju vinu, zbog čega se alkohol kreće između 15 i 18 posto. Ta vina mogu dugo stajati i nakon otvaranja, a idealna su baza za koktele. “Sve je stvar dobrog tehnologa”, kaže Stojadinović. “Kad se sve posloži kako treba, u čaši dobijete nešto što je i vizualno i okusom nevjerojatno. Ovo mogu piti i ljudi koji inače uopće ne piju alkohol.”
Zašto je reakcija tržišta tako snažna? Osim neobičnog izgleda, razlog leži u pitkosti. Ulaz u svijet vina mnogima je sladunjav okus, često razrijeđen mineralnom vodom. “Vinarima je slatko vino često nusprodukt, nešto što se radi na kraju berbe. Ali, mladi ljudi ne traže robusna, teška vina. Pogledajte što je Aperol Spritz napravio tržištu. Mi smo u vrlo kratkom roku shvatili da želimo slično – jednostavno, zabavno piće.”
Premijera vina u bocama kakve su danas bila je početkom lipnja, što je objektivno kasno za sezonu na Jadranu jer se restorani i distributeri dogovaraju već u studenome. Ipak, festivali i događaji bili su dovoljni. “Odaziv je bio takav da smo ostali paf”, priznaje.
Publika? “Većinom žene, ali i muškarci ih obožavaju. Kažu da im je okus fantastičan i da se lako pije.” Preporuka je piti vino s ledom, uz malo mineralne vode ili sode, koja mu daje dojam pjenušca. “Htjeli smo da to bude jednostavno – nesvakidašnje piće u kojem možete uživati bez puno filozofije i koje možete i sami napraviti kod kuće, kao da pijete najfiniji koktel.” U nekim klubovima u Srbiji Sweet Moon se već koristi kao baza za koktele, a prodaja, tvrdi Stojadinović, ide čak bolje nego Aperol. “Dobar barmen s ovim vinima može raditi čuda. Ja ponekad pomiješam bijeli i crveni Sweet Moon – dobijem nešto spektakularno i gotovo mi ga je žao popiti koliko je lijepo.”
Posebno iskustvo bio je festival u Italiji. “Ljudi nisu znali što gledaju. Pitali su se kako se to pije, a kad su probali, zvali su druge. U jednom trenutku svi su štandovi bili prazni, a kod nas stalna gužva.”
Stigli i do Brazila
Vinarija Sokolov Zamak raspolaže s 80 hektara vinograda i ima kapacitet proizvodnje do pola milijuna boca godišnje, trenutačno su na oko četvrtine tog kapaciteta. Sve se proizvodi isključivo od vlastitoga grožđa.
“To je ključno – ljudi vam vjeruju jer znaju da kvaliteta neće pasti.” Osim Sweet Moona, u ponudi imaju i “ozbiljna” vina, poput marselana – sorte nastale križanjem caberneta i grenachea.
“To je vino s notama bobičastog voća, crne čokolade, izraženim taninima. Uvijek kažem – otvorite ga kad vam dođe tetka iz Amerike, potpisat će vam nasljedstvo”, smije se. Ipak, unatoč nagradama i priznanjima, tržište se često opet vraća Sweet Moonu. Cjenovno, vina su pristupačna – između 700 i 800 dinara, odnosno šest i sedam eura, a cijene se nisu mijenjale godinama. Online prodaja raste, a vina su već stigla i do Brazila.
“Tražimo partnere jer možemo odgovoriti i na velike količine. Imamo i dodatnih 200 hektara zemlje na istoj lokaciji. Ako rastemo, rast ćemo na vlastitom grožđu. To je najljepši dio ove priče”, kaže Stojadinović i zaključuje: “Zadatak ljudi koji rade ova vina samo je jedan – održati kvalitetu. Sve ostalo doći će samo.”
