Na tržište rada ulazi generacija rođena okvirno nakon 1980. godine, koja je u SAD-u najveća od pojave “baby-boomera” (rođeni poslije Drugog svjetskog rata), što ima goleme sociološke i ekonomske efekte. Primjerice, svježi diplomanti upravljat će radnicima dovoljno starima da budu i roditelji njihovih roditelja. Računa se da će tzv. generaciji Y do 2025. činiti od 40 do 60 posto radne snage u razvijenim i novim tržištima. To je naraštaj kome su računala i mobilni telefoni “prirođeni”, te nije, kao stariji naraštaji, prikovan za televiziju nego surfa internetom. Istraživači kažu da pripadnicima do sada najškolovanije generacije odgovara klima u kojoj se na kreativnost i nezavisnost u razmišljanju gleda pozitivno; želi više samostalnosti od bilo koje druge; osobne interese uzdižu iznad društvenih ili korporativnih… Američki se poslodavci već žale da zaposlenici mlađi od 30 godina očekuju veće plaće, žele promaknuće već godinu dana nakon zapošljavanja i fleksibilno radno vrijeme. Prema istraživanju internet stranice careerbuilder.com, više od polovice poslodavaca ili menadžera ističe da pripadnici generacije Y imaju teškoća s prihvaćanjem autoriteta.

Prosvjed maturanata
Prema istraživanju RainmakerThinkinga, kao što očekuju mnogo od sebe, pripadnici generacije y očekuju mnogo od poslodavca te traže fer i izravne menadžere. Svjesni su svoje vrijednosti, financijski pametni i ravnoteža privatnog i poslovnog nije im samo fraza. Eric Chester, predsjednik tvrtke Generation Why, upozorava da uživaju u “luksuzu” koji su im omogućili roditelji, ali ne znaju kako se luksuz stječe na pravilan način. Osim toga, zbog tehnologije su navikli da im se informacije poslužuju na pladnju. Zbog kasnijeg uvođenja interneta, nižeg standarda i slično, hrvatska generacija Y desetak godina kasni za onom američkom i uopće zapadnom, no i u nas se očituju svi elementi toga naraštaja. Najznačajnije javno predstavljanje te generacije bilo je krajem travnja, kad su se pobunili protiv nepripremljenog uvođenja državne mature. Organiziranje prosvjeda za odgađanje mature bilo je putem internetskih foruma, sms-ova i drugih virtualnih čuda. Pero Lučin, hrvatski pregovarač s EU za područje obrazovanja, među prvima je upozorio da u škole stiže hrvatska inačica generacije Y. “Mladi ljudi koji sjede za računalom i u isto vrijeme mogu obavljati nekoliko poslova, komunicirati, slušati glazbu, učiti matematiku, nemaju nikakav poremećaj kao što se može čuti. Moramo se pomiriti da su oni takvi i prilagoditi škole njihovim potrebama i zahtjevima”, kazao je Lučin. “Slikovito, to je generacija koja se bavi snowboardingom, a ne skijanjem.

Mi učimo linearno, dok oni uče nelinearno, odnosno koriste zapping, što je termin za procesuiranje diskontinuiranih informacija. Zbog toga kreativno rješavaju probleme i lako komuniciraju. Naše škole su još analogne i teško mogu prihvatiti ‘digitalne’ učenike“, kazao je prof. Lučin lani u Rijeci. Vlasta Ilišin, ravnateljica Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, smatra da se ”takozvana generacija Y ne razlikuje bitno od podjednako medijski iskonstruirane generacije X, rođenihi 60 i ranih 70, nakon baby boomera. Riječ je o pragmatičnim generacijama koje su znatno više zaokupljene privatnim životom i osobnim uspjehom i standardom nego javnim problemima i poslovima. Njihova je društvena integriranost manjkava, socijalni kapital slab, a osobne ambicije i društvena očekivanja visoka“. ”Globalizacija je, između ostaloga, mladima donijela zahtjeve za fleksibilnošću i ovladavanjem informatičkom tehnologijom uz zapošljavanje na određeno radno vrijeme i nesigurnost radnih mjesta. U takvoj se situaciji mladi prije svega uzdaju u osobne i obiteljske resurse, malo očekujući od šire zajednice i jednako malo spremni za davanje toj zajednici. To ne stimulira razvijanje osjećaja zajedništva i solidarnosti pa otuda nema ni temelja za razvijanje lojalnosti kada uđu u neku radnu sredinu. Tako su i mentori shvaćeni kao oni koji imaju obveze osposobljavanja mladih što bi trebalo trajati što kraće i nakon čega bi bilo poželjno da se povuku s dotadašnjih rukovodećih pozicija. Uz to, ni način na koji se mladi školuju i znanja koja trebaju steći da bi bili konkurentni na tržištu rada također nisu stimulativni za dublje promišljanje realiteta i svoga mjesta u njemu”, kaže istraživačica mladih.

Već ostvareno
“Opće konstatacije koje proizlaze iz istraživanja mladih u posljednja tri-četiri desetljeća u znatnoj se mjeri odnose i na mladež u Hrvatskoj. Djelomičnu sliku naših mladih skiciraju podaci iz istraživanja Instituta za društvena istraživanja o mladima i europskim integracijskim procesima koji pokazuju da su im najveće vrijednosti samosvojnost, odnosno biti svoj gospodar i baviti se onim što žele; privatnost, odnosno miran život u krugu obitelji te visok materijalni standard. Većina ih želi steći visoko obrazovanje nakon čega ih dvije petine žele postati poduzetnicima, a trećina se zaposliti u javnom sektoru. Pritom je zanimljivo da za pronalaženje dobrog posla 55 posto njih smatra najvažnijim posjedovanje dobrog općeg obrazovanja, koje je novim visokoškolskim reformskim zahvatima u znatnoj mjeri obezvrijeđeno, nakon čega slijede komunikacijske vještine, poznavanje stranih jezika i stručne kvalifikacije. Samo četvrtina mladih u Hrvatskoj smatra da je važno poznavanje informatičke tehnologije, dok, prema Eurobarometru, tako misli 43 posto mladih Europljana. Dakle, hrvatska generacija Y ili podcjenjuje važnost informatičkih tehnologija ili se posjedovanje informatičkih vještina drži već ostvarenim standardom”, kaže Ilišin. Naglašava da je i današnjoj generaciji mladih, kao i ranijima, važno da im se stvori prostor za razvoj i samopotvrđivanje, da ih se uvažava i cijeni te da se njihov rad i materijalno adekvatno vrednuje. “No u skladu s ubrzanjem tempa života, za razliku od njihovih roditelja, životne i profesionalne ambicije žele ostvariti danas, a ne preksutra”, zaključuje Ilišin. Odnosno, kao što je pisalo na jednom web forumu: “Radoholičari su dopuštali da im posao rasturi zdravlje, obitelji i posve su se posvećivali radu, jer su se nadali da će ih šefovi primijetiti i dati im povišicu. Generacija Y je mnogo samouvjerenija, ima više ‘muda’ postaviti se na svoju poziciju, ne poštuje autoritete nego očekuje da se dokažu. I da rade da bi živjeli, a ne da žive da bi radili.” Pridobivanje pripadnika generacije Y moglo bi biti ključ budućeg uspjeha proizvodnih poduzeća, zaključak je lanjskog istraživanja tvrtke Deloitte, koja se bavi problemom manjka stručnjaka u globalnoj proizvodnji.

Traže dijalog

Menadžeri bi trebali znati (is)koristiti pozitivne karakteristike generacije Y poput tehnoloških vještina, prilagodljivosti i brzog prihvaćanja novina (što je, pak, oznaka svih mladih); učinkovitosti u multitaskingu, cjeloživotno obrazovanje im ne treba nuditi, oni ga traže ili čak pretpostavljaju… No, odbacuju tradicionalni način vođenja i komunikacije. Žele raditi s ambicioznim menadžerima koji potiču razvoj njihovih znanja i vještina. Nova generacija traži povratnu informaciju o svom radu te više od prijašnjih želi komunicirati s nadređenima. Istraživanje tvrtke za regrutiranje Hudson pokazalo je da 25 posto generacije Y misli kako je barem jedanput tjedno od nadređenog potrebno dobiti povratnu informaciju, a u slučaju baby boomera taj je postotak 11. Mladi naraštaj mnogo više od ostalih traži bolje odnose s nadređenima i – stalni dijalog.