U zadnjoj trećini drugog predsjedničkog mandata Stjepana Mesića nije poznat još nijedan kandidat za pete predsjedničke izbore 2010., a izostanak kvalitetnog kadrovskog materijala, koji jamči uspjeh među biračima, stranačke je stratege naveo na aktiviranje omiljene metode – puštanje probnih balona.

Od smrti Franje Tuđmana u prosincu 1999. godine HDZ nije uspio isprofilirati kandidata prihvatljivog najširoj javnosti. Na izborima 2000. HDZ-ov kandidat Mate Granić nije uspio ući ni u drugi krug, dok je 2005. Jadranka Kosor postavljena samo zato da bi časno izgubila izbore, što je korektno i odradila. U sadašnjim okolnostima vjeruje se kako među HDZ-ovcima samo Ivo Sanader može pobijediti na predsjedničkim izborima, no čini se da njegovi politički planovi ne idu prema Pantovčaku. Uspije li drugi premijerski mandat zapečatiti potpisom na pristupnici Hrvatske Europskoj uniji, Sanaderove ambicije neće ići ispod jake funkcije u Bruxellesu, a navodno nije nezainteresiran ni za globalne institucije. Stoga su iz radionice stranačkih spin-doktora u medije puštena neka imena kako bi se utvrdilo kotiraju li uopće na biračkom tržištu. HDZ bi tako navodno birao između Andrije Hebranga, Dragana Primorca i Nadana Vidoševića. Prvoj dvojici stranačka nominacija za predsjedničkog kandidata nije mrska, no s izjavama o kandidaturi ne istrčavaju jer time smanjuju šanse da je i dobiju. Iznenađenje je Vidoševićevo ime u bubnju, no pripisuju mu se i najmanji izgledi da zastupa stranku u borbi za prvu fotelju države, i to manje zbog propitivanja porijekla njegove imovine, a više zbog bliskosti s Mesićem i podupiranjem njegovih stavova. Nije nemoguće ni to da HDZ odluči izmisliti nekog potpuno novog i idućih godinu i pol pokuša ga predstaviti javnosti kao odličnog budućeg predsjednika, kao što Jasena Mesića priprema za boj za zagrebačkog gradonačelnika, no takvo rješenje ne jamči uspjeh.

Isti problemi muče i SDP. Od 1997., kada ih je u predsjedničkoj utrci zastupao sad već bivši stranački drug Zdravko Tomac, socijaldemokrati svog kandidata nisu imali. Na pretprošlim su izborima stali, doduše, ne baš čvrsto i iskreno, iza tadašnjeg koalicijskog partnera Dražena Budiše, a 2005. njihov je kandidat bio Mesić. Novi predsjednik Glavnog odbora Josip Leko prošli je tjedan objavio kako bi se kandidat mogao tražiti između Nevena Mimice, Ive Josipovića i Željke Antunović. Iako solidni zastupnici, Mimica i Josipović u široj javnosti nemaju veću političku težinu i osobnost. Antunovićeva će, pak, teško dobiti zeleno svjetlo svog predsjednika Zorana Milanovića, o čijim se predsjedničkim ambicijama također nagađa. Po stranačkim se kuloarima licitira i s imenom stranačkog doajena Antuna Vujića, a nije tajna ni da Milan Bandić nakon više mandata na čelu Zagreba priželjkuje i vođenje države. Veliko bi iznenađenje bilo da Iblerov trg stane iza Bandića kao stranačkog predsjedničkog kandidata. Prije nego što sam donese konačnu odluku o kandidaturi, Bandić čeka test na lokalnim izborima u svibnju iduće godine, jer nakon što upada u afere gotovo na tjednoj bazi, ni sam ne može biti siguran koliku popularnost uživa. Prođe li dobro na lokalnima, nije isključena ni samostalna kandidatura za šefa države, ne bude li stranačke potpore. HNS-ovci tvrde da će imati svog kandidata izostane li dogovor sa SDP-om o zajedničkom. Bit će to ili Radimir Čačić ili Vesna Pusić. S velikom će se pažnjom pratiti i Mesićevo ponašanje u finalu mandata, jer će on diskretno uprijeti prstom u željenog nasljednika. Mesić je već sada počeo pripremati teren da nakon Pantovčaka stane na čelo opozicije.