Nikada nije razjašnjeno je li preuzimanje Tvornice za preradu soje Sojaprotein iz Bečeja pobjeda poduzetničkog umijeća ili rezultat vješto poslaganih kockica u velikoj političko-poslovnoj operaciji. Pobjednički kvartet, okupljen u konzorciju Victoria, nije bio previše poznat srbijanskoj javnosti, pa mnogi još vjeruju teško provjerljivim i pomalo zluradim tvrdnjama da je cijela akvizicija obavljena pod dirigentskom palicom pokojnog Zorana Đinđića. Uglavnom, 2. rujna 2002. godine, poslije jedne od najluđih privatizacijskih akcija tijekom koje su cijene skakale kao na taksimetru, Šapčani Stanko Popović i Miroslav Aleksić nadigrali su vlasnika Delte Miroslava Miškovića i nizozemski J. C. Dolbacher n.v. Shiphol i za 22 milijuna eura postali vlasnici 39,63 posto kapitala izvanredne bečejske tvornice. Poslije se pokazalo da je Aleksić bio sporedni igrač i da iza konzorcija Victoria, uz Popovića, kao partneri stoje suvlasnik beogradskog Verano motorsa Milija Babović, direktor te uvozničke kuće Dragoljub Lekić i Zoran Mitrović, vlasnik tvrtke Sweetland, koja se bavila uvozom turskih slatkiša.
Ambiciozni ulagači
Da bi komplikacija s kupnjom Sojaproteina bila još veća, kupci nisu imali svog kapitala već su kupnju pokrili kreditom Komercijalne banke iz Beograda. Izgledalo je da su dužnici kupili vjerovnika pa je donekle bilo razloga za ljutnju bečejskih samoupravljača i malih dioničara, ali se poslije pokazalo da je Sojaprotein u poduzetničkoj trojci – ubrzo po preuzimanju Lekić je napustio konzorcij – dobio dobre i ambiciozne investitore. Ne treba mnogo mudrosti da bi se shvatilo kako su i kupci u Sojaproteinu dobili tvornicu za proizvodnju profita. To je najznačajniji kapacitet za preradu soje u jugoistočnoj Europi s mogućom godišnjom preradom 300.000 tona sojinog zrna. Oslonjen na primarnu proizvodnju vojvođanskog agrara, Sojaprotein ukupne sirovinske potrebe podmiruje kupnjom na domaćem tržištu, dok 15 posto realizacije predstavlja izvoz sojinih prerađevina. Prošle godine ostvarena je prodaja na inozemnom tržištu vrijedna 22 milijuna eura. Iako najmlađi među trojicom suvlasnika, spiritus movens Sojaproteina je Stanko Popović. Iako za sebe skromno kaže da je samo trgovac, tridesetogodišnjeg Šapčanina mnogi smatraju jednim od najuspješnijih financijera u Srbiji i čovjekom koji je najbolje shvatio prednosti tržišta kapitala. Kada je početkom ove godine iznio dio zajedničkog vlasničkog portfelja na tržište, otvorivši tvrtku za velike i male investitore, Popović je dionice Sojaproteina učinio jednim od najinteresantnijih vrijednosnih papira na Beogradskoj burzi. Kad su se počela listati na Beogradskoj burzi, 11. kolovoza 2003. godine, dionice Sojaproteina stajale su 900 dinara (11,5 eura). Krajem prošle godine cijena se kretala između 8000 (103,8 eura)i 12.000 dinara (158,8 eura), da bi 30. travnja ove godine stigla do povijesnog maksimuma od 33.497 dinara (435 eura). Kako je tvrtka obično početkom ljeta dioničarima isplaćivala dividende u novim vrijednosnim papirima, tijekom svibnja i lipnja došlo je do smirivanja cijene. Međutim, sve govori da je Popović napravio iznimno dobar potez. Došao je do svježeg kapitala za razvoj, dok je udio konzorcija Victoria, premda nominalno smanjen na 31,05 posto, u vrijednosnom iskazu postao veći.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu