U utrci za zaradom, izdavačke kuće sve manje obraćaju pažnju na to kako tko pjeva, a sve više na to kako tko izgleda. Odavno je tako u pop svijetu, ali u zadnje vrijeme i u klasičnoj glazbi. Anna Netrebko široko otvorenih očiju i malo otvorenih usta, uslikana tako da se čini kao da vas gleda iz žablje perspektive.

Anna Netrebko u naručju mezzo-sopranistice Eline Garance – jedna smeđokosa, druga plava, jedna blagog, druga strogog pogleda. Engleska sopranistica Kate Royal, otkrivenih ramena. Ona izgleda kao Carla Bruni prije deset godina, ali je još ljepša. Argentinska čelistica Sol Gabeta izgleda kao plavokosa boginja.Violinistice Janine Jansen, Lisa Batiashvili, Julia Fischer – sve kao da su spreme za modnu pistu. Njemačka pjevačica Anete Dasch, oči kao u lutke, besprijekorno lice, molećljivi pogled. Kod muškaraca je stanje isto: pijanist Martin Stadtfeld svira Bacha, konstantno strepeći od poziva Jil Sander za modnu kampanju. Tenor Ronaldo Villazon je strasan u svakom smislu te riječi. Jedan dirigent ga je nazvao „spermatozoidnim“. Tenor Jonas Kaufmann, koji u džemperu od kašmira tako romantično gleda. I naravno, violinist David Garrett, koji na svom omotu ima toliko raskopčanu košulju da bi slobodno mogao i da je nema.Tako komentator Süddeutsche Zeitunga, prenosi Deutsche Welle, opisuje današnje zvijezde klasične glazbe, kako ih je doživio na omotima CD-ova u jednoj prodavaonici. On tvrdi da se osjećao toliko izmanipuliran i do tolike mjere preplavljen ljepotom, da ga je prošla želja za kupovinom CD-a. “Nije moguće da su najbolji glazbenici svijeta istovremeno i najljepši!”, uskliknuo je on u svom tekstu. “Nisam ja od onih koji tvrde da je prije sve bilo bolje. Znam da stari izumiru, a mlade treba motivirati, ali ne pogrešnim argumentima – i ne pod svaku cijenu. Gisele Bündchen nije postala manekenka zato što dobro računa!” Koncert je jedan od posljednjih iskrenih događaja, mjesto za osećaje. Glazba može tješiti i oslobađati, pa makar samo za trajanja neke simfonije ili sonate. Trenutak kada se u operi diže zastor je magičan. Moraju li visoke jagodice izvođača biti važnije od glazbe i umijeća izvođenja? Ta očigledna potreba za prodajom briše čaroliju glazbe. Nemamo više želju za istraživanjem, osjećamo se kao da nas pritišću, ismijavaju i podcjenjuju. I ono što je najgore, glazba i glazbenici također djeluju kao da su podcenjeni, čak instrumentalizirani. Uživanje u klasičnoj glazbi mora se najprije naučiti. To se ne događa tek tako, zato što neki zgodan mladić pjeva na pozornici. Herbert von Karajan je bio dirigent stoljeća, ali i nepopravljivi šminker.

Maria Callas je najveća operna pjevačica 20. stoljeća, ali i posebno lijepa žena najsenzualnijih usana na svijetu. Mišljenje da umjetnici ne mogu biti genijalni samo zato što su lijepi je pogrešno i glupo. A i sve atraktivne, mlade zvijezde klasične glazbe imaju talenta, neki čak posjeduju velik talent, neki čak svjetskog ranga. Svejedno, njihov uspjeh nije uvijek neosporiv. Kada je Anna Netrebko prije nekoliko godina pjevala Traviatu u bavarskoj nacionalnoj operi, intendant Sir Peter Jonas je rekao: „Ona je jako lijepa, ali to može isto tako dobro otpjevati i Traviata iz mog ansambla.“ “Zvijezde klasične glazbe moraju izgledati jednako dobro kao i ‘Očajne kućanice’”, priznala je nedavno šefica jedne velike izdavačke kuće. Bugarska mezzosopranistica Vesselina Kasarova (da, i ona je atraktivna), u jednom intervjuu objasnila da nikad više ne bi željela postati opernom pjevačicom, jer je danas važniji izgled od umijeća: “Kada je pre dvije godine njemačka sopranistica Christine Schäfer uskočila u jednu operu umesto Anne Netrebko, drugog dana niste mogli njenu fotografiju naći u novinama. Novine su odlučile ipak objaviti sliku s Annom Netrebko”. Prije deset godina publika je znala za tri tenora, Andreu Boccellia i pankera među violinistima Nigela Kennedya. Sve drugo bilo je izvan kruga klasične glazbe. Ali kad je zbog interneta prodaja pala irme su počele računati s “vanjskim čimbenicima”. Od tada je Anna Netrebko prodala više od milijun CD-ova u Njemačkoj. Snimci Villazona i Mutterove dostižu astronomske brojke kad se radi o prodaji. Daviid Garrett u jednom danu proda 1000 karata za koncert i 8000 CD-ova. Te mlade zvijezde nisu geniji, a nisu ni glazbenici stoljeća, niti legende. To su bili Friedrich Gulda, Glenn Gould ili Vladimir Horowitz jer oni sami obilježili su cijelo stoljeće.