Nedugo nakon što je odstupio s dužnosti gradonačelnika New Yorka, Rudy Giuliani primio je zanimljivu ponudu. Grupa službenika tvrtke Seisint s Floride zamolila ga je da promovira novu moćnu bazu podataka sposobnu ući u trag potencijalnim teroristima i kriminalcima. Njihov tajming bio je savršen. Giuliani je upravo otvorio tvrtku Giuliani Partners (GP), konzultantsku tvrtku specijaliziranu za pomoć kompanijama poput Seisinta. “Nitko nije znao nas, svi su znali njega”, kazao je Michael Brauser, glavni dioničar koji je 2002. godine pregovarao o suradnji GP-a i Seisinta. “Bio je to nevjerojatan spoj.”Za Giulianijevu novu tvrtku, to je bio nevjerojatno profitabilan spoj. GP je u samo godinu dana od Seisinta dobio više od 30 milijuna dolara. Velike uplate nisu bile neuobičajene za GP, koji je u samo pet godina ubrao desetke milijuna dolara od klijenata u Americi i inozemstvu, što je uspješna poslovna priča gotovo jednaka Giulianevoj slavi kao heroja 11. rujna 2001. Uostalom, to nasljeđe izbacilo ga je u vrh republikanskih kandidata za iduće predsjedničke izbore. No, sada se kandidat Giuliani susreće s pitanjima o njegovim klijentima, zaradama i djelovanju u poslovnim vodama. Iako je surađivao uglavnom s istaknutim američkim korporacijama, govorilo se da je zastupao i neke kontroverzne klijente, uključujući i proizvođača lijeka OxyContin i vladu Katara. TIME je također otkrio da je tvrtka Bracewell & Giuliani, lobistička tvrtka iz Houstona s kojom se Giuliani povezao 2005. godine, zastupala i Saudi Aramco, državnu naftnu kompanije Saudijske Arabije. Sve do danas, Giuliani odbija objaviti listu svojih klijenata ili dati detalje svog angažmana, bilo u GP-u ili Bracewell & Giulianiju. Zadržao je svoj vlasnički udio u obje tvrtke i nastavlja utrku za Bijelu kuću.

Savršeni deal
Ed Rogers, politički direktor u Bijeloj kući za vrijeme mandata Georgea Busha starijeg, kaže da Giuliani mora bolje objasniti svoje poslovne aktivnosti “kako bi spriječio da se to pretvori u izbornu temu i otjera birače”. Posao sa Seisintom činio se kao savršeni “deal” za Giulianijevu tvrtku. Osnivača Seisinta, Hanka Ashera, smatra se kompjuterskim čarobnjakom koji je u računala spremao milijarde informacija za javnu upotrebu, koja su bila sposobna, kako je tvrdio, izbaciti imena nekih otmičara zrakoplova 11. rujna prije nego što su javno objavljena. Potencijal tvrtke Giulinaiju se činio bezgraničan i stoga je potpisao godišnji ugovor na dva mililjuna dolara, što je Seisint smatrao velikim popustom. Uz to, dobivao je postotak od prodaje vladinim ili korporativnim kupcima informacija. U prvoj godini GP je zaradio 6,5 milijuna dolara, pokazuju dokumenti iz Seisinta. Dio isplaćene svote otpada na posredovanje u kontaktima s državnim i federalnim tijelima. Giuliani je “obavio posao”, kaže Brauser. “Vrata su nam bila širom otvorena. Našli smo se pred poplavom poslovnih mogućnosti.” Latham kaže da je GP 2003. godine dogovorio sastanak u Ministarstvu domovinske sigurnosti na kojem je Seisint progurao novi program MATRIX, koji je omogućavao razmjenu antiterorističkih informacija među saveznim državama. Program se činio obećavajućim pravosudnim oruđem koje se može koristiti u suradnji sa Seisintom. Federalna vlada potrošila je 12 milijuna dolara na implementaciju programa i 13 saveznih država prihvatilo je njegovu primjenu.

Ali Seisintov posao nije bio tako savršen kako se činilo. Ispriječio se jedan problem: isplata postotka ili honorara u dogovaranju poslova s vladom zabranjena je saveznim zakonom, kao i zakonima pojedinih saveznih država. Tom Susman, etički predsjednik Američke udruge lobista, kaže da je ta zabrana uvedena kako bi se smanjio utjecaj posrednika koji bi iskrivili pravila sklapanja ugovora. Jedan službenik GP-a, koji je želio ostati anoniman, kaže da njegova tvrtka nikad nije primila “honorar” od Seisinta – unatoč onoga čega se Brauser i Latham sjećaju i unatoč činjenice da se isplate GP-u spominju kao “honorar” u zapisniku sa sastanka Seisintova upravnog odbora i završnom financijskom izvješću. Umjesto toga, tvrdi se da je GP zaradio “specijalni bonus” zbog doprinosa u ostvarenju tvrtkinih ciljeva. Tu se pojavljuje novi problem: Seisintov predsjednik Upravnog odbora Asher ima sumnjivu prošlost. Nakon što je nastupila zastara u njegovu slučaju, priznao je da je tijekom 1980-ih bio diler droge. Odstupio je sa čela upravnog odbora u kolovozu 2003. godine. Giuliani je izjavio Vanity Fairu 2004. godine da su “Asherove pogreške daleko iza njega.” U međuvremenu, Seisintov glavni proizvod, MATRIX, pokazao se kontroverznim. Baza podataka sadržavala je osobne podatke milijuna Amerikanaca, njihovih rođaka, njihove stare adrese, podatke o nekretninama i kreditnoj spsobnosti. Udruge za zaštitu građanskih sloboda kažu da je MATRIX izrađivao detaljne profile milijuna nevinih Amerikanaca. Georgia i Utah, države koje su pristale služiti se MATRIX-om, pokrenule su istragu o zalaženju u privatnost tih građana. Seisint nije bio jedini GP-ov klijent koji se našao na udaru vladinih tijela. Godine 2002. Giulianijeva tvrtka pristala je zastupati kompaniju Purdue Pharma, proizvođača lijeka protiv bolova OxyContin, nakon što je Vladina agencija za borbu protiv droge istraživala slučajeve krađe tog krajnje ovisničnog lijeka iz kompanijinih tvornica. Purdue Pharma na kraju je pristao platiti dva milijuna dolara kazne zbog slabog osiguranja. Sunny Mindel, glasnogovornica GP-a, kaže da je tvrtka pomogla Purdueu da se uskladi potreba za proizvodnjom “spasonosnog lijeka”, s potrebom da se osigura da taj lijek “ne bude zloupotrijebljen od strane kriminalaca u kriminalne svrhe”.

Chavez i Katar
Giulianijevi međunarodni klijenti također su izazivali kontroverze. Prošlog ljeta tvrtka je prekinula suradnju sa Citgom, naftnom kompanijom u većinskom vlasništvu tvrtke pod kontrolom predsjednika Venezuele Huga Chaveza, nakon što su mediji otkrili tu vezu. (Maria Comella, glasnogovornica Giulianijeve kampanje, kaže da kandidat “i dalje upravlja tvrtkom”, ali “ne sudjeluje u odabiru klijenata niti u dnevnim operacijama”.) Zaštitarska tvrtka unutar GP-a savjetovala je i obučavala vladu Katara za protututerorističku borbu, Istovremeno, katarski ministar unutarnjih poslova šeik Abdulah bin Halid al-Tani kontroverzna je figura koju mnoge američke agencije sumnjiče da pomaže al-Qa’idi. Vođa GP-ova zaštitarskog odjela Pat D’Amuro kaže da tvrtka pomaže u zaštiti američkih državljana u Kataru. O al-Taniju kaže: “Nikad ga nismo vidjeli, nikad rwadili s njim. Nismo sklopili ugovor s njim. On nije uključen u naše aktivnsoti.” U većini slučajeva, nemoguće je otkriti koliko je pojedini posao doniio GP-u ili Bracewellu & Giulianiju. To je jedan od razloga zbog kojih je Seisint tako zanimljiv. Do prosinca 2003. godine Seisint se pripremao na izlazak na burzu ili na prodaju. GP je navodno pristao odreći se 2,2 milijuna dogovorenih honorara od ukupnog iznosa od 6,5 milijuna. Zauzvrat, tvrtka je dobila 5,5 milijuna u gotovini i 1,7 milijuna u opcijama za dionice. No koliko god se budućnost MATRIX-a činila svijetlom, nije mogao izbjeći kritiku javnih djelatnika i udruga za zaštitu ljudskih prava. Početkom 2004. godine, odbor imenovan od guvernera Utaha predložio je obustavu korištenja MATRIX-a radi zaštite privatnosti. Jedan član tog odbora kaže da je gomilanje privatnih podataka o Amerikancima “šokantno” i “nečuveno”. Nedugo nakon toga Seisint je prodan britansko-nizozemskoj tvrtki Reed Elsevier. Prodaja je GP-u priskrbila 24 milijuna dolara, od čega polovica u dionicama. “Mnogo je ljudi zaradilo puno novca u prodaji Seisinta”, kaže Latham. “Giuliani je bio jedan od njih.” Je li profitiralo i pravosuđe? Teško je reći. Do polovice 2004. godine, manje od polovice država koje su prvotno prihvatile MATRIX nastavile su s njegovom upotrebom, a do kraja godine i one su odustale. Manje od dvije godine nakon što je Giuliani prodavao MATRIX, program je ukinut.