Kad je prije otprilike dvije i pol godine započeo rast cijena nafte, koji će se kasnije pretvoriti u današnji stampedo, korov recesije zaprijetio je i industriji rocka. Diskografija je već ionako duže vrijeme na mukama kako zauzdati stoglavu aždahu internetskog piratstva, a sada je postao ugrožen i drugi dio osovine koja drži na životu egzistenciju rocka – živa svirka.

Cijena karte
Kad su cijene benzina u Americi krenule prema psihološkoj granici od 4 dolara za galon (što je još 60-ak posto jeftinije nego u ovom dijelu svijeta!), masovno su prekrajani budžeti turneja, pogotovo onih većih, čije karavane kamiona i šlepera gutaju hektolitre goriva. Cijene karata je bilo kasno mijenjati, jer one su odavno fiksirane, ali također u vrtoglavom porastu, što zbog pada prodaje nosača zvuka koju još ne prati obrnuto proporcionalni porast legalnih (čitaj naplaćenih) downloada, što zbog internetskih špekulacija kartama (da, internet je danas najveći “tapkaroš”/“švercer” karata na svijetu), ali nije bilo kasno mijenjati rute i žonglirati s datumima. Na primjer, ako je neka veća rockerska atrakcija/karavana večeras negdje kod L.A.-a, a preksutra 500-600 milja prema unutrašnjosti Amerike, da bi se za par dana opet vratila na zapadnu obalu – koncert u unutrašnjosti se odgađa ili otkazuje. Naravno da se i prije mislilo na ovakve stvari, ali nije uvijek moguće dobiti željene dvorane ili stadione u planirane datume, a sada su velike udaljenosti opasno zagrizle u rentabilnost čitave operacije. Tu se u priču zgodno uklopila i sveprisutna ekološka svijest, oduvijek posebno razvijena kod rock zvijezda, bilo onih koje nariču za šumama Amazonije (Sting), bilo onih koji odavno tiskaju knjižice svojih CD-a na recikliranom papiru (danas je to redovna stvar) i par centa od svakog prodanog primjerka daju da se negdje posadi novo stablo, pa sve veći broj rock zvijezda spaja ugodno s korisnim, odnosno društveno poželjno s ekonomski isplativim. A zašto i ne? U trenutku kad su u svijetu vrlo popularne liste ekološki savjesnih kompanija (koje od te “savjesti” imaju golem PR), kao i popisi njihovih antipoda – ljutih zagađivača, što je loše u tome da se koji bend ili izvođač prikaže ljubiteljem majke zemlje i još pritom uštedi koji dolar. Kakva bi to revolucija bila, makar i ekološka, bez Radioheada, koji su proljetos odbili nastupiti uživo u talk showu Conana O’Briena i umjesto toga satelitom poslali unaprijed snimljeni nastup, jer bi let čitavog benda preko Atlantika proizveo zagađenje približno jednogodišnjoj vožnji automobilom. Primjeri su mnogobrojni, od zabavnih do bizarnih, ali stvar je kristalno jasna – bez ekološkog pristupa nema više ni ozbiljnog posla. U Velikoj Britaniji i Americi danas postoje legitimne i ugledne konzultantske tvrtke, usko povezane s ekološkim nevladinim sektorom, koje će vas rado savjetovati kako da vaša turneja proizvede što manju moguću količinu zagađenja (najčešće izraženu u emisiji CO2).

Putovanje vlakom
U obzir se uzima gotovo sve – od načina prijevoza (avion je najgori!), goriva (nekad eco-friendly biodizel, danas se smatra eko-neprijateljem, jer se bio-sadnice od kojih se može proizvesti gorivo sve više sade na štetu šuma i poljoprivrednih zemljišta – naravno, zbog ekonomske isplativosti…), zatim veličine dvorane, vrste rasvjete, načina rješavanja otpada, do smještaja u hotelu, pa čak i cateringa. Dakle, ako želite postati ekološki “svetac” – na turneju putujte vlakom (!?), ne lutajte besciljno, nego “pametno” rasporedite odredišta, koristite se što je više moguće solarnom energijom, svirajte samo u dvoranama ili na stadionima koji recikliraju otpad, majice sa svojim likom koje tamo prodajete neka budu od recikliranih materijala, kao i ostatak merchandisea i ako ikako možete, ne objavljujte svoju glazbu više na komadu plastike kao do sada – download je 100% ekološki košer.