Nekad su ih zvali “Potrošačkim palačama” i svaki grad se u svom središtu dičio barem jednom robnom kućom. Ali u Njemačkoj već godinama nestaje jedan lanac kuća za drugim.

Što je krenulo po zlu i ima li nade za robne kuće? Još prije nekoliko godina, došljak u Njemačku, imao je težak izbor, u koju robnu kuću uopće ući. U šetnji po ulici kroz koju, prema statistikama Udruge trgovaca na malo, godišnje prolazi najviše kupaca u čitavoj zemlji, kroz Schildergasse, redale su se robne kuće praktično jedna pored druge: na početku je stajao Hertie, iza njega je bio smješten Karstadt, nešto niže je bio Kaufhalle. Preko puta se na kontinentu okušao i britanski Marks and Spencer. Nedaleko su bili i Wolwoorth i mala filijala Quellea, a na kraju ne baš osobito duge ulice stoji i zgrada Kaufhofa.

Ubila ih tromost
Generacije kupaca su hodočastile u robne kuće još od kako su u 19. stoljeću one počele zamjenjivati malene, specijalizirane trgovine. Njihov moto je glasio “za svakog ponešto” – i doista je svatko u obitelji našao neki odjel gdje je mogao pronaći što ga zanima. Ali to su robne kuće, a ne muzeji i podložne su strogim pravilima tržišta. A ono, na prvi pogled, govori kako je takvim robnim kućama odzvonilo: u sedamdesetima su takvi “hramovi” činili 14 posto od ukupne maloprodaje, danas im je učešće još samo 3,3 posto. Ingo Balderjahn, istraživač sa Sveučilišta u Potsdamu smatra da je odumiranje posljedica pogrešne poslovne politike: “Za mene je zapravo iznenađenje kako su klasične robne kuće prespavale čitave trendove na tržištu. Kako su se i Hertie i Karstadt nadali privući mušterije staromodnim konceptom, uskom paletom odjevnih proizvoda koje su se nudile. A za to vrijeme se tržište već dugo razvija u smjeru: ili discounteri ili sektor luksuza.”

Popusti caruju
Jer i klasični discounteri poput Aldija, Lidla ili Plusa, već odavno imaju ambicija oteti mušterije klasičnim robnim kućama: i tamo se, u posebnim ponudama, prodaju i odjeća i cipele, i računala i bicikli. Svi dobro znaju: tamo izbora gotovo da nema, a i kvaliteta tih proizvoda ostavlja mnoge želje neispunjene. Pitati prodavačicu za savjet je u pravilu uzaludan posao – ali cijena je često niža nego bilo gdje drugdje.Time se dolazi do apsurdne situacije: nestankom robnih kuća, oni koji žele kvalitetu i spremni su je platiti – praktično nemaju gdje trošiti svoj novac. To je publika – uz rijeku turista, kod kojih londonski Harrods, Printemps u Parizu ili Macy’s u New Yorku ne osjećaju baš previše ovu krizu. U Arcandorovom lancu je, pored “običnog” Karstadta bilo i nekoliko takvih, ekskluzivnih robnih kuća: KaDeWe u Berlinu ili Alsterhaus u Hamburgu. Koncern u krizi sada razmišlja o prodaji upravo tih kuća iako kroz legendarni KaDeWe dnevno prolazi oko 50 tisuća mušterija – i u prebogatoj ponudi vrhunskih proizvoda naravno da ostavljaju na blagajnama solidne iznose.