Na početku je bila samo kratka kvalifikacija da je tvrtka Diag Human “neozbiljna“. To je napisao u jednom poslovnom pismu u ožujka 1992. godine tadašnji ministar zdravlja Martin Bojar. Razloga za sumnje u kredibilnost te tvrtke (tada se zvala Conneco), bilo je više nego dovoljno. Conneco je pokušao izvesti iz zemlje tonu kemijske supstance iz koje se lako može napraviti narkotik. Vlasti su jasno rekle “ne” i spriječile izvoz jer je to bilo nezakonito. Osim toga, tvrtka je, suprotno odluci Ministarstva zdravlja, trgovala krvnom plazmom i u tome bila upletena u jedan skandal u Njemačkoj zbog čega su njemačke vlasti izdale međunarodnu tjeralicu za vlasnikom i šefom tvrtke Jozefom Štavom.

Nesrazmjerna odšteta
Conneco je, međutim, osjetio svoju šansu u toj kvalifikaciji i ubrzo počeo zbog nje zahtijevati odštetu jer je, navodno, zbog toga izgubio velike poslove. I činio je sve da do odštete dođe. Na drugoj strani, država je od tada u tom sporu činila samo pogrešku za pogreškom tako da mnogi misle da to nije moglo biti sasvim slučajno. A stvar je došla dotle da je krajem prošloga tjedna arbitraža presudila spor u korist tvrtke Diag Human kojoj država mora isplatiti ukupno oko devet milijardi kruna, to jest oko 370 milijuna eura (jedan euro vrijedi nešto više od 24 krune). Od toga je oko polovice sama odšteta, ostalo su kamate i troškovi spora. Teži poraz češka država je doživela samo od američke kompanije CME, vlasnika TV-Nova, koja je putem međunarodne arbitraže uspjela dobiti odštetu od 10 milijardi kruna zato što država nije štitila, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, njenu investiciju u Češkoj. Ministar Bojar se odmah javio ovim u povodu sa tvrdnjom da on nije napisao taj dopis, da je to bio zapravo odgovor jednoj skandinavskoj kompaniji koji su napisali njegovi suradnici i inzistirali da je on potpiše. Možda je tako i bilo, ali to, ipak, nije u svemu ovom to najveća pogreška. Utoliko više što mnogi misle da je “neozbiljna” nešto najblaže što se o toj trvrtki moglo reći. Persudna pogreška je bila ipak ona kojom se država umjesto da stvar riješi u trasparentnom postupku na sudu odlučila na nejavni spor u arbitražnom postupku.

Potom je uslijedila druga velika pogreška – kompaniji Diag Human ponuđena je nagodba čime je praktički priznato da je država nanijela štetu kompaniji i taj je argument imao ključnu ulogu u odluci arbitraže na štetu države. “Uzročna veza izmedju Bojarove rečenice i štete nanesene tvrtki je izvjesna… Uostalom, i samo Ministarstvo zdravlja o tome ne sumnja jer je dopisom kompaniji Diag Human ponuđena nagodba”, napisano je obrazloženju odluke. A kada su znalci došli do preliminarne procjene o šteti u iznosu od 326 milijuna kruna (tada je to bilo oko 18 milijuna maraka), država se nije od toga nikako branila nego je odmah platila. I sljedećih godina činovnici u Ministarstvu i političari koji su se mijenjali na njegovu čelu činili su pogrešku za pogreškom. Tako je, primjerice, bivša ministrica Marie Součkova odbijala da slučaj preda u nadležnost Ureda za zastupanje države u financijskim sporovima. Součkova je izvedena pred sud zbog tog slučaja, ali je na sudu ispalo da jedino na čemu joj se može zamjeriti honorar od 10 milijuna kruna za odvjetnika koji je zastupao državu u sporu protiv kompanije Diag Human. Na arbitražu je upućen takav spor kao da se željelo da se on izgubi.

Posljednja nada
Državi preostaje posljednja nada da neće morati isplatiti tu golemu i očito nesrazmjernu sumu prema čak i najvećoj mogućoj šteti koja je mogla pretrpjeti kompanija koja je imala ukupni godišnji obrt od najviše nekoliko desetaka milijuna kruna. Ministar zdravlja Tomaš Julinek najavio je da će se žaliti na odluku arbitraže: “Navodna šteta nije bila u postupku arbitraže dovoljno dokazana. Vladi ću predložiti da formira komisiju koja će preispitati cijeli ovaj slučaj.” Ali žalba je veliki rizik, jer svaki dan odlaganja isplate odštete znači 55.00 eura kamate. O tome što će poduzeti vlada će odlučiti do 10. rujna. Vlasnik Diag Humana Jozef Štava, odmah je poduzeo ono što smatra za najhitnije – najavio je prodaju ovog svog potraživanjea od države.