Još su stari Grci i Rimljani vjerovali kako je sport vrlo važan dio obrazovanja živeći s motom “Mens sana in corpore sano” (U zdravom tijelu zdravi duh). Važnost sudjelovanja u sportskim aktivnostima za Grke i Rimljane imala je mnogo veću važnost od same pobjede. I Olimpijske igre također su počivale na tom načelu sve do trenutka kada se svaka pobjeda počela bogato nagrađivati, a natjecatelji stali u pobjedi vidjeti samo novac. Zadržimo se nakratko kod nogometa koji ovih dana opsjeda Europu i prisjetimo se samo nekih iznosa transfera profesionalnih nogometaša. Uvjerljivo prvo mjesto drži transfer Zinedine Zidanea iz 2001. godine čiji je prelazak iz Juventusa u Real Madrid stajao 45,62 milijuna funti. Samo godinu dana kasnije prelazak Luisa Figa iz Barcelone u Real Madrid stajao je 37 milijuna funti, dok je onaj Hernana Crespoa iz Parme u Lazio bio tek nešto povoljniji i iznosio je 35,5 milijuna funti. Jedan od “težih” transfera bio je i onaj Andrija Ševčenka iz AC Milana u engleski Chelsea 2006. godine za 30 milijuna funti. No koliko ti sportaši moraju uložiti da bi se bavili vrhunskim sportom?

Jahte na prvom mjestu
Za razliku od nekadašnjeg vrednovanja sporta, moderno doba donosi novo vjerovanje po kojem je sport skup po samoj svojoj prirodi. “Neke stvari neprocjenjive su na na terenu”, izjavio je jednom prilikom bivši trener američkog polo kluba koji sada vodi privatnu kliniku za polo igrače u Palm Springsu u Kaliforniji ilustriravši je primjerom. “Jedan vrhunski igrač pola imao je štalu punu konja, među kojima i omiljenu kobilu Chessy. Svaki put kada je jahao Chessy postizao je dva pogotka što je protivničke igrače činilo izrazito nervoznima. Vlasnik protivničkog tima ponudio mu je 225.000 funti za kobilu, ali ne kako bi je jahao, nego kako bi ih razdvojio. Vlasnik kobile vrlo je brzo shvatio da kobilina vrijednost iznosi mnogo više od ponuđenih 225.000 funti. Tako ponekad precijenjeno skupi nogometni transferi završe na klupi, pa se postavlja pitanje kupuju li se igrači da osnaže vlastiti ili oslabe protivnički tim. Prvo mjesto najskupljih sportova ipak ne drži nogomet. Profesionalni natjecatelji jahtaši prava su crna rupa što se tiče trošenja novaca, naravno, pod uvjetom da težite postizanju vrhunskih rezultata, vrhunskoj opremi, logistici i svemu onome što je potrebno kako bi se pripremilo za utrku. Ako vas srce vuče u te sportske vode, možda vas neke od cijena spuste na zemlju ili pak potaknu da zaplovite tim vodama jer i nagrade za postignute vrhunske rezultate više su nego primamljive. Ako pođemo od pretpostavke da ćete sve troškove jahte, posade, marine, popravaka itd. sami podmiriti, evo što vas očekuje. Kako najbolji imaju samo najbolje i kako se samo prvoklasnom trkaćom jahtom mogu ostvariti vrhunski rezultati, uložit ćete novac u model Transpac 52, ekstremno brzu i elegantnu jahtu. Transpac 52 dizajniran je za Transpacific Yacht Race od Los Angelesa do Honolulua i s dostavom ”cash and carry” iznosi 1,3 milijuna dolara. Ako se odlučite za ovaj profesionalni sport, računajte na sudjelovanje na minimum 8 regata godišnje i brojčano zavidnu logistiku koja će vam biti potrebna kako biste preselili jahtu iz jedne luke do druge, što opet košta.

Što se tiče ostalih troškova, računajte na troškove zamjene dijelova i razne popravke što godišnje iznosi 56.000 dolara; 14 člana posade, računajući plaće, transport i smještaj stoji 169.000 dolara, marina, vez i prijevoz jahte dodatnih 113.000 dolara, prijava za regatu, regata i ostale sitnice vezane uz trku doći će vas još 8000 dolara. Sve zajedno, 1,7 milijuna dolara. I naravno, ono što novac ne može kupiti, potrebno vam je i srce za pobjedu. Profesionalnim vozačima old timera nije ništa lakše. Troškovi Nascar vozača godišnje iznose vrtoglavih 1,6 milijuna dolara. Oko poimanja old timer vozila vode se male debate između Britanaca i Amerikanaca. Tako Britanci definiraju old timer period striktno od 1930. godine, dok neki američki izvori preferiraju 1925. godinu. Bilo kako bilo, to ih ne sprečava u natjecanju, a zanimljiv je i podatak kako je to jedan od sportova koji se iz godine u godinu sve više razvija. Na listi Fortunate 50, među najbolje plaćenim profesionalcima nalaze se upravo tri Nascar vozača.

Rastrošni oldtimeri
Profesionalni old timer trkači godišnje odvezu 7 utrka. Cijene ovih “starih” automobila vrlo su moderne i nove. Tako direktor Sportscar Vintage Racing Association vozi 1966 Ford GT 40 za konvertibilnih 1,500.000 dolara. Tri dana natjecanja stoji 2745 dolara, transport i profesionalni servis 8000 dolara po vikendu, tu su prijava, oprema vozača i ostalo, i eto nas na 1,6 milijuna dolara, užitak je neprocjenjiv. Na početku smo se već dotaknuli pola i kobile Chessy koja je postigla cijenu od 225.000 funti ili točno 436.252 dolara. Polo je ujedno jedan od rijetkih sportova koji dozvoljava da se i amater vlasnik natječe punopravno s profesionalcima. Kako polo tim sačinjavaju četiri igrača, amater vlasnik mora skupiti najmanje tri profesionalaca da bi jahao zajedno s njima. Cijena donje kategorije profesionalnog jahača iznosi od 3000 dolara mjesečno, a cijena srednje klase jahača 15.000 dolara. Vrhunski profesionalni jahač stoji od 90.000 do 140.000 dolara mjesečno, dodamo li na tu cijenu i minimalnu “opremu” od 6 konja, što iznosi oko 100.000 dolara po grlu, dolazimo do cijene od 895.380 dolara. Sezona natjecanja traje 6 mjeseci, trening za amatera-vlasnika iznosi 1650 dolara za šest dana, timski trening je 15.000 dolara za sezonu, tu je i oprema, njega konja, veterinarski troškovi, štala, hrana, prikolica za konje i milijun dolara brzo se nakupi. Jedan od sportova čije cijene dostižu himalajske visine je i akrobatsko letenje.

Avioni i akrobacije
Cijene profesionalnih aviona za akrobatsko letenje dostižu cijenu od 40.000 do 300.000 dolara. San svih akrobatskih avioletača upravo je model Cap 232 za vrtoglavih 300.000 dolara. Kako bi se avion razlikovao od drugih “ptica” na nebu, potrebno ga je obojiti, tu je i cijena goriva za vježbe i natjecanja, što iznosi nešto više od 10.000 dolara. Profesionalni letači u svojoj opremi imaju i padobran, cijena je negdje oko 1500 dolara, tu je i cijena akrobatskog programa za natjecanje koja iznosi 3000 dolara, a godišnji najam hangara je 6300 dolara. Naravno, da bi uopće poletjeli i profesionalni letači moraju prvo naučiti letjeti i dobiti letačku dozvolu, što iznosi 8000 dolara, odnosno u konačnici akrobatski letački sport težak je 400.000 dolara. Tiger Woods prvi je sportaš u povijesti koji je bankirao 100 milijuna dolara u godini dana djelomično zahvaljujući ugovoru koji je potpisao s Nikeom. Međutim, s Nikeom ili bez njega, Tiger Woods najbolje je plaćeni golfer na svijetu sa zaradom od 112 milijuna dolara, a golf drži 5. mjesto najskupljih sportova na svijetu za profesionalne igrače. Kako bi se postigli vrhunski rezultati u svakom sportu, potrebno je poštovati tri zlatna pravila: trening, trening i trening. I nešto novca.

Cipele za travu od 5000 dolara

Članstvo u elitnom Trump International klubu ovdje će svakako biti od pomoći, godišnja cijena 315.000 dolara. Trening u Butch Harmon School of Golf u trajanju od tri dana olakšat će vas za 4900 dolara, što je, priznat ćete, mala cijena za slavu koja slijedi. Glavni alat golfa su palice. One prave s potpisom (ali i kvalitetom) marke Maruman “Majesty Prestigio”, metalne, stajat će vas 6000 dolara, a one drvene 2000 dolara za par. Kako su četiri palice ipak premalo za ozbiljan zamah, na palice godišnje u “vjetar” ode oko 12.000 dolara. Bez golferskih cipela ništa od džentlementske igre. One prave marke John Lobb stoje od 5000 dolara naviše. Kako ništa ni u jednom sportu nije badava, boca vode na 19 rupi marke Trump Ice i one najbolje stoji 9,50 dolara. Koliko čovjek dehidrira igrajući profesionalni golf ne znamo, ali 50 kuna za bocu vode zvuči prilično “polovski”. Kap po kap i cijena profesionalnog bavljenja golfa popela se na 342.000 dolara. Vrlo džentlmenski.

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Samsung Training Academy

Centar koji viziju pametnog prostora pretvara u stvarnost