Prilagodljivost, dobre procjene političke situacije i odnosa među ljudima te reakcije na loše događaje bili su dosad njegovi aduti koji su ga dovodili do ciljeva. No, u idućem mandatu birači, partneri i protivnici znat će što mogu očekivati od Sanadera. Evo me, pjevam s premijerom, rekla je na mobitel jedna suputnica HDZ-ova izbornog tima u autobusu koji se vraćao iz Karlovca s predizbornog skupa. U autobusu su se uglas pjevali sentimentalni ekskurzijski hitovi. “Premijeru, pozdravlja vas moja mama”, rekla je suputnica, a Sanader, ni pet ni šest, zgrabi mobitel, pozdravi gospođu i krene u refren: “Da te mogu, pismom zvati…”Glasovi u toj obitelji, a bogme, i u cijeloj ulici, bili su zagarantirani. Ivo Sanader dobio je ove godine priliku da bude prvi premijer u samostalnoj Hrvatskoj koji će odraditi dva mandata i još da ga se pamti kao premijera koji je zemlju uveo u NATO i Europsku uniju. Nije bilo lako osigurati još četiri godine na istom radnom mjestu. Poslodavac je prilično hirovit. Kad su građane pitali sredinom godine koga bi željeli u Banskim dvorima, oni su desetak posto prednosti dali su SDP-u. Bili su valjda očarani pojavom novog, mlađeg i dinamičnijeg predsjednika te stranke, nakon što je stari predsjednik svojim bolešću i smrću skrenuo pažnju da ta stranka još postoji. Emocije su snažno oružje u politici i Sanader je morao poduzeti sve što je u njegovoj moći da ne izgubi. Okrenuo se tradicionalnim biračima HDZ-a, iako je četiri godine vodio politiku koja se dosta razlikovala od njihovih uobičajenih pogleda na svijet. Rizik se isplatio. Birači, koalicijski partneri i protivnici sada znaju što mogu očekivati od Ive Sanadera.

Liderske kvalitete
On će možda jednom u memoarima objasniti zašto je 2003., na početku prvog mandata, krenuo neočekivanim smjerom. Svi su tada bili iznenađeni odlaskom na proslavu pravoslavnog Božića u Prosvjeti. Od međunarodnih promatrača, još sumnjičavih prema HDZ-u i njegovu šefu koji je Račanov raštimani tim napadao desničarskom retorikom, do zapjenjenih vođa braniteljskih udruga pa je Jadranka Kosor morala upotrijebiti svu svoju vještinu uvjeravanja da ih umiri. Još početkom 90-ih i Sanader je sudjelovao u etničkom pritisku otpuštajući dvojicu Srba iz splitskog kazališta. No možda je u Tuđmanovu uredu ili kasnije u Ministarstvu vanjskih poslova, dok je slušao zapadne diplomate kako se žale na Tuđmanove naopake poteze, shvatio pogubnost politike etničkog ekskluziviteta. Pouzdani svjedoci potvrđuju da se u drugoj polovini devedesetih u povjerljivim krugovima pozitivno izjašnjavao o europskim vrijednostima, demokraciji i poštivanju ljudskih prava, u vrijeme dok je Tuđmanov režim, osobito u odnosu prema opoziciji i međunarodnoj zajednici, bivao sve tvrđi. U prodoru prema vrhu HDZ-a i obračunu s frakcijom Ivića Pašalića, Sanader je pokazao visoko umijeće upravljanja i liderske kvalitete. Sada se očekuje da tim umijećem uravnoteži zahtjeve HSS-a i HSLS-a na koje je morao pristati da bi očuvao fotelju. Priželjkuje se i da svoje komunikacijske vještine upotrijebi za umirivanje talijanskih, slovenskih i europskih političara oko graničnih i ribolovnih pitanja, kako se ne bi zaustavio put Hrvatske prema Europskoj uniji. Dobro vladajući njemačkim i engleskim jezikom Sanader se ugodno osjeća među zapadnim diplomatima i političarima. Izgradio je odlične osobne veze osobito s političarima desnog centra udruženih u Europsku pučku stranku. To je bilo korisno za Hrvatsku već kod dobivanja statusa kandidata za Europsku uniju, a vrijedit će i kad se bude procjenjivalo je li vrijeme za stjecanje punopravnog članstva. S druge strane, Europska unija smatra da je slaba borba protiv korupcije jedan od glavnih hrvatskih nedostataka. Sanader tu borbu zato spominje među prioritetima nove vlade. Efekt ne bi smio izostati uzme li se u obzir odlučnost kojom je vodio akciju izručenja Ante Gotovine Haškom sudu, nadzirao privođenja i sudske procese Hrvoju Petraču ili Branimiru Glavašu. Slučaj Gotovina bio je vjerojatno njegov najteži izazov u cijelom mandatu. Pozitivan društveni doprinos tog slučaja je i povjerenje koje je dobio tužitelj Mladen Bajić i njegov istražni aparat. Osjećaj da vlast podupire istražitelje i policajce dovela je do akcije Maestro, i sigurno pripomogla i privođenju cijelog niza mafijaških skupina (Istra, Osijek, Zagreb), koje su se bavile krijumčarenjem narkotika, oružjem, iznudama i drugim kriminalnim radnjama.

Nema rezova
Desno-centrističke stranke vole da ih se smatra oštrima prema kriminalu. No Sanader u jednoj stvari pretjeruje: kazneni progon posjedovanja i najmanje količine lakih droga zastario je pristup koji su napustile europske vlade kojima bi on sa svojim timom htio biti nalik. Teško je očekivati da bi u namjeri da ozakoni ležerniji pristup tom problemu mogao imati podršku HSS-a, ali bi bar HSLS nešto trebao probati učiniti, kad je već došao u priliku biti u vladi. Na ekonomskom planu Sanader će pokušati, uz HSS-ov uteg, osigurati nastavak dosadašnje vladine politike. To znači da neće biti nekih velikih rezova i drastičnih zahvata. Dosad se politika vodila postepeno i oprezno, na sigurno, uz osluškivanje javnog mnijenja. Ekonomski trendovi su mu išli na ruku i ukupan rezultat je bio pozitivan. Pokrenuo je kampanju izgradnje poduzetničkih zona, zadao je svojim suradnicima da naprave projekt brze registracije poduzeća (Hitro.hr). Oni su pak uspjeli pronaći kupce za oronule hrvatske željezare i šibenski TLM te organizirali dobro punjenje proračuna. Biznis ima njegovu načelnu podršku, ali on želi biti dobar i s radnicima i s umirovljenicima, i starima i mladima. Kad javna graja postane jaka, spreman je odustati od odluka (Bechtel, Liburnija) ili svog ministra (Žužul). U drugom dijelu mandata pak čvrsto je podržavao ministre koji su bili meta kritika poput Vukelića zbog Brodosplita ili Polančeca zbog Maestra. A bez javnih zamjerki u nemilost je pala ministrica Kolinda Grabar Kitarović, navodno zbog neke unutarnje svađe u premijerskom kabinetu. Sanader je u Vladi dosad imao bespogovornu suradnju svojih ministara. Relativno uspješni, a nestranački ministar prosvjete Dragan Primorac, bio je prisiljen upisati se u HDZ kako bi ga se moglo nadzirati i kroz stranačku hijerarhiju. Stoga politički promatrači sa zanimanjem očekuju kako će se Ivo Sanader nositi s ipak autonomnijim potpredsjednicima Vlade i ministrima iz drugih stranaka. Sa svojima je katkad bio nestrpljiv i otresit, sada će morati biti pažljiviji i oprezniji. S druge strane Markova trga, vrebat će ga ojačani SDP u opozicijskim klupama. Prilagodljivost, dobre procjene političke situacije i odnosa među ljudima te brze reakcije na nepovoljne događaje bili su dosad njegovi jaki aduti koji su ga dovodili do željenih ciljeva.

Nema rezova
Desno-centrističke stranke vole da ih se smatra oštrima prema kriminalu. No Sanader u jednoj stvari pretjeruje: kazneni progon posjedovanja i najmanje količine lakih droga zastario je pristup koji su napustile europske vlade kojima bi on sa svojim timom htio biti nalik. Teško je očekivati da bi u namjeri da ozakoni ležerniji pristup tom problemu mogao imati podršku HSS-a, ali bi bar HSLS nešto trebao probati učiniti, kad je već došao u priliku biti u vladi. Na ekonomskom planu Sanader će pokušati, uz HSS-ov uteg, osigurati nastavak dosadašnje vladine politike. To znači da neće biti nekih velikih rezova i drastičnih zahvata. Dosad se politika vodila postepeno i oprezno, na sigurno, uz osluškivanje javnog mnijenja. Ekonomski trendovi su mu išli na ruku i ukupan rezultat je bio pozitivan. Pokrenuo je kampanju izgradnje poduzetničkih zona, zadao je svojim suradnicima da naprave projekt brze registracije poduzeća (Hitro.hr). Oni su pak uspjeli pronaći kupce za oronule hrvatske željezare i šibenski TLM te organizirali dobro punjenje proračuna. Biznis ima njegovu načelnu podršku, ali on želi biti dobar i s radnicima i s umirovljenicima, i starima i mladima. Kad javna graja postane jaka, spreman je odustati od odluka (Bechtel, Liburnija) ili svog ministra (Žužul). U drugom dijelu mandata pak čvrsto je podržavao ministre koji su bili meta kritika poput Vukelića zbog Brodosplita ili Polančeca zbog Maestra. A bez javnih zamjerki u nemilost je pala ministrica Kolinda Grabar Kitarović, navodno zbog neke unutarnje svađe u premijerskom kabinetu. Sanader je u Vladi dosad imao bespogovornu suradnju svojih ministara. Relativno uspješni, a nestranački ministar prosvjete Dragan Primorac, bio je prisiljen upisati se u HDZ kako bi ga se moglo nadzirati i kroz stranačku hijerarhiju. Stoga politički promatrači sa zanimanjem očekuju kako će se Ivo Sanader nositi s ipak autonomnijim potpredsjednicima Vlade i ministrima iz drugih stranaka. Sa svojima je katkad bio nestrpljiv i otresit, sada će morati biti pažljiviji i oprezniji. S druge strane Markova trga, vrebat će ga ojačani SDP u opozicijskim klupama. Prilagodljivost, dobre procjene političke situacije i odnosa među ljudima te brze reakcije na nepovoljne događaje bili su dosad njegovi jaki aduti koji su ga dovodili do željenih ciljeva.