U prvih je desetak godina naš film bio napola puna čaša. Svake četiri godine megahit, između toga – slaba gledanost. Svake godine jedan, dva artistička vrhunca, ostalo tako-tako. Ukupno uzevši, pesimisti su u tome vidjeli propast, a optimisti obećanje, kaže Hrvoje Hribar, ravnatelj Hrvatskoga audiovizualnog centra (HAVC).

"Optimisti su bili u pravu, ako pretpostavimo da nećemo sići s današnje razine. Jer, Hrvati su zavoljeli svoje kinofilmove. A filmaši im idu u susret. Još su u kinu 'Sonja i Bik' s blizu 100.000 gledatelja i 'Svećenikova djeca', koja su davno prešla 100.000. Ta je brojka svojevrsna čarobna granica iznad koje se film u nas smatra velikim hitom."Hribar kaže da su spomenuti uspjesi nisu vrhunac te da hrvatskoj filmskoj sceni predstoji neviđena sezona, koja uključuje "Zagonetnog dječaka", nastavak "Koka i duhova", zatim "Šegrta Hlapića", "Kauboje" i "Obranu i zaštitu" Bobe Jelčića, koji će biti prikazan na Berlinskom festivalu. U akciji su i Lukas Nola, Ognjen Sviličić, Željko Ogresta i bosanskohercegovačka redateljica i dobitnica Zlatnog medvjeda Jasmila Žbanić, koja će na proljeće snimati film u hrvatskoj produkciji. Od "pučkih veselica" Hribar najavljuje Grlićevu "Poskokovu Dragu" po Anti Tomiću. Hribar je na čelo HAVC-a došao nakon vizionara Alberta Kapovića te Nikše Sviličića."Ja sam došao iz prakse i iz udruženja redatelja. Poznajem i industriju i društveno okruženje, a prilično sam povezan i s Europom. Najvažnije je, međutim, da oko sebe i iza sebe imam blještave suradnike i snažne strukovne cehove", objašnjava. Na pitanje što je HAVC postigao otkako mu je on na čelu u usporedbi sa stanjem zatečenim sredinom 2010., odgovara:"Godine 2008. uveden je novi sustav financiranja i upravljanja, čija je ideja da svi korisnici – kina, televizije, davatelji telekomunikacijskih usluga – financijski pridonose zajedničkoj filmskoj kasi, prema tome kako je zapisano u zakonu. Hrvati nisu impresionirani zakonima, pa su i ovaj prvih godina bojkotirali. Kasa je presušila, proizvodnja je bila mršava, sustav je proglašen preavangardnim, a kinopublika bila je razočarana. Uspjeli smo u posljednje dvije godine pokrenuti sustav, stroj je zakašljao i upalio se. Nekako ispada da smo imali i političku podršku. Vjerovali ili ne,  i ljevice i desnice podjednako."  

Djelovanje HAVC-a predmet je pohvala, ali i polemika. Na pitanje što je sporno, tko su mu protivnici iz medija i filmske industrije Hribar nema, kaže, nedvosmislen odgovor. "Naziru se tri skupine protivnika: prvo, parazitski kapitalisti raznih vrsta. Primjerice, tajni vlasnici Jadran filma ne vole porast produkcije. Stvaramo rizik da će navala posla odgoditi stečaj Jadran filma i omesti prenamjenu u građevinsko zemljište. Druga su grupa proizvođači sapunica, koji su se priključili na javne izvore, na HRT u prvom redu. Zanimanje za domaći film i hitovi u kinima ometaju njihov pristup novcu TV pretplatnika. HRT u posljednje vrijeme odlično prati ozbiljne produkcije, a to nekom smeta. Treća su grupa 'oldtimeri' kinematografije, veterani komiteta i komisija. Prelazak na europski način odlučivanja, vezanost uz međunarodne fondove i racionalan način odlučivanja bez političkih mentora – sve je to za njih katastrofa. Ako uzmete u obzir da sve tri grupe imaju ulaz u tiskovine,  eto nevolje. Mene su propuštali kroz šake posljednjih pola godine, točno. Na kraju izgleda da se isplatilo proći torturu", zaključuje Hribar.

Pregovaraju s inozemnim partnerom

Od snimanja svjetske serije u Dalmaciji 10 milijuna eura?

HAVC radi na dovođenju strane produkcijske ekipe, koja bi u slučaju uspješnih pregovora ostavila u Hrvatskoj zapažena sredstva. Hribar nam nije želio otkriti o kojem je projektu riječ, zbog osjetljivosti pregovora s inozemnim partnerom. "U tijeku je završna prepiska oko snimanja jedne svjetske serije u Dalmaciji počevši od ovog proljeća. Ukupna hrvatska zarada, prema proračunu projekta, bila bi 10 milijuna eura. Ako nam ova serija i promakne, već smo osigurali bogatu izvoznu godinu: drugih 10 milijuna eura. Ideja je HAVC-a pametna ravnoteža između biznisa i kulture. Rezultat je da je cijeli filmski kulturni izdatak države manji od komercijalnih prihoda koje godišnje omogućujemo našem gospodarstvu. Učinili smo hrvatsku filmsku proizvodnju besplatnom po državni proračun", ističe Hribar.