U vladajućoj koaliciji, koju čine Demokratska stranka predsjednika Borisa Tadića, savez Demokratske stranke Srbije i Nove Srbije, premijera Vojislava Koštunice i ministra za infrastrukturu Velimira Ilića, te G17 plus Mlađana Dinkića, ministra za ekonomiju i regionalni razvoj, na vidiku su velike pukotine koje bi mogle dovesti do razlaza. Uzrok tomu je neslaganje oko termina kada treba održati izbore za predsjednika države. DS inzistira na održavanju izbora do konca godine, kako je predviđeno Ustavom i zakonom, a DSS traži da se odluka o izboru donese poslije 10. prosinca, do kada bi trebao biti poznat ishod pregovora o statusu Kosova. U DSS-u smatraju kako je važnije da se političke strukture angažiraju u rješavanju statusa Kosova od predizborne političke kampanje za predsjednika Srbije, dok u DS-u postoji uvjerenje kako Srbija treba imati stabilne državne institucije u trenutku kada završe pregovori o statusu Kosova. Kosovski Albanci nagovijestili su jednostrano proglašenje neovisnosti te pokrajine odmah poslije 10. prosinca, do kada je predviđeno trajanje pregovora Beograda i Prištine.

Glasovi radikala
Da bi se odstupilo od zakonom propisanih termina, potrebno je mijenjati Ustav i Ustavni zakon za što je potrebna dvotrećinska parlamentarna većina što se ne može postići bez radikala koji drže 81 od 250 mjesta u skupštinskim klupama. Otežavajuću okolnost predstavlja i potreba da se donese više zakona ako se izbori budu odradili do konca godine, što može izostati ako DSS ostane kod ocjene kako izbore za predsjednika države treba održati nakon što bude poznato što će biti s Kosovom. Iako se status Kosova navodi kao glavni razlog razmimoilaženja dviju vodećih stranaka u vladajućoj koaliciji, suprostavljena gledišta imaju drukčiju motivaciju. Za razliku od DSS-a, koji je spreman povući radikalne poteze u slučaju jednostranog proglašenja neovisnosti, kao što je zaoštravanje odnosa s NATO-om, kojeg je Koštunica optužio kako želi osnovati vlastitu državu na Kosovu, i SAD-om, te sa zemljama koje budu priznale neovisnost pokrajine, DS je skloniji iskazivanju blaže forme negodovanja koja isključuje sve ono što bi DSS, u suradnji s Srpskom radikalnom strankom, mogao učiniti. U DS-u procjenjuju da održavanje izbora do konca godine daju veće mogućnosti Tadiću da ponovno bude izabran za predsjednika, pri čemu u predizbornoj kampanji računaju na potporu DSS-a zato što je DS pristala na Košuničin izbor za premijera. U DSS-u, prije održavanja izbora, kane vidjeti kako će se DS odnositi prema eventualnom proglašenju neovisnosti Kosova. U slučaju da se DS ne priključi radikalnijim potezima, DSS nije spreman dati potporu Tadiću u izboru za predsjednika države. Iz DS-a je već upozoreno kako bi takvo držanje DSS ugrozilo opastanak vlade jer bi ta stranka uskratila potporu Koštunici da ostane na premijerskoj funkciji.

Kompromis Tadića i Koštunice?
Predsjednik Skupštine Oliver Dulić (DS), nadležan za određivanje kad će predsjednički izbori biti održani, najavio je kako će izbore raspisati za 9. studenoga, što znači da bi se izbori za predsjednika Srbije mogli održati 9. prosinca. Taj termin DS još nije službeno potvrdio želeći prije toga postići kompromis s DSS-om koji, međutim, nije sklon popustiti, nego prijeti bojkotom izbora. To odgovara radikalima jer se time povećavaju izgledi da zamjenik predsjednika njihove stranke Tomislav Nikolić bude izabran za predsjednika Srbije. U utrku za predsjednika Srbije uključit će se i Čedomir Jovanović, predsjednik Liberalno-demokratske partije, koji je već dobio potporu svoje stranke. Jovanović, zajedno s Vesnom Pešić i Natašom Mićić, bivšom predsjednicom parlamenta, predvodi političku grupaciju koja slijedi politiku ubijenog premijera Zorana Đinđića i koja je sklona odreći se Kosova radi bržeg ekonomskog razvoja Srbije. Ta politička struja je najoštriji kritičar politike što je vodi premijer Koštunica. Kandidaturu za predsjednika najavio je i Velimir Ilić, ali je njegova izjava shvaćena kao opomena DS-u kako Tadić neće dobiti potporu dijela vladajuće koalicije ako ta stranka bude inzistirala na održavanju izbora do konca godine. U javnosti postoji razumijevanje za poštovanje ustavnih i zakonskih rokova iza kojih stoji DS, ali se više vjeruje u istrajnost i nepopustljivost Koštuničinog DSS-a. Najpesimističnija opcija sadržana je u mogućnosti da Srbija dočeka proglašenje neovisnosti Kosova s nestabilnim ključnim državnim institucijama, počevši od predsjednika države preko vlade, sve do parlamenta, što se smatra najgorim mogućim ishodom postojećih odnosa u vladajućoj nomenklaturi.