EN DE

Pitanje 21. stoljeća: Zašto su muškarci sretniji od žena?

Autor: Poslovni.hr
05. listopad 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Odgovor je jednostavan: muškarci su organizirali život tako da rade manje, a žene više. Odnosno, žene u istom vremenu rade dva posla

U jednom istraživanju o osjećaju koji ljude prožima pri obavljanju nekog posla muškarci i žene davali su slične odgovore o tome što vole (družiti se s prijateljima) i što ne vole raditi (plaćati račune). Ali postoji čitav niz aktivnosti koji izaziva veoma različite reakcije od predstavnika oba spola i jedna aktivnost naročito potencira razliku: muškarac voli biti sa svojim roditeljima, dok žena boravak s roditeljima doživljava kao malo manje ugodan od pranja rublja. Alan Krueger, ekonomist s Princetona, koji je radio s četiri psihologa tijekom njihova istraživanja, kaže da za ovo postoji jednostavno objašnjenje. Za ženu boravak s roditeljima često se izjednačava s radom, bez obzira radi li se o plaćanju računa ili planiranju obiteljskog okupljanja. “Za muškarce to druženje obično se svodi na sjedenje na kauču i gledanje utakmice s ocem”, kaže Krueger, koji u vrijeme dok ne analizira brojke odlazi na utakmice sa svojim ocem. Ovo intrigantno, a možda i uznemirujuće otkriće dio je veće priče: čini se da između muškaraca i žena postoji rastući jaz u osjećaju sreće. Dva odvojena istraživanja koja su koristila različite metode došla su do istog zaključka. Tijekom 1970-ih žene su, navodno, bile malo sretnije od muškaraca. Danas su zamijenili mjesta. Krueger, analiziraući studije iz protekla četiri desetljeća, otkrio je da su muškarci postupno smanjili one aktivnosti koje smatraju neugodnim. Manje rade i više se odmaraju. U istom razdoblju žene su kućanske zamijenile pravim poslovima i shodno tome provode jednako vremena radeći ono što ne vole, kao i 1960-ih. Prije četrdeset godina prosječna žena provodila je 22 sata tjedno radeći stvari koje ne voli ili 40 minuta više od prosječnog muškarca. Danas, dok muškarci manje rade, razlika se povećala na 90 minuta. Ovi trendovi podsjećaju na ideju “druge smjene”, naziv knjige sociologa Arlieja Hochschilda iz 1989. godine koja opisuje kako moderne žene danas zapravo rade dva posla: prvu smjenu odrađuju na poslu, a drugu kod kuće. Ali istraživači upozoravaju da ta teorija “druge smjene” previđa jedan važan detalj. Žene zapravo ne rade više nego što su radile prije 30 ili 40 godina. Umjesto toga, one obavljaju različite poslove. Provode više vremena na plaćenim poslovima nego u čišćenju i kuhanju.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Ono što se promijenilo jest to da žene danas imaju mnogo dulju listu zaduženja (uključujući i pomoć ostarjelim roditeljima). One, jednostavno, ne mogu stići sve to obaviti i zato imaju osjećaj da su zakinute. Kruegerovi podatci, primjerice, pokazuju da je prosječno vrijeme za čišćenje prašine posljednjih desetljeća znatno smanjeno. Nije bilo nekih revolucionarnih otkrića na području čišćenja prašine pa su kuće vjerojatno jednako prljave kao i prije. Psiholog Stevenson nedavno je lijepo sažeo problem. Kazao je da je glavni cilj njegove majke nekad bilo da ima prekrasan vrt, dobro održavanu kuću i pristojnu djecu koja su dobro prolazila u školi. Današnje žene žele imati sve to, ali i sjajnu karijeru i utjecaj na svijet. Navodno postoji i velika razlika u osjećaju sreće između mladića i djevojaka u srednjim školama. S obzirom da se poboljšala kvaliteta života u proteklim godinama – manje kriminala, dugovječni bake i djedovi i bolje igračke – mladići su sretniji u školi. Njih 25 posto kaže da su vrlo zadovoljni svojim životom, što je porast od 17 posto u odnosu na 1975. godinu. Ali djevojke su jednako nesretne kao i njihove prethodnice od prije tri desetljeća. Veliki razlog zbog kojeg su žene bile sretnije prije tri desetljeća – unatoč većoj diskriminaciji – leži u činjenici da su žene tada bile mnogo manje ambiciozne. Mnoge su se tada uspoređivale s drugim ženama umjesto s muškarcima. Ali to ne znači da im je tada stvarno bilo bolje nego danas. Međutim, to pokazuje kako je nekompletna spolna revolucija bila u proteklih nekoliko godina. Žene su hrlile na radna mjesta, ali američko društvo nije se tome u potpunosti prilagodilo. SAD nemaju organizirani predškolski odgoj pa nema ni zakona koji roditeljima jamči plaćen dopust nakon poroda. Vladina politika nije jedini problem. Unutar obitelji muškarci još nisu prihvatili obvezu da na sebe preuzmu dio kućanskih poslova. Umjesto toga, provode više vremena na telefonu ili pred televizorom. Ovoga vikenda predložit ću da i ja malo čistim prašinu.
(IHT)

U jednom istraživanju o osjećaju koji ljude prožima pri obavljanju nekog posla muškarci i žene davali su slične odgovore o tome što vole (družiti se s prijateljima) i što ne vole raditi (plaćati račune). Ali postoji čitav niz aktivnosti koji izaziva veoma različite reakcije od predstavnika oba spola i jedna aktivnost naročito potencira razliku: muškarac voli biti sa svojim roditeljima, dok žena boravak s roditeljima doživljava kao malo manje ugodan od pranja rublja. Alan Krueger, ekonomist s Princetona, koji je radio s četiri psihologa tijekom njihova istraživanja, kaže da za ovo postoji jednostavno objašnjenje. Za ženu boravak s roditeljima često se izjednačava s radom, bez obzira radi li se o plaćanju računa ili planiranju obiteljskog okupljanja. “Za muškarce to druženje obično se svodi na sjedenje na kauču i gledanje utakmice s ocem”, kaže Krueger, koji u vrijeme dok ne analizira brojke odlazi na utakmice sa svojim ocem. Ovo intrigantno, a možda i uznemirujuće otkriće dio je veće priče: čini se da između muškaraca i žena postoji rastući jaz u osjećaju sreće. Dva odvojena istraživanja koja su koristila različite metode došla su do istog zaključka. Tijekom 1970-ih žene su, navodno, bile malo sretnije od muškaraca. Danas su zamijenili mjesta. Krueger, analiziraući studije iz protekla četiri desetljeća, otkrio je da su muškarci postupno smanjili one aktivnosti koje smatraju neugodnim. Manje rade i više se odmaraju. U istom razdoblju žene su kućanske zamijenile pravim poslovima i shodno tome provode jednako vremena radeći ono što ne vole, kao i 1960-ih. Prije četrdeset godina prosječna žena provodila je 22 sata tjedno radeći stvari koje ne voli ili 40 minuta više od prosječnog muškarca. Danas, dok muškarci manje rade, razlika se povećala na 90 minuta. Ovi trendovi podsjećaju na ideju “druge smjene”, naziv knjige sociologa Arlieja Hochschilda iz 1989. godine koja opisuje kako moderne žene danas zapravo rade dva posla: prvu smjenu odrađuju na poslu, a drugu kod kuće. Ali istraživači upozoravaju da ta teorija “druge smjene” previđa jedan važan detalj. Žene zapravo ne rade više nego što su radile prije 30 ili 40 godina. Umjesto toga, one obavljaju različite poslove. Provode više vremena na plaćenim poslovima nego u čišćenju i kuhanju.

Ono što se promijenilo jest to da žene danas imaju mnogo dulju listu zaduženja (uključujući i pomoć ostarjelim roditeljima). One, jednostavno, ne mogu stići sve to obaviti i zato imaju osjećaj da su zakinute. Kruegerovi podatci, primjerice, pokazuju da je prosječno vrijeme za čišćenje prašine posljednjih desetljeća znatno smanjeno. Nije bilo nekih revolucionarnih otkrića na području čišćenja prašine pa su kuće vjerojatno jednako prljave kao i prije. Psiholog Stevenson nedavno je lijepo sažeo problem. Kazao je da je glavni cilj njegove majke nekad bilo da ima prekrasan vrt, dobro održavanu kuću i pristojnu djecu koja su dobro prolazila u školi. Današnje žene žele imati sve to, ali i sjajnu karijeru i utjecaj na svijet. Navodno postoji i velika razlika u osjećaju sreće između mladića i djevojaka u srednjim školama. S obzirom da se poboljšala kvaliteta života u proteklim godinama – manje kriminala, dugovječni bake i djedovi i bolje igračke – mladići su sretniji u školi. Njih 25 posto kaže da su vrlo zadovoljni svojim životom, što je porast od 17 posto u odnosu na 1975. godinu. Ali djevojke su jednako nesretne kao i njihove prethodnice od prije tri desetljeća. Veliki razlog zbog kojeg su žene bile sretnije prije tri desetljeća – unatoč većoj diskriminaciji – leži u činjenici da su žene tada bile mnogo manje ambiciozne. Mnoge su se tada uspoređivale s drugim ženama umjesto s muškarcima. Ali to ne znači da im je tada stvarno bilo bolje nego danas. Međutim, to pokazuje kako je nekompletna spolna revolucija bila u proteklih nekoliko godina. Žene su hrlile na radna mjesta, ali američko društvo nije se tome u potpunosti prilagodilo. SAD nemaju organizirani predškolski odgoj pa nema ni zakona koji roditeljima jamči plaćen dopust nakon poroda. Vladina politika nije jedini problem. Unutar obitelji muškarci još nisu prihvatili obvezu da na sebe preuzmu dio kućanskih poslova. Umjesto toga, provode više vremena na telefonu ili pred televizorom. Ovoga vikenda predložit ću da i ja malo čistim prašinu.
(IHT)

Autor: Poslovni.hr
05. listopad 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close