Ono što je nekad bio svjetski događaj – novi album Pet Shop Boysa, sada je to očito događaj samo za njih same, ali ne baš i za nove generacije kojima se PSB toliko žele svidjeti.

U tu su svrhu angažirali Xenomaniu (autor i producent Brian Higgins & co.), englesku industriju hitova, koja inače štanca za Sugababes, Girls Aloud, Kylie itd., da im producira deseti album i autorski “da ruku” na par pjesama. I zaista, produkcija djeluje svježe i moderno, a još uvijek prepoznatljivo, pjesme su solidne, ima i više nego dovoljno hit potencijala (osim prvog singla “Love Etc.”, još i “Vulnerable” i “Did You See Me Coming?”), fali možda koja tipična PSB-ovska grandiozna orkestrirana balada. Sve je to sasvim pristojno i uvjerljivo, ali nekako ipak nije dovoljno. Jer Pet Shop Boysi su nas navikli na puno bolje. Njihovih prvih osam godina karijere i prvih pet albuma prepuni su genijalnih momenata koji su zauvijek obilježili pop glazbu, ali su zato slijedećih 15 godina i još pet albuma čisti let na autopilotu. Njihov se žanr elektro popa odavno umorio, no, puno gore, sredinom ’90-ih umorili su se i oni sami. Koliko je jaka ta prva PSB faza govori i općeprihvaćen stav da je jedno od njihovih remek-djela i dvostruka kompilacija B-strana i rariteta “Alternative” iz 1995., koja je, da se sluša kao samostalan album, puno bolja od bilo kojeg njihovog kasnijeg “pravog” albuma, uključujući, naravno i “Yes”. I sad, što je bolje – otići na vrhuncu ili nedostojanstveno stariti na pozornici? Fanovi će se ipak češće odlučiti za potonje, stisnuti zube, reći da je i ovaj album super, i da jedva čekaju slijedeći.