U studenom se na Dan svetog Martina mošt pretvara u vino. Popularno Martinje, blagdan vina, običaj je koji je duboko ukorijenjen u tradiciju sjeverozapadnih krajeva Hrvatske. I ove godine, osme zaredom, u Zagrebu se Martinje obilježava u vinskim šatorima na Cvjetnom trgu od 5. do 9. studenog, manifestacijom “Martin je u Zagrebu”. Pod pokroviteljstvom Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo, uz sjajnu podršku iskusnih “Kraljeva ulice”, predstavljaju se vina i vinari iz Zagreba i okolice. Ove ih je godine više nego ikada – čak pedesetak – a ovogodišnja berba bila je dobra.

Martinje ljeto
Legenda o sv. Martinu kaže da kada je polovicom svoga plašta, kojeg je mačem podijelio, zaogrnuo promrzlog siromaha, tu je gestu dobrote popratilo naglo zatopljenje vremena. Topliji početak zime zbog toga u mnogim krajevima Hrvatske od davnina nazivaju “Martinje ljeto” kakvome upravo svjedočimo u ovom neobično toplom i suhom listopadu i studenom. Francuzi imaju Beaujolais (isključivo od sorte gamay) koji se prema tradiciji otvara minutu poslije ponoći (“Le Beaujolais Nouveau est arrivé!”, “Beaujolais Nouveau je stigao”), svake godine trećeg četvrtka u studenom, a Talijani će se još i danas podičiti narodnom poslovicom “II nuovo vino si beve a San Martino! (”Mlado vino se pije na Svetog Martina!“). U našim krajevima, naročito u sjeverozapadnim dijelovima Hrvatske, na 11. studenog ”krsti“ se mlado vino, a sam običaj prate i pučke veselice (”Došel je, došel Sveti Martin, on ga bu krstil, ja bum ga pil”). Možemo reći da mi imamo Portugizac iako se radi o pomalo zapostavljenoj sorti koja se u posljednje vrijeme sve više popularizira, čemu je zasigurno pridonio i Festival Portugisca. Portugizac je rana sorta, rodi redovito i dobro. Ipak, daje nestabilno vino, sklono degradaciji, odnosno sniženju sadržaja kiseline. Mlado je vino kiselkasto, a dozrijevanjem postaje tupa okusa. Portugizac se dobro ponaša u kupažama s frankovkom, dodavanjem pitkog vina vrlo dobre kakvoće.

Marketinški štos
Mlado vino je prvo vino koje je netom nakon završene alkoholne fermentacije rastočeno u boce da bi se mlado i uživalo. Recimo odmah da to nije vino za koje vam je potrebno da ga prati “priča”, iščekivanje, olovka i notes, eventualno neki stručnjak koji bi vas mogao uputiti u bogatstvo koje se krije u čaši. Dapače, od tog mladog vina koje se na Sv. Martina pije po našim kletima i koje je brzo prešlo put od grožđa do pitkog stanja ne može se ni očekivati mnogo. Veliku popularnost pojma “beaujolais” prema mnogima treba pripisati dobrom francuskom osjećaju za marketing i tržište, a najbezobrazniji će možda reći da to mlado vino koje se na 11. studenog ispija po našim kletima i nije puni proizvod već poluproizvod. Bilo kako bilo, običaji su uvijek išli s vinom ruku pod ruku, pa sve što kažu običaji, a da je u vezi s vinom, valja primiti ozbiljno. Uostalom, sve dok se ne otvori bačva ili boca, nepoznato je što se krije ispod čepa.

Preporuka

Uz mlado vino pristaje kalorična hrana
Martinje se njeguje kao narodni običaj uz jelo, piće i pjesmu u sjeverozapadnim predjelima Hrvatske te u Slavoniji, dok krštenje mošta nema tradiciju u Dalmaciji i Istri. Stoga su i tipična jela koje se poslužuju na feštama za Martinje uglavnom sjevernjačkog, kontinentalnog prizvuka. Najčešće se uz mlado vino poslužuju suhomesnati proizvodi, posebice kulen i kobasice s kiselim kupusom, jela od divljači, tradicionalno se jede pečena patka ili guska s mlincima i nezaobilazna jesenska poslastica – pečeni kesteni. Na bogatim trpezama mogu se pronaći i slastice – orehnjače, makovnjače te razne vrste štrukli.