Tko se sjeća posljednjeg stvarno dobrog SF-a iz holivudske industrije magle? Tako je to sa žanrovima u Holywoodu – kad jednom presuše, nema ih godinama, ili ih ima a bilo bi bolje da ih nema (kao lanjski remake ‘Dana kada se zemlja zaustavila’).

Mnogi doduše poistovjećuju posljednjih godina masovno eksploatirani podžanr tzv. fantasya (‘Gospodar prstenova’, ‘Kronike iz Narnije’, ‘Harry Potter’) s klasičnim SF-om, i ne može se reći da su sasvim u krivu, ali ono što razlikuje ‘pravi’ science fiction od ‘krivog’ sadržano je u samom nazivu – u priči mora biti znanstvenog elementa ili barem privida istog. Nakon dugo, dugo ništa, odjednom, evo ih nekoliko u paketu – novi nastavci/verzije ‘Star Treka’ i ‘Terminatora’, uskoro ekranizacija kultne knjige Cormaca McCarthya ‘Cesta’, a krajem godine ‘Avatar’, povratnika Jamesa Camerona. No, godinu koja prijeti postati preporodnom za žanr znan-fana otvorio je novi, dugo očekivani film, među SF fanovima kultnog redatelja Alexa Proyasa (‘Dark City’, ‘Vrana’,’Ja, robot’). Na papiru priča nije djelovala pretjerano obećavajuće – profesor astrofizike sa slavnog bostonskog M.I.T.-a i friški udovac (Nicolas Cage) dolazi u posjed papira s hrpom brojki za koji ubrzo shvati da predstavljaju šifrirani popis svih većih katastrofa posljednjih 50 godina, ali i onih koje će se tek dogoditi. Da stvar bude gora, papir je prije pola stoljeća napisala klinka po školskom zadatku predviđanja budućnosti i dok su druga djeca crtala robote i rakete, mala Lucinda je opsjednuto žvrljala brojčane nizove.

Papiri su zatim pohranjeni u ‘vremensku kapsulu’ da bi ih se otvorilo nakon pola stoljeća, kada brojevi pronalaze put do 10-godišnjeg Caleba, profesorova sina. Ovako prepričan zaplet zaista djeluje kao mrtvi žanrovski klišej, nakon koga se očekuje masovno nizanje leševa, specijalnih efekata i destrukcije. OK, ‘Proročanstva’ zaista krenu u tom smjeru, ali Proyas, osim što je spretan s efektima (zato mu film izgleda barem dvaput skuplji od ‘skromnih’ 50 milijuna dolara budžeta), iznimno je vješt i narator koji je uspio inteligentan, ali potencijalno ‘opasan’ scenarij troje relativno nepoznatih polu-debitanata uvezati u itekako suvislu cjelinu. Priča možda i ima predvidljivi SF tok, no ta sigurnost poznatog barem ovom žanru daje neki poseban šarm, a paralelno s glavnom radnjom i zapletom, Proyas crta zanimljive, životne likove, njihove pozadine i međuodnose. Scenarij je nakrcan bogatim kontekstom, religioznim pro & kontra referencama i velikim pitanjima smisla ljudske egzistencije, svemira, determinizma i još koječega, koja podjednako kopkaju i akademike i klince za Playstationom. No, najvažnije od svega – ovakvi filmovi iz purgatorija poslovne politike holivudskih velikih studija obično izađu s nekim uvredljivo stupidnim raspletom, ali ovdje to nikako nije slučaj. ‘Proročanstva’ su od početka do kraja izvrstan film, i ako se zaista po jutru dan poznaje, ovo će biti velika godina za SF.

Proročanstva/Knowing
Redatelj: Alex Proyas
Uloge: Nicolas Cage, Rose Byrne, Chandler Canterbury