Stranka Pokret za promjene (PzP) smatra da je to što je bivši crnogorski premijer Milo Đukanović kupio dionice Prve banke, čiji je najveći pojedinačni vlasnik njegov brat Aco, prvi korak k pretvaranju države Crne Gore u privatno poduzeće. “U odboru direktora bit će članovi obitelji čime će pokazivati društvenu i ekonomsku moć koju su stekli prethodnih 17 godina i praktično će u nadolazećem vremenu osnovna društvena aktivnost u Crnoj Gori biti da državu iz zagrljaja interesnog kartela vratimo građanima i uredimo sukladno s europskim standardima”, rekao je predsjednik PzP-a Nebojša Medojević za Radio Slobodna Europa. Kompanija Capital invest, čiji je osnivač predsjednik DPS-a Milo Đukanović, kako su objavile podgoričke Vijesti, postala je vlasnik oko sedam posto dionica Prve banke Crne Gore za 1,5 milijuna eura. U istoj dokapitalizaciji više od jedan posto dionica banke kupila je i Đukanovićeva sestra, odvjetnica Ana Kolarević, za oko 240.000 eura. Medojević kaže kako ga ne bi iznenadilo da je Milo Đukanović kupio dionice kreditom koji je uzeo kod Prve banke. “Nitko ne može saznati kojim kreditom i od koje banke je Đukanović krenuo u posao s fakultetom, kao i iz kojeg posla je zaradio toliki novac ako se 17 godina nije bavio biznisom, osim onim najunosnijim – vodio je državne organe i vladao Crnom Gorom. Znači, ovo je završna faza privatizacije Crne Gore”, dodao je Medojević. Predsjednik Socijalističke narodne partije (SNP) Srđa Milić predložio je Upravi za sprječavanje pranja novca da provjeri kako jedan zastupnik s plaćom od oko 800 eura može kupiti dionice banke vrijedne 1,5 milijuna eura. Milić predlaže da se provjeri i izvor za kupnju tih dionica – nasljedstvo, poklon ili možda profit iz poslovanja tvrtke koja je počela raditi prije svega nekoliko mjeseci.

“Bit ću zadovoljan bilo kojim objašnjenjem Uprave i ostalih nadležnih organa, pa čak ako se pokaže kako je ta transakcija bila legalna, recimo na način da su dionice kupljene iz ‘povoljnog kredita banke’, što bi bio još jedan doprinos ekonomskoj teoriji i praksi i ‘odagnao’ bi sumnje da tu postoji neko pranje kriminalnim aktivnostima stečenog novca”, naveo je Milić u priopćenju za javnost. Kako javljaju Vijesti, Milić je odgovorio i na tvrdnje Uprave za sprječavanje pranja novca kako su njegove ocjene o pranju novca u Crnoj Gori “neodgovorne i netočne”. Iz Uprave su priopćili kako su od siječnja do rujna prošle godine zabilježene samo 152 sumnjive transakcije koje su se odnosile na 52 osobe. Milić je dodao kako broj sumnjivih transakcija u tom vremenu čini oko 0,15 posto od ukupno kontroliranih gotovo 112.000. “Kada se prihvati tvrdnja Uprave da su privremeno blokirana samo 62 računa, onda je postotak još manji i iznosi ništavnih 0,05 odsto od ukupnog broja kontroliranih transakcija”, kazao je Milić. Iz Uprave je priopćeno kako su privremeno blokirana 62 računa sa oko 17.900 eura, što je 47 posto od ukupnog broja sumnjivih transakcija. “Uprava nije priopćila koliko je računa, odnosno transakcija, trajno blokirano, slučajeva pranja novca procesuirano prema nadležnim organima, kakva je njihova sudbina i je li itko pravomoćno osuđen za to djelo, odnosno barem prekršajno kažnjen”, rekao je Milić. Prema Miliću, treba se zapitati zašto je Zakon o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, koji je na snazi samo četiri godine, već dva puta mijenjan, a već se najavljuje novi. “Je li riječ o namjernim propustima i nedostatcima u Zakonu kako bi se za ‘perače’ kupilo još malo vremena? Zar Vladi i njenoj Upravi nisu bile dovoljne tri direktive Europskog parlamenta i Vijeća Europe za kreiranje efektivnog zakonskog okvira, koji bi služio svrsi”, pitao je Milić. Kako su, kako je ocijenio, deseci indikatora koji stoje na raspolaganju Upravi očigledno nedovoljni za pokretanje ozbiljne i sveobuhvatne borbe protiv problema pranja novca, on predlaže da se obrati pažnja na to da su glavni investitori u privatizaciji i na tržištu kapitala off shore kompanije i fondovi, s uglavnom nepoznatim vlasnicima iz Crne Gore i inozemstva. “Samo u ovoj godini ‘stranci’ su u Crnoj Gori preprodali oko 200 milijuna eura nekretnina i ima li razloga za sumnju u pranje novca?”, pitao je Milić. On je poručio i da pažnju treba obratiti, između ostalog i na to što svi relevantni međunarodni izvještaji upozoravaju na velik stupanj korupcije u Crnoj Gori i ispitati ima li ta činjenica veze s pranjem novca. On smatra i kako izvještaj državne tužiteljice Vesne Medenice o postojanju katastarske mafije i činjenica da Uprava za nekretnine nije odgovorila na 40 upita Uprave za sprječavanje pranja novca treba potaknuti sumnju.
(pd)