Još od 2001. Sead Dizdarević je ime koje je neodvojio od olimpijskog pokreta, ali ne na način koji prvi pada na pamet. Blagoglagoljivi poslovnjak, Sarajlija po porijeklu i vokaciji, svoj je prvi doticaj s olimpijskom scenom imao 1983. kada je preko svoje skromne turističke agencije na Staten Islandu u New Yorku prodavao aranžmane tisućama američkih turista koji su željeli otići na Zimske olimpijske igre u Sarajevu.

Neka dva desetljeća kasnije gotovo se našao na pragu napuštanja biznisa jer je bio pod istragom u vezi sa skandalom o podmićivanju u ponudi da Salt Lake City bude domaćinom Olimpijade. Tada je velik broj čelnika olimpijskih komiteta bio prisiljen dati ostavke jer su razotkriveni u primanju mita u zamjenu za glasovanje da Salt Lake City bude domaćinom najprestižnijeg svjetskog sportskog natjecanja. Jedan od dvojice prominentnih službenika američkog olimpijskog odbora imao je dopis koji je završio na Federalnom sudu u kojem Dizdarević objašnjava ideju da se Igre mogu kupiti preko lokalnih čelnika. Od progona se Dizdarević spasio na način da je pristao svjedočiti o svojoj “asistenciji” u isplatnoj shemi. Priznao je da je dao 131 tisuću dolara službenicima Salt Lakea koje su poslužile u svrhu mita, a zauzvrat bi dobio ugovor glavnog brokera putovanja, smještaja i karata. Od završetka tog nemilog događaja, za kojeg sam Dizdarević kaže da ga je naučio ispravnom putu, njegova karijera je išla isključivo uzlaznom putanjom. Danas ime Seada Dizdarevića i njegove agencije Jet Set znači garanciju najboljih mjesta i smještaja na Olimpijskim igrama gdje god se one održavale, dok su njegovi klijenti najveće svjetske korporacije. Zatečen u svom prirodnom okruženju, pregovorima s pekinškim hotelom Sofitelom o najmu glavne dvorane u kojoj bi njegovi klijenti konzumirali 7800 obroka, ponašao se veoma strogo. “Upravitelju koji je tražio doplatu već dogovorenog posla obratio se rečenicom ‘Dakako da bi trebali kapitalizirati Olimpijadu, ali to ne znači da imate dozvolu za krađu’. Iz hotela Dizdarević odlazi bez dogovora sa zaključkom ‘naučit će već’.” “To je lekcija koju svatko treba naučiti ako želi dio ‘limpijskog kolača”, kaže Dizdarević. Ipak, to je njegov svijet dok su svi ostali samo gosti.

Od Sarajeva ovaj je stručnjak usavršio umjetnost, kako sam kaže, “unaprijeđene veličanstvenosti” na temelju monopola kojeg je zaslužio “mutnim radnjama”. I sam priznaje da je desetljećima to bio gotovo posao “ispod tepiha” da bi se došlo do najboljih karata i smještaja. No zahvaljujući tome postao je obvezna i nužna figura svih Igara. Nakon Salt Lakea Dizdarević je svoje “improvizirane” pregovore institucionalizirao na način da plaća milijune dolara preko formalnih olimpijskih sponzorskih naknada kao što to čine Nike ili Hilton. Međutim, mnogi njegovi konkurenti smatraju da je “concierge” apsolutno podivljao i da je postao ekskluzivni monopolist koji krši američke antitrustovske zakone, a zbog kojeg im je apsolutno onemogućen pristup. No, Dizdarević se ne osvrće na takve zamjerke jer je prezaposlen u osiguravanju obroka za njegove ultra vip klijente iz AT&T-a, HSBC-a, Herbalifea i Lehman Brothersa. No, u međuvremenu ga naziva očajna pomoćnica Lakshimia Mittala, vlasnika Arcelor Mittala jer njezin šef želi prisustvovati ceremoniji otvorenja OI. Nakon što napomene da joj se to dogodilo i u Ateni Dizdarević za veliki novac priskače u pomoć te osim karata prodaje i smještaj jer zna da hrpa takvih slučajeva iskrsne u zadnji čas, a on je za njih, dakako, spreman. Ipak, pekinška Olimpijada kao da je nekako umanjila sva dosadašnja Dizdarevićeva postignuća. Sam je sebe nadmašio s prodanih 70 tisuća aranžmana što je tri i pol puta više nego što je prodao za Zimske OI 2006. u Torinu. No, Jet Set je za pripreme za ovu Olimpijadu “utopio” 130 milijuna dolara uključujući više od 30 milijuna dolara sponozorstava uglavnom danih pekinškom organizacijskom odboru, 37 milijuna dolara danih hotelima, oko 20 milijuna dolara naknada sustavu menadžmenta i osoblja, te 15 milijuna za karte. Od te investicije Dizdarević očekuje povrat od 200 milijuna dolara koji bi, dakako, na kraju mogao biti i mnogo veći.