Prošlog vikenda slučajno smo se zatekli u novom zagrebačkom prodajnom centru Kika, točnije u restoranu ispred dječje igraonice, baš u času kad je tamo igru jednog dječaka prekinuo nezgodan pad. Iako se najvjerojatnije radilo o iščašenju zgloba koji kod djece uglavnom nema neke veće posljedice, prizor koji smo ugledali bio je jako neugodan. Podlaktica uplakanog dječaka klatila se poput slomljene grančice na vjetru, a bio je toliko uplašen da je mislio da će umrijeti. Rekao je da mu je mama negdje u dućanu, a mi smo potražili pomoć. I tu počinje priča koja nas je neugodno iznenadila i zapravo pokazala sve slabosti službenih planova zbrinjavanja unesrećenih i programa edukacije. Kako smo sjedili upravo u restoranu nadomak igraonici, najlogičnije je bilo obratiti se osoblju koje prodaje hranu i piće. Rekli smo im što se dogodilo, zamolili da pozovu hitnu pomoć i na razglas pozovu roditelje. Naišli smo na nekoliko zbunjenih pogleda popraćenih glasnim razmišljanjem: “Hm, nema šefa…” “Imate li liječnika u centru?”, pitali smo. “Nemamo”, glasio je odgovor. Poneko od osoblja navirio je u igraonicu, i potom se vratio u lokal.

Spora reakcija
Činilo nam se da je nekako mnogo vremena prošlo dok na razglasu nije objavljeno da roditelji dođu u igraonicu po svoju djecu. Pomislili smo kako je moguće da u toj zbunjenosti zaposlenih možda nitko nije ni nazvao Hitnu pomoć. I za svaki slučaj smo to sami učinili i – Hitnoj je pomoći to bio prvi glas da se u Kiki nalazi ozlijeđeni dječak. Ekipa Hitne stigla je za dvadesetak minuta. Za to vrijeme nitko iz trgovačkog centra nije došao da bude kraj uplašenih majke i dječaka i ponudi im bilo kakvu pomoć. A u trenutku kad smo vidjeli da se liječnička ekipa kroz prodajni prostor približava igraonici (koja se nalazi na drugom katu centra), zazvonio nam je mobitel. Iz centrale Hitne pomoći čudili su se što nismo poslali službenika trgovine da dočeka i brzo provede ekipu do mjesta nesreće. Kad smo im objasnili da smo samo kupci u centru, shvatili smo da je ona obavijest roditeljima da dođu po djecu, bila jedina službena reakcija centra na nesreću. Medicinsko osoblje je prošlo kroz cijeli centar, dječaku imobiliziralo ruku, zajedno s majkom odvezlo ga u bolnicu. Ni dolazak i odlazak ekipe Hitne pomoći nije ponukao nikog od službenih osoba da dođu vidjeti treba li možda zatvoriti ili očistiti igraonicu (na podu je ostalo “samo” nešto suhe ambalaže od zavoja i udlage kojom je učvršćena ruka, a moglo je, recimo, biti krvi…) Štoviše, voditelj prodajnog centra Zdravko Zeba za slučaj je doznao tek kad smo ga nazvali, dva dana kasnije. “Prvo bih se htio ispričati dječaku i njegovim roditeljima i kazati da je to što se dogodilo potpuno nedopustivo i sigurno se neće ponoviti”, odlučan je Zeba koji napominje da je restoran kraj igraonice u najmu pa zbog toga osoblje nije reagiralo na pravi način. Naime, Kika kao i svi drugi trgovački centri i objekti u koje dolazi veći broj ljudi, po Zakonu o zaštiti na radu ima obvezu osposobljavati svoje zaposlenike i ustrojavati službe za pružanje prve pomoći. Kako zakon propisuje, na dvadeset zaposlenih jedan mora biti osposobljen za pružanje prve pomoći (a na svakih daljnjih 50 zaposlenih još po jedan djelatnik). Svaki je zaposlenik dužan pomoći unesrećenom u slučaju bilo kakve nezgode, osposobljeni djelatnik pružiti prvu pomoć, a u slučaju potrebe ili na zahtjev ozlijeđenog pozvati hitnu te sastaviti zapisnik o događaju. “I prije otvorenja centra u Zagrebu dva mjeseca smo provodili redovito školovanje svih zaposlenika u zaštiti na radu te ustrojili službu koja je za to odgovorna. Kika na to pomno pazi i garantiram da su svi dobro upućeni u proceduru”, kaže Zeba. Svi trgovački centri koje smo kontaktirali imaju spreman sličan odgovor. Sve je po zakonu, a za sigurnost kupaca zadužene su uglavnom zaštitarske službe.

Standardna procedura
U zagrebačkoj Billi kažu da je procedura standardna i da nema problema u njezinoj primjeni. Svi radnici Getroa osposobljeni su za rad na siguran način, a primijete li da se netko od kupaca ozlijedio, ili sami prouzroče ozljede, o tome obavještavaju odgovornog rukovoditelja prodajnog centra, te djelatnika zaštitarske službe. Pored ovih obveznih postupaka, reagira se po potrebi i pružanjem prve pomoći ozlijeđenima, pozivanjem hitne ili čak istraživanjem slučaja. Mate Laušić, šef osiguranja u Getrou, javnosti poznat kao bivši načelnik Vojne policije i voditelj osiguranja Franje Tuđmana, nije nam međutim, htio ispričati ni jedan primjer zbrinjavanja kupaca. Za razgovor “uživo” nisu bile raspoložene ni druge trgovačke kuće koje s medijima uglavnom razgovaraju preko elektroničke pošte. Tako su nam iz King Crossa, jednog od najvećih šoping centara u Hrvatskoj, poručili da tamo postoji posebna prostorija za pružanje prve pomoći sa svim popratnim sanitetskim materijalom. Zanimljivo je da ovaj centar ima i razrađen sustav plaćanja odštete u slučaju da postoji bilo kakva odgovornost za nesreću. “Takav bi slučaj odmah bio proslijeđen našem odvjetničkom uredu koji bi to dalje rješavao s osiguravajućim društvom, budući da centar ima policu osiguranja od odgovornosti prema trećima, isto kao i svaki od lokala”, pojašnjavaju u King Crossu.