Takozvano Twitter novinarstvo u kojemu sudjeluju novinari i građani, a koje djeluje poput medijske mreže, ubrzavajući informaciju do razine stvarnog vremena, u svijetu je već duže vrijeme prepoznato. Tako se u Sjedinjenim Američkim Državama pored Chelseya Sullenberga, pilota koji je junački spustio avion u newyoršku rijeku Hudson pamti još jedno ime, ono Janisa Krumsa. To je čovjek koji se našao na mjestu događaja, fotografirao avion u vodi te fotografiju postavio na Twitter. Sliku je potom s internetskog portala preuzeo CNN i objavio svoju priču. Takvih je primjera mnogo, a jedan od najsvježijih je smrt Michaela Jacksona koja je do te mjere odjeknula Twitterom da se servis “raspao”. U prilog prepoznatosti društvenih mreža poput Facebooka i Twittera među medijskim kućama govori i unapređenje Lauren McCullough u agenciji Associated Press na mjesto menadžerice društvenih mreža. Unapređenje se dogodilo početkom 2010. godine, a njezin je zadatak postao da oformi i vodi grupu za prikupljanja, provjeru i objavljivanje vijesti upravo s društvenih mreža.

Izvor informacija
Društvene mreže su postale relevantni izvor informacija u novinarskim krugovima ili barem izvor dobrih ideja za teme. Pomoću Twittera novinari se nastoje približiti publici, kontaktiraju svoje izvore te grade vlastiti brend. Format od 140 znakova, koliko iznosi dopuštena dužina teksta u takozvanim statusima na društvenim mrežama, prisiljava ih na sažeto pisanje, usredotočenost i samu bit pojedine teme. Primjera ima i u Hrvatskoj, poput odlaska premijera Ive Sanadera, koji se također osim na novinskim portalima i televiziji pratio i preko društvenih mreža. U upućenim krugovima neki tvrde da su se spekulacije o Sanaderovu povlačenju s funkcije premijera prije pojavile na Facebooku i Twitteru nego na “news” portalima. Da je medijska industrija i u Hrvatskoj prepoznala važnu ulogu društvenih mreža, potvrđuje i Boris Trupčević, direktor svih izdanja Styrije u Hrvatskoj. “Svatko tko aktivno koristi društvene mreže, povezavši se s pravim ljudima, razumije da one mogu biti vrhunski izvor informiranja, čak i relevantniji od pojedinih novina”, kaže Trupčević.Naravno, širenje vijesti društvenim mrežama, kao i prikupljanje informacija s njih ima i svoje opasnosti. One ponajprije leže u neprovjerenosti informacija. “Relevantnost je relativan pojam. I novine općenito, iako su temelj industrije, nemaju monopol na relevantnost. Relevantnost i kvaliteta nisu deklarirana ozbiljnost, već servisiranje informacijskih potreba određenih skupina, kakve god te potrebe bile”, napominje Trupčević. Djelomično se s tim slaže i glavni urednik Novog lista Ivica Đikić koji smatra da su društvene mreže postale izvor informacija, ali pritom ističe da je teško suditi o tome koliko su relevantan izvor.

Sporo pomicanje
“Čini mi se da društvene mreže u idućih nekoliko godina teško mogu dostići novine kad je riječ o sveobuhvatnosti, vjerodostojnosti i organiziranosti informacija. No to ne znači da se u nekoj doglednoj budućnosti to neće promijeniti”, zaključuje Đikić. I dok u svijetu strahuju da bi društvene mreže mogle ugroziti tradicionalne medije, u Hrvatskoj su medijski djelatnici ipak nešto umjereniji. “Kao što i istinsko novinarstvo u svojim temeljnim postulatima struke funkcionira neovisno o platformi preko koje komunicira s korisnikom, tako nijedna platforma ne kanibalizira drugu, nego daje novu vrijednost”, kaže Marijan Jurleka, potpredsjednik Udruge novinskih izdavača Hrvatske udruge poslodavaca, i dodaje kako je problem tradicionalnih medija u Hrvatskoj prije njihova vlastita kvaliteta nego “nove platforme”. “Problem je u sporom ili nikakvom pomicanju, čast izuzecima, koji svojim tržišnim uspjehom dokazuju moju tezu tradicionalnih platformi koje se u odnosu na krajnjega korisnika i danas ponašaju jednako kao prije dva-tri desetljeća – kao da se ništa nije dogodilo”, zaključuje Jurleka.

Natjecanje

Novine nisu ugrožene
“Kao i novine, društvene mreže pružaju ‘hranu’ za socijalizaciju kroz informacije i informiranost svake vrste, no na posve drukčiji način. One omogućuju strogo i usko ‘targetiranje’, kontrolu, relevantnost, kao i veći izbor sadržaja. U tom se smislu novine ne mogu natjecati s društvenim mrežama. Unatoč tome tržište novina još dugo neće biti ugroženo”, ističe Boris Trupčević.