EN DE

Novinari su evolucijski ispod praživotinja – s još manje morala

Autor: Tomislav Klauški
13. srpanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —

Alastair Campbell, bivši Blairov spin doktor, objavio je dnevničke zapise. Tko je čovjek koji novinare mrzi kao što ih zloupotrebljava?

Tony Blair napustio je mjesto premijera, a njegov čuveni (i notorni) spin doktor Alastair Campbell objavio dnevničke zapise. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je čovjek koji je devet godina skrivao informacije od novinara odjednom odlučio sve tajne Downing Streeta objaviti na punih 750 stranica. Što je u njima otkrio? Treba li mu vjerovati? Ili mu treba vjerovati onako kako se vjeruje svakom spin doktoru? Dakle, nikako. Britanski novinari s velikom su zluradošću dočekali Campbellove memoare. Željeli su vidjeti što je Campbell odlučio otkriti. I eto, novinari Guardiana, na čijem je stolu u sobi glavnog urednika Campbell svojedobno bahato držao noge, zaključuju kako se zapisi pod nazivom “Blairove godine” mogu svesti na jednu rečenicu: “Kako smo ja i Tony Blair ugušili medije i promijenili svijet”. Memoari odišu željom laburista da prisvoje i iskoriste vlast, da bahato nadziru tijek informacija, isijavaju prezirom prema političkim novinarima koje je Campbell nazvao “drkadžijama”, a posebno se osvrće na “ponižavajući” utjecaj medija na modernu britansku politiku. Kao da Campbell nije osam godina bio integralni dio, štoviše okosnica tog istog ponižavanja. No istovremeno, Campbellovi prirodni neprijatelji s druge strane informacijske barikade ostali su iznenađeni kako se iza tog istog drskog, bahatog i arogantnog spin doktora krije ljudsko biće. Barem u tragovima.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Pijanac
Alastair Campbell radio je svojedobno kao novinar Daily Mirrora, bio je teški pijanac, a 1986. godine doživio je živčani slom. Otišao je iz novinarstva i utjehu pronašao – zamisli čuda! – u politici. Ocijenio je da će uloga spin doktora novog vođe Laburista i budućeg britanskog premijera biti manje stresna i zahtjevna. I bila je sve dok Campbella nisu optužili da je natjerao britanskog stručnjaka za oružje masovnog uništenja dr. Davida Kellyja na samoubojstvo otkrivši kako je on bio izvor BBC-a u priči o lažiranim povodima za napad na Irak. Campbell je u kasnijoj istrazi oslobođen optužbi, ali tih dana pao je u tešku depresiju. Mnogima je radio o glavi, ali svejedno nije želio nikoga imati na duši. Campbell je neviđeno arogantan i istovremeno magnetički privlačan. Oni koji su bili na njegovim predavanjima priznaju da su došli s predrasudama, odlučni da ga unište pitanjima, a kraj predavanja dočekali su na nogama, oduševljeno plješćući i tražeći autogram. U isto vrijeme, kruži priča da je Alastair Campbell tijekom davanja iskaza na saslušanju u vezi Kellyjeva samoubojstva u ruci stiskao iglu kako bi kontrolirao svoj bijes. Na kraju se otkrilo da je bila riječ o spajalici, ali ostaje činjenica da je temperament nešto najopasnije u Campbellu. “Priznajem da sam nekad podcjenjivao tu činjenicu. Mnogi ljudi su mi rekli da je zastrašujuće kad izgubim živce, govorili su mi to čak i ljudi iz vlade”, priznao je Campbell u jednom od rijetkih – pa još i iskrenih – intervjua. Možda kako bi ispucao taj svoj temperament, Campbell je čovjek koji svaki drugi dan prepliva dva kilometra, trči jedan sat, naizmjence jaši i trči po pola sata, u subotu jedan sat vozi bicikl, a u nedjelju trči petnaest kilometara. Istovremeno, piše kolumne, drži predavanja, organizira dobrotvorne priredbe… Što je po zanimanju? Bio je i u novinarstvu i u politici, ali kad ga je supruga pitala što da upiše u jednom formularu pod “zanimanje”, odgovorio je: “Nemam pojma, samo ne novinar.” “Kad bi javnost znala istinu o političarima, bila bi ugodno iznenađena. A kad bi znali kako jedan dio medija funkcionira, bili bi apsolutno zgroženi”, kazao je Campbell. “Na evolucijskoj ljestvici britanski novinari nekoliko su stupnjeva ispod praživotinje, uz još manje morala od njih.” Zato se Campbell danas naziva “komunikatorom”. Možda i “političkim komunikatorom”. On je bio drugi najmoćniji čovjek u zemlji. Neki zlobnici skloni su zaključiti da je bio najmoćniji, a on sam priznaje da je bio “Blairova produžena ruka”. “Radio sam za njega i vjerujem da sam radio dobro. Ali bilo je i trenutaka kad sam mislio da ne radim dobro. No na dan kad sam napustio Downing Street dobre uspomene prevagnule su pred lošima.” Kaže da se nikad nije pozdravljao s Blairom jer njihova diskusija nikad nije prestajala.

Tony Blair napustio je mjesto premijera, a njegov čuveni (i notorni) spin doktor Alastair Campbell objavio dnevničke zapise. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je čovjek koji je devet godina skrivao informacije od novinara odjednom odlučio sve tajne Downing Streeta objaviti na punih 750 stranica. Što je u njima otkrio? Treba li mu vjerovati? Ili mu treba vjerovati onako kako se vjeruje svakom spin doktoru? Dakle, nikako. Britanski novinari s velikom su zluradošću dočekali Campbellove memoare. Željeli su vidjeti što je Campbell odlučio otkriti. I eto, novinari Guardiana, na čijem je stolu u sobi glavnog urednika Campbell svojedobno bahato držao noge, zaključuju kako se zapisi pod nazivom “Blairove godine” mogu svesti na jednu rečenicu: “Kako smo ja i Tony Blair ugušili medije i promijenili svijet”. Memoari odišu željom laburista da prisvoje i iskoriste vlast, da bahato nadziru tijek informacija, isijavaju prezirom prema političkim novinarima koje je Campbell nazvao “drkadžijama”, a posebno se osvrće na “ponižavajući” utjecaj medija na modernu britansku politiku. Kao da Campbell nije osam godina bio integralni dio, štoviše okosnica tog istog ponižavanja. No istovremeno, Campbellovi prirodni neprijatelji s druge strane informacijske barikade ostali su iznenađeni kako se iza tog istog drskog, bahatog i arogantnog spin doktora krije ljudsko biće. Barem u tragovima.

Pijanac
Alastair Campbell radio je svojedobno kao novinar Daily Mirrora, bio je teški pijanac, a 1986. godine doživio je živčani slom. Otišao je iz novinarstva i utjehu pronašao – zamisli čuda! – u politici. Ocijenio je da će uloga spin doktora novog vođe Laburista i budućeg britanskog premijera biti manje stresna i zahtjevna. I bila je sve dok Campbella nisu optužili da je natjerao britanskog stručnjaka za oružje masovnog uništenja dr. Davida Kellyja na samoubojstvo otkrivši kako je on bio izvor BBC-a u priči o lažiranim povodima za napad na Irak. Campbell je u kasnijoj istrazi oslobođen optužbi, ali tih dana pao je u tešku depresiju. Mnogima je radio o glavi, ali svejedno nije želio nikoga imati na duši. Campbell je neviđeno arogantan i istovremeno magnetički privlačan. Oni koji su bili na njegovim predavanjima priznaju da su došli s predrasudama, odlučni da ga unište pitanjima, a kraj predavanja dočekali su na nogama, oduševljeno plješćući i tražeći autogram. U isto vrijeme, kruži priča da je Alastair Campbell tijekom davanja iskaza na saslušanju u vezi Kellyjeva samoubojstva u ruci stiskao iglu kako bi kontrolirao svoj bijes. Na kraju se otkrilo da je bila riječ o spajalici, ali ostaje činjenica da je temperament nešto najopasnije u Campbellu. “Priznajem da sam nekad podcjenjivao tu činjenicu. Mnogi ljudi su mi rekli da je zastrašujuće kad izgubim živce, govorili su mi to čak i ljudi iz vlade”, priznao je Campbell u jednom od rijetkih – pa još i iskrenih – intervjua. Možda kako bi ispucao taj svoj temperament, Campbell je čovjek koji svaki drugi dan prepliva dva kilometra, trči jedan sat, naizmjence jaši i trči po pola sata, u subotu jedan sat vozi bicikl, a u nedjelju trči petnaest kilometara. Istovremeno, piše kolumne, drži predavanja, organizira dobrotvorne priredbe… Što je po zanimanju? Bio je i u novinarstvu i u politici, ali kad ga je supruga pitala što da upiše u jednom formularu pod “zanimanje”, odgovorio je: “Nemam pojma, samo ne novinar.” “Kad bi javnost znala istinu o političarima, bila bi ugodno iznenađena. A kad bi znali kako jedan dio medija funkcionira, bili bi apsolutno zgroženi”, kazao je Campbell. “Na evolucijskoj ljestvici britanski novinari nekoliko su stupnjeva ispod praživotinje, uz još manje morala od njih.” Zato se Campbell danas naziva “komunikatorom”. Možda i “političkim komunikatorom”. On je bio drugi najmoćniji čovjek u zemlji. Neki zlobnici skloni su zaključiti da je bio najmoćniji, a on sam priznaje da je bio “Blairova produžena ruka”. “Radio sam za njega i vjerujem da sam radio dobro. Ali bilo je i trenutaka kad sam mislio da ne radim dobro. No na dan kad sam napustio Downing Street dobre uspomene prevagnule su pred lošima.” Kaže da se nikad nije pozdravljao s Blairom jer njihova diskusija nikad nije prestajala.

Campbell je impozantna pojava. Dva metra i fugura Action Mana. Izgleda mlađi od svojih 49 godina. Kad sjedi u fotelji, u sportskoj majici i gaćicama, stalno namješta prepone. Žene ga vole, a muškarci bi željeli biti u njegovu društvu. No taj zloglasni spin doktor tijekom svojih dana na neformalnoj dužnosti šefa kabineta Tonyja Blaira nikad nije koristio kompjutor. Zašto ga je Blair uzeo za svog spin doktora? “Zato što mogu raditi fenomenalno mnogo, fenomenalno dugo, znao je da sam predan, znao je da imam energiju, volju i kreativnost”, kaže Campbell. Kako je izgledao jedan radni dan notornog spin doktora? Ustajanje prije šest. Čitanje novina koje objavljuju barem 30 stvari koje su krive, pogrešne ili nepoštene. Na neke se reagira, neke ignorira. Pali se radio i čuje potpuno kriva interpretacija nekih stavova. U pola sedam već zovu političari i pitaju treba li reagirati na ono što je pisao Daily Telegraph, Sun, Mirror… U osam je prvi sastanak s Blairom, pa novi u pola devet, pa još pet sastanaka do 11 sati, onda brifing s novinarima i vaš dan prolazi i nikako da se zaustavi. Dolazak kući u deset na večer, poziv s BBC-ja koji kaže da je neki od ministara zaboravio doći u emisiju, onda slijedi traženje nekog drugog. “Bilo je neumoljivo punih devet godina”, kaže Campbell. “I zato, ako ste po prirodi borbeni, imate puno prilika da pokažete tu borbenost.”Unatoč svemu, vjeruje da su on i Blairova vlada općenito bili veoma suzdržljivi u odnosu prema medijima i novinarima. To jako čudi neke novinare, naročito iz BBC-jeve emisije Today show. “U prvi mah Campbellovi pozivi bili su veoma dramatični, uzimali smo ih jako ozbiljno”, navodi jedan od urednika te emisije. “No ubrzo, pozivi su postajali prečesti, a time i trivijalni i apsurdni. Stoga sam ih uskoro stavljao na zid pored ostalih prijetećih pisama u kojima me se naziva cionističkim židovskim fašistom.”

Novinari su smeće
Campbell se grozi novinara, smatra ih smećem, ali popis njegovih grijeha gotovo je veći od njegova ega. Opsesivno je nastojao centralizirati kontrolu vladina imidža. Bio je toliko posvećen kontroliranjem medija da se stekao dojam kako je Blairova vlada više zabrinuta naslovima nego vladanjem. A bilo je tu sustavnog podmetanja informacija, kao i njihova uskraćivanja, anonimnog medijskog sakaćenja nepoćudnih ministara, dodvoravanja podobnim novinarima, prezira kojim se odnosio podjednako prema ministrima, kao i prema novinarima. Od odlaska s dužnosti Alastair Campbell zakleo se da nikad više neće gledati BBC-jev Today show ili čitati Daily Mail u svojoj kući. Sada konačno ima priliku viđati svoje troje djece za doručkom, čitati knjige (poput sportskih biografija), odlaziti češće na utakmice svog Burnleyja, gledati filmove (obožava Studengoru i Love Actually), žena ga je uspjela odvesti čak i na operu. “Pristao sam na to, ali na baletu sam povukao crtu.” Što će mu najviše nedostajati u Downing Streetu? “Falit će mi Tony. Falit će mi razgovori koji nisu prestajali deset godina”, zaključuje Alastair Campbell. Od ostavke samo jednom je kročio u bivši ured. Donio je ulaznice za neki festival. Nije se mnogo motao po zgradi. “Pozdravio sam neke ljude i otišao. Svjestan sam da su tamo novi ljudi koji rade na drugačiji način.” A nitko više neće raditi na način Alastaira Campbella.

Najpoznatiji Campbellovi spinovi

Izbacivanje Klauzule IV: listopad 1994.
Blair definira nove laburiste
Priča: Tony Blair planira posvetiti svoj prvi govor na konvenciji Laburističke stranke najavi da će odbaciti poznatu Klauzulu, stranačku povijesnu obvezu da će se zalagati za javno vlasništvo
Spin: Campbell zadržava zadnje tri stranice kopije govora koji je podijeljen novinarima u trenutku kad Blair započinje govor. Novinari su iznenađeni i Blairova najava dobiva naslovnice svih novina.

Keegan i Blair igraju nogomet: listopad 1995.
Stolni nogomet s Tonyjem i Kevinom
Priča: Na Blairovoj drugoj stranačkoj konvenciji kao vođe laburista on mora pokazati da je normalan i prizemljen momak.
Spin: Kevin Keegan, tadašnji menadžer Newcastle Uniteda, dolazi na susret s Blairom u školu u Brightonu gdje igraju stolni tenis.
TV ekipe sline od uzbuđenja i večernje vijesti su briljantne za premijera.

Sun podržava Blaira: ožujak 1997.
Sun je promijenio tabor da podrži Blaira
Priča: Dok John Major objavljuje izbore laburisti moraju izmisliti priču koja će zasjeniti njegovu najavu.
Spin: Rupert Murdoch i Stuart Higgins, urednik Suna, nagovoreni su da objave kako će kao najprodavaniji tabloid u Britaniji nagovarati svoje čitatelje da glasuju za laburiste.

Zovi me Tony: svibanj 1997.
Kako se ja zovem?
Priča: Dok se nova laburistička vlada sastaje po prvi put, Blair treba neku jednostavnu priču koja će javnosti pokazati da je nastupila nova era u britanskoj politici.
Spin: Blair govori svojim ministrima, u skladu s Campbellovim savjetom, da ga na sjednicama vlade zovu Tony.

Narodna princeza: kolovoz 1997.
Gospodar naroda i palače
Priča: Jutro nakon smrti princeze Diane Blair treba izraziti žaljenje naroda.
Spin: Premijer razgovara s Campbellom rano ujutro i odlučuje da ju treba titulirati kao “narodnu princezu”. Time su savršeno pogodili osjećaj u javnosti.

Isprika cara Akihita: svibanj 1998.
Žaljenje nije dovoljno
Priča: Državnički posjet japanskog cara, Akihita, obojeno je kontroverzama dok britanski ratni zarobljenici prosvjeduju protiv njegova dolaska u Britaniju.
Spin: Campbell uspijeva dogovoriti sa Sunom da objavi članak potpisan od strane cara Akihita u kojem se ispričava zbog odnosa prema zarobljenicma tijekom Drugog svjetskog rata.

Mandelsonova ostavka – 1. dio: prosinac 1998.
Doviđenja… zasad
Priča: Peter Mandelson je prisiljen dati ostavku nakon što je Guardian objavio da je od kolege ministra Geoffreya Robinsona dobio zajam od 373 tisuća funti.
Spin: Blair je devastiran zbog Mandelsonova odlaska i želi dati do znanja da misli kako njegova karijera time nije okončana. Campbell sastavlja Mandelsonovu ostavku i Blairov odgovor u kojem je ta poruka jasno istaknuta.

Mandelsonova ostavka – 2. dio: siječanj 2001.
Mandelson i Blair zaratili zbog ‘laži’
Priča: Peter Mandelson daje ostavku nakon optužbi da je omogućio izdavanje putovnice indijskom biznismenu u zamjenu za milijun funti sponzorstva za gradnju Millenium Domea.
Spin: U dramatičnom brifingu Campbell objašnjava novinarima da je Mandelson već neko vrijeme marginaliziran i da njegova ostavka neće imati nikakvih posljedica za vladu.

I dva spina koja bi najradije zaboravio:
Afera Ecclestone: studeni 1997.
Još mi možete vjerovati
Priča: Milijunska donacija Bernieja Ecclestonea Laburističkoj stranci objavljena je u trenutku kad vlada razmatra svoju odluku o zabrani oglašavanja duhanskih proizvoda na sportskim događajima, nakon lobiranja Ecclestonea.
Spin: Campbell i Blair ne mogu odlučiti bi li rekli istinu o donaciji gazde Formule 1. Na kraju, Blair na televiziji neuvjerljivo brani svoju poziciju.

Psihološke pogreške: siječanj 1998.
Što Blair doista misli o Brownu
Priča: Nova biografija Gordona Browna naglašava razdor između ministra financija i premijera. Serija štetnih članaka baca vladu u kaos.
Spin: Anonimni izvor u Downing Streetu objavljuje kako Brown ima “psiholoških problema”. Politički komentatori vjeruju da je izvor Campbell.

Autor: Tomislav Klauški
13. srpanj 2007. u 06:30
Podijeli članak —
Komentari (2)
Pogledajte sve

vi u “poslovnom” ipak biste trebali znati bolje nego da se ovako vatreno solidarizirate sa žutim novinarima i prenosite njihove smear kampanje protiv njihovih kritičara. ako želite biti vjerodostojna poslovna (li i politička) novina, onda bi valjda njihov neprijatelj prije trebao biti vaš prijatelj, ne?

i u našoj politici ima alkića

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close