Vatrogasci su na zadatku često izloženi ogromnom pritisku. Jer kada neka zgrada gori, nerijetko se radi o spašavanju života. Oni tek veoma ograničeno koriste mogućnosti suvremene komunikacije: u osnovi su to obični radio-uređaji kojima vatrogasci održavaju vezu za vrijeme zadatka. Istraživači sa Bremenskog sveučilišta žele i vatrogascima otvoriti nove mogućnosti: rade na uniformi za vatrogasce sa najsuvremenijom tehnikom, prepunom senzorima i mikrokompjuterima i koja bi u kritičnoj situaciji vatrogascima mogla dati važne dodatne informacije. Svakodnevnica za vatrogasce: zgrada je u planmenu i nitko pouzdano ne zna ima li u zgradi još ljudi. Zato vatrogasci što je brže moguće pretražuju zgradu prepunu gustog dima i nerjetko su i sami u velikoj opasnosti.

“U ekstremnim situacijama im pomažu samo vlastita osjetila: on se mora provlačiti, pipati, mora osluškivati da li netko zove u pomoć. Nema drugog načina da pomogne u takvim teškim situacijama”, opisuje Jörg Schallhorn, vođa vatogasne postaje Hamburga. Ali vlastita osjetila su ograničena inženjeri Mobile Research Centers u Bremenu predvođeni Ottheinom Herzogom, žele im u odjeću staviti razna pomagala: “Čovječja osjetila se mogu proširiti i podržati tako da upozoravaju na opasnost.” Na primjer, u rukavici je smješten senzor topline: već kada vatrogasac dotakne neka vrata u zapaljenoj zgradi, senzor javlja da li su zatvorena vrata vruća – to znači da iza njih divlja plamen. Drugi senzori ispituju, da li ima opasnih plinova. I povrh toga, senzori mjere što se dešava sa samim vatrogascem: “Mogu mjeriti vitalne podatke vatrogasca: količinu kisika, pritisak, ritam srca. Sve je to važno jer su vatrogasci izloženi ogromnom pritisku kada obavljaju zadatak. Prilikom ovog projekta smo saznali kako gotovo više vatrogasaca strada od stresa nego od neposredne opasnosti od vatre. I utoliko je važno da zapovjednik vatrogasne misije dobije informaciju o svojim ljudima.” Svi podaci koje prikupljaju senzori smješteni u raznim dijelovima odjeće, dolaze u malo računalo smještenom na pojasu i koje samo komunicira sa središnim računalom. U ovom projektu kojeg pomaže i Europska Unija, istraživači pokušavaju riješiti i još jedan golemi problem za vatrogasce: kako da u svakom trenutku znaju gdje se nalaze. Jer satelitska navigacija u zgradama najčešće ne funkcionira dovoljno precizno. “Izradili smo sustav gdje je u čižmi vatrogasca ugrađen senzor i kompas: on mjeri korake i smjer sa svakim korakom se podaci obrađuju tako da se može postići veoma precizna lokalizacija unutar zgrade sa greškom od oko jedan posto. Kod uobičajenih sustava je greška 10 posto i to za ovaj posao nije dovoljno dobro.”