"Ovaj pršut ide samo odabranima. Ovog momenta, osim njih nekoliko u mojoj konobi, ima ih još samo stotinjak komada koji vise sa stropova isključivo hrvatskih restorana. Biram pažljivo lokacije, priznajem, jer ovo je specijalan proizvod, pripravljen od najboljih sirovina, kombinacije kvalitetnog drva i pomno odabranog građevinskog materijala", kaže za Slobodnu Dalmaciju Siniša Tudor, vlasnik konobe "Nono" u Krku na otoku Krku.

Tudor je moderni izumitelj koji je, tražeći rješenje za saniranje problema što znaju snaći prave pršute, odlučio napraviti umjetni. Čovjeku koji obožava ovu delikatesu, i još više uživa u njezinu rezanju, praveći od toga pred gostima svoje konobe pravi spektakl, dosadilo je što oni s vremenom počnu oksidirati, kalirati, postajati mamac za muhe. Velikom perfekcionistu je to jako smetalo, pa se odlučio za eksperiment.

"Dakle, ovaj je pršut kompletno nejestiv, kako rekoh, građen je od drva i građevinskog materijala, a da bi se napravio, prvo je trebalo prirediti silikonski kalup. Napravljen je, kao i kod svakog narednog po pravom pršutu. I umjetni pršut mu mora posve nalikovati, ako je pravi težak 6,3 kg, onda i njegova drvena verzija mora imati do u gram isto toliko. Otisak se onda puni smjesom, pa se suši, dorađuje, boja industrijskim bojama. I onda ide u pršutanu na dimljenje jer mora imati isti taj savršeni miris. Mora biti posve nalik pravom pršutu. Od početka do kraja procesa, znači od izrade kalupa do trenutka kada se ovjesi na kuku, treba mu jedno tri mjeseca. I nema toga znalca koji bi dok visi, ili čak i iz neposredne blizine, mogao reći da je umjetni. Tek kada ga čovjek uhvati u ruku, onda shvati da to nije pravi pršut", kaže Siniša koji pršute nikada ne prodaje, isključivo ih iznajmljuje, mjesečna im je cijena 10 kuna plus PDV po komadu.