U proteklih sedam dana premijer Ivo Sanader donio je dvije bitne odluke: dok se oko razloga smjene ministrice pravosuđa Vesne Škare Ožbolt politički analitičari još uvijek nisu “dogovorili”, povod za hitno usvajanje izmjena i dopuna Zakona o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima više je nego jasan. Sanader je prošli vikend proveo u Splitu na slavlju 95 godina Hajduka čiji je vrhunac trebao biti jedini pravi derbi domaćeg nogometa između Hajduka i Dinama. Međutim, umjesto fešte nogometa, Sanader je prisustovao još jednom u nizu divljačkih ispada nogometnih huligana skrivenih u navijačkoj skupini Torcida. Palili su sjedalice, vrijeđali na rasističkoj osnovi, pogrdno skandirali, da bi sve na kraju završilo s više od stotinu privedenih tzv. navijača. Od srpnja 2003. godine, kada je Zakon usvojen, do kraja 2005. godine, policija je protiv 1581 osobe podnijela 1355 zahtjeva za pokretanjem prekršajnog postupka, od kojih su sudovi riješili njih 749. Izrečene su 622 novčane kazne u prosječnom iznosu od 981 kune (raspon od 500 do 1500 kuna), deset kazni zatvorom u prosječnom trajanju od osam dana, 36 zabrana dolaska na utakmice od godinu dana. U istom razdoblju preventivno je privedeno 2225 osoba zbog sumnje da su pod utjecajem alkohola, opojnih droga ili su se na neki drugi način protupravno ponašali. Najčešći razlog pokretanja postupka (786 slučajeva) bilo je posjedovanje alkoholnih pića, posjedovanje pirotehničkih sredstava, predmeta pogodnih za nanošenje ozljeda i stvaranje nereda za vrijeme dolaska na natjecanje. Drugi razlog po broju (175) je paljenje i bacanje pirotehničkih sredstava, slijedi sudjelovanje u tučnjavi i neredima (134), unošenje nedozvoljenih sredstava na sportska borilišta (73) i nedozvoljen ulazak u sportski prostor (61).

Nogomet najrizičniji
Zabilježeno je da se daleko najveći broj nereda događa na nogometnim utakmicama – 244, dok su na svim ostalim natjecanjima registrirana tek 34 slučaja. U sukobima je ozlijeđeno 110 navijača, 19 policijskih službenika, a oštećeno je 27 autobusa, 63 osobna automobila, 21 tramvaja i tri željeznička vagona. Vlada je istaknula odluku Županijskog suda u Zagrebu i Prekršajnog u Splitu koji su dvojici osoba izrekli mjeru opreza zabrane pribiližavanja sportskom objektu i mjestima održavanja utakmica kluba za koji navijaju do 500 metara. Dakle, to je napravljeno u nepune dvije i pol godine. Pokazalo se – premalo. Vlada je organizatorima zamjerila da ne poduzimaju dovoljne mjere radi sprečavanja nereda i nasilja, kao i nepostojanje odredbe koja bi prisiljavala osobe kojima je izrečena zabrana da se jave policiji. Sudovi izriču preniske financijske i zatvorske kazne i zapravo se ništa bitno nije promijenilo. Zato je Vlada i reagirala pooštravanjem kazni – za izazivanje rasne, vjerske ili nacionalne mržnje kazna će iznositi od tri do 30 dana zatvora ili od 1000 do 10.000 kuna. Ako isti navijač ponovi prekšraj, ići će u zatvor od 60 dana. Za unošenje alkohola ili pirotehnike kazne su jednako rigorozne.

Komentirajući predložene izmjene, član Izvršnog odbora HNS-a, odvjetnik Ivan Brleković kaže za Poslovni dnevnik da podržava njihovo usvajanje. “Zbog posljednjih nereda i rasističkih ispada ispašta cijelo društvo koje se svrstava tamo gdje ne treba biti. Za takvo stanje nije kriv postojeći zakon koji je donio određena poboljšanja, nego oni koji ga moraju provoditi. Nedopustivo je da se zabrani unošenje pirotehničkih sredstava, a da se ona jednakom lakoćom kao i prije nađe na stadionu. I da za to nitko ne odgovara. Treba provesti istragu i kazniti odgovorne. Stvar je zapravo jednostavna: možete imati genijalan zakon, ali ako ga nema tko provoditi, on ostaje mrtvo slovo na papiru. Problem je u volji da se Zakon provede. Ako nema dovoljno volje, ostaje samo truli kompromis”, kaže Brleković. Slični problemi s nogometnim huliganima postoje u cijeloj Europi. Čak i države kao što su Njemačka i Nizozemska koje su prevencijom pokušale riješiti nasilje na sportskim terenima, prelaze na tzv. “engleski model”, pojačane represijem koji se osim u Engleskoj primjenjuje u Francuskoj i Italiji, a želi se provesti i u Hrvatskoj. Nogometni huliganizam prvi put se pojavio šezdesetih godina, ali je eskalirao kasnih sedamdesetih i posebno osamdesetih godina na stadionima Heysel i Hillsborough. Jedan od razloga za to, kaže Brleković, bilo je zatvaranje rudnika u Engleskoj zbog čega je veliki broj mladih ljudi ostao bez posla. Dio krivice snose i mediji koji su često nekritički pratili ponašanje navijača. Nakon nekoliko tragedija Margaret Tacher odlučila je huliganima stati na kraj. Lord Taylor, sudac Kraljevskog suda, napisao je tekst s 80 mjera koje su bile dobra baza za borbu protiv huliganizma. U međuvremenu je zakon poboljšavan i nasilje je, zajedno sa zaštitinim ogradama, nestalo sa stadiona.

Mjesto za tučnjavu
Na nogometne utakmice su ponovo počeli dolaziti obitelji s djecom. Međutim, tu nije kraj nasilju. Važno je napomenuti da je cijena karte često previsoka za najniži stalež tako da oni više ne idu na utakmice, te da se, kako tvrde neki engleski analitičari – nasilje pomaknulo sa stadiona na ulice ili posebno dogovorena mjesta gdje se navijači međusobno premlaćuju. Usprkos svim mjerama incidenata ima na gotovo svim europskim utakmicama. Posljednji je bio u Rimu kada su navijači Rome istaknuli fašističke transparente pa moraju igrati na praznom stadionu. Zakoni o navijačkom nasilju donose se svuda po svijetu, pa je takav prošle godine u donesen i u Kini. Kazne su stroge. Policija osumnjičenog ima pravo privesti na 20 dana, izreći velike novčane kazne i zabraniti pristup stadionu na godinu dana bez suda. U Bugarskoj je najviša kazna 25 dana zatvora i 1270 dolara (prosječna plaća 185 dolara), dok u Srbiji počinitelje težih prekršaja čeka kazna od tri mjeseca do pet godina zatvora, dok se za izazivanje mržnje dobiva do 60 dana.