Prošlog vikenda u Durbanu se održalo izvlačenje za kvalifikacije za Svjetsko nogometno prvenstvo koje će se 2010. godine održati u Južnoafričkoj Republici. Sama ceremonija izvlačenja prošla je uobičajeno svečano, kao uostalom i svaki puta kada se određuju kvalifikacijski parovi za Europska i Svjetska prvenstva, no izvlačenje posljednje kuglice nositelja za kvalifikacijsku skupinu VI izazvalo je možda najviše pozornosti. Naime, nakon što se saznalo prvih pet od ukupno šest parova skupine, među kojima je kao pripadnik druge jakosne skupine izvučena reprezentacija Engleske, bivši francuski reprezentativac Christian Karembeu izvukao je kuglicu u kojoj se nalazila Hrvatska, kao jedna od reprezentacija prve jakosne skupine. U “normalnim” uvjetima ovaj podatak bio bi uglavnom interesantan Hrvatima i Englezima, no ovaj puta je bilo drugačije, budući da je upravo ta Hrvatska sa završnice Europskog prvenstva, koje će se slijedeće godine održati u Austriji i Švicarskoj, izbacila Englesku. Čak ni Karembeu nije uspio sakriti smijeh, dok su se engleski novinari, a vjerujemo i mnogi navijači Gordog Albiona, hvatali za glavu. Dan poslije engleski su tabloidi “osvanuli” natpisima poput “Cro No”, strahujući da bi Engleska ponovo mogla propustiti jedno veliko natjecanje, ovoga puta ono još prestižnije. I ne bi im bilo prvi put, budući da se ono 1994. godine u Sjedinjenim Državama igralo bez njih. Zabrinutost je sigurno zahvatila i englesko gospodarstvo, koje će, prema studiji Centra za ekonomska i poslovna istraživanja (CEBR), zbog prošlotjedne Hrvatske pobjede na Wembleyu izgubiti između 1,5 milijardi funti. No, ni hrvatski igrači i stručni stožer nisu baš bili oduševljeni ovakvim scenarijem, priznajući da su ipak očekivali lakšu skupinu. Štoviše, hrvatski izbornik Slaven Bilić, bio je izrazito oprezan u izjavama, rekavši kako je ova skupina čak teža od one za EURO 2008. Izgleda da su ovom skupinom oduševljeni jedino hrvatski navijači, koji se nadaju kako će “mala Hrvatska” na Wembleyu ponovo slomiti englesku bahatost. “Napaljenost” hrvatskih navijača, a nadamo se i igrača, vjerojatno će povećati izjave nekih engleskih reprezentativaca, poput one Michaela Owena, kako niti jedan član hrvatskog nogometnog tima ne bi mogao igrati u engleskoj reprezentaciji. Nakon prošlotjednog debakla i veličanstvene predstave Bilićevog tima koji ih je deklasirao i smjestio u ropotarnicu povijesti vrha europskog nogometa, uistinu bahato. Za vjerovati je kako će slijedeći puta na Wembleyu biti i više od 7000 hrvatskih navijača koji će pohoditi London kako bi prisustvovali još jednoj veličanstvenoj predstavi hrvatske reprezentacije. A prošlog tjedna bilo ih je uistinu puno. Dan prije, na londonskim ulicama mogle su se sresti grupe navijača koje su obilazile pubove, kojih je engleska prijestolnica uistinu krcata, te su uz vrhunsko pivo i cider (tradicionalno englesko alkoholno piće od jabuke) prepričavali mogući scenarij predstojeće utakmice.

Cijene i nisu tako strašne. Pinta piva ili cidera stoji između 2,50 do 3,50 funti (1 funta = 10,25 kuna), ovisno u kojem dijelu Londona se nalazite, no treba uzeti u obzir da ste u glavnom gradu Engleske, čiji je standard nekoliko puta veći od onoga u Hrvatskoj. Osim toga, ako se usporede cijene pića engleskih barova s onima u primjerice barovima na zagrebačkom Jarunu ili kafićima na moru u jeku turističke sezone, može se reći da su cijene otprilike iste. Kako se na spomenutim lokacijama cijena malog piva kreće oko 18 ili 20 kuna, a pinta piva (1 pinta = 5,68 decilitara) u Londonu oko tri funte, može se reći kako su cijene poprilično slične. Tradicionalni engleski doručak može se pojesti za nekih prosječnih šest funti, no vrlo je obilan i “držat” će vas nekoliko sati. Naravno da London obiluje i ekskluzivnom barovima i restoranima, gdje cijena pića iznosi i 30, a večera 200 funti, no pravi hrvatski navijači ta su mjesta vješto izbjegavali. Dovoljan je samo jedan pogled na parking ispred i sve je jasno. U svakom slučaju, ako su vam sredstva ograničena, najbolje je izbjegavati strogi centar. Dobro se može pojesti i koju ulicu dalje, a cijene su ipak niže. Sam dan utakmice prošao je u cjelodnevnoj pjesmi nekoliko tisuća Hrvata koji su slavili svoj tim, dok je naravno bilo i onih kojima je šoping ipak bio ispred utakmice. Na sreću, takvih je bilo u manjini, unatoč nepoštenoj podjeli utakmica od strane Hrvatskog nogometnog saveza. Hrvatski navijači okupljali su se kako na popularnom Trafalgar Squareu, tako i u nekim drugim dijelovima Londona, poput za Camdena. Engleski navijači bili su također dobro raspoloženi, i koliko znamo, nije bilo nikakvih incidenata. Štoviše, u jednom pubu smo s dva navijača Leicester Cityja podijelili hrvatsku šljivovicu, koju su kušali s oduševljenjem. Engleskim navijačima njihovi hrvatski kolege bili su itekako poznati. S njima su se susreli i na Euru 1996. u Engleskoj, iako nismo igrali u istoj skupini, i u Portugalu 2004., a pamte ih po neprestanom i fanatičnom navijanju kao i po činjenici da hrvatski navijači nikada ne navijaju sjedeći. No, čuli su i za njihovu manje slavnu reputaciju, tj. da im nisu strani sukobi ni sa policijom, ni sa ostalim navijačima, što ih je vjerojatno držalo dalje od započinjanja ikakvih incidenata, pa čak i onih verbalnih. Kako se približavala utakmica, tako su se i hrvatski navijači uputili prema novom Wembleyu, prekrasnom stadionu na kojemu se Engleska nadala pobjedi i odlasku na EURO 2008. No, hrvatska izabrana vrsta, predvođena genijalnim Slavenom Bilićem i bodrena mnogobrojnim navijačima koji su nadglasali engleske fanove, u 77. minuti srušila im je sve nade. Nošena fanatičnim navijanjem hrvatska nogometna reprezentacija izborila je veličanstvenu pobjedu, a uz nogometnu genijalnost naših igrača te iskusnim stručnjacima koji ih vode, navijači Hrvatske pobjedi se mogu nadati i u kvalifikacijama za SP 2010. godine.