Točeno mlijeko moglo bi biti jeftinije kao što je i točeno vino jeftinije od flaširanoga. Prolaskom kroz mnoge posredničke ruke, od štale preko pasterizacije i pakiranja do prijevoza, cijena se praktički utrostruči, pa se sve više pojavljuje potreba za prodajom neflaširanoga mlijeka, onoga koji su upotrebljavale naše bake i za koje se govorilo kako je štetno za zdravlje.

No sve je više distributera točenog mlijeka, kao točene pive. U Italiji ima točno 766 mjesta na kojima se kupuje točeno mlijeko koje stoji jedan euro za litru, što je najmanje 30 posto jeftinije od onoga koje se kupuje u supermarketima koje stoji u prosjeku 1,50 eura po litri. Ušteda je velika, posebno za mnogobrojne obitelji. U distributerima, koji nalikuju onima za kavu ili sokove postavljenima u mnogim poduzećima na hodnicima ili mjestima okupljanja, svakodnevno se puni rezervoar s mlijekom. U Italiji postoji stranica www.milkmaps.com na kojoj se mogu vidjeti na zemljovidu sva mjesta na kojima se nalaze distributeri mlijeka, odnosno u koje vrijeme i koje dane u tjednu dolazi distributer sa sirovim mlijekom. Tu postoje i odgovori na pitanja kupaca, među kojima je i osnovno koliku trajnost ima to mlijeko, koje se naziva “sirovim”. No ima trajnost do dva dana ili četiri ako se skuha. Važno je što se može kupiti i manje od jedne litre, odnosno može se točiti pola litre ili dva deci mlijeka. Dakle, dva decilitra mlijeka za 20 centi mnogo je jeftinije od kave ili bilo kojeg napitka. Druga važna stvar je što mlijeko do tih distrubutera ne putuje stotinama, pa i tisućama kilometara kao što čini ako ide u tvornice pasteriziranja i pakiranja. Do distributera dolazi iz najbližih štala. Velika je ušteda i na ambalaži, pa i smeću jer se ne treba bacati ispražnjeni tetrapak, nego se puni u boce koje se donose. Mlijeko se u distributerima mijenja svakih 24 sata, a ako u njima ostane nekupljenoga, onda se ono uzima i upotrebljava za proizvodnju sira. Dakle, ništa se ne baca, što je daljnja ušteta. Voće i povrće također se počelo izravno prodavati. U Italiji proizvođači nisu mogli sami dolaziti na tržnicu i prodavati svoje voće i povrće, pa je tek prošla vlada lijevog centra Romana Prodija donijela zakon kojim su poljodjelci mogli doći u gradove prodavati svoje proizvode bez posrednika. Udruga poljoprivrednika (Coldiretti) namjerava otvoriti u svim gradovima po jedno mjesto na kojem bi poljodjelci izravno prodavati svoje proizvode izbjegavajući posrednike. Ušteda kupcu takvih proizvoda je i do 20 posto. Upravo skupoća primorava na izbacivanje posrednika u procesu dolaska proizvoda od proizvođača do kupca.

Upitna isplativost mlijeka za sir

Europa bi uskoro mogla ostati bez mlijeka jer se uzgajivačima više ne isplati proizvoditi po cijeni koju dobivaju od mljekara, a posebno od tvornica sireva. Cijena mlijeka u “štali”, odnosno kod proizvođača, sada je u cijeloj Europi između 27 i 35 euro centi, a nakon poskupljenja soje i kukuruza uzgajivačima se više ne isplati proizvoditi. Talijanski uzgajivači organizirali su tzv. dan otvorenih štala, odnosno prosvjedovali su tako što su potrošačima, kupcima mlijeka u trgovinama, prodavali litru mlijeka po 0,50 eura, dok je litra mlijeka u trgovinama oko 1,60 eura. “U ožujku 2007. mi uzgajivači dogovorili smo se s industrijalcima da ćemo prijeći s prodaje mlijeka po cijeni od 0,35 eura najprije na cijenu od 0,38 eura sve do cijene od 0,42 eura po litri u ožujku 2008. godine”, rekao je Nino Andena, predsjednik udruge uzgajivača mlijeka. No industrija sireva sada želi povratak na 0,35 eura po litri.