U jednom trenutku stojite nekoliko metara od letjelice koja je čovjeka odvela na Mjesec. Nekoliko minuta poslije gledate četkicu za zube koju je astronaut ponio u svemir.

Onda ugledate komad Mjeseca, pilotsku kabinu Cessne u koju možete sjesti, automobil koji je pobijedio na utrci Indy 500 i zrakoplov koji visi iznad vas kao da je upravo uhvaćen u letu. Sve se to događa u hodniku dugom tek nekoliko stotina metara.

Stotine kilometara visine

National Air and Space Museum u National Mallu u Washingtonu jedan je od onih prostora u kojima je zaista teško držati se plana. U njega možete ući s idejom da ćete pogledati samo nekoliko poznatijih letjelica, a onda dva sata poslije shvatite da ste tek zagrebali površinu.

Posebno nas je iznenadila činjenica da je ulaz besplatan. Kada smo, prateći nedavno hrvatsku nogometnu reprezentaciju u njezinu kampu u desetak minuta vožnje udaljenoj Alexandriji, krenuli napraviti reportažu u Washington, rečeno nam je da je potrebno rezervirati besplatnu ulaznicu za ulazak u muzej, koja je vremenski ograničena. Međutim, nismo se držali tog plana jer smo bili spontani, a u muzej su nas pustili i bez provjere rezervacije. Sve nas je to impresioniralo, znajući da smo u gradu u kojem pojedine atrakcije mogu koštati desetke, stotine ili čak tisuće dolara (posebice tijekom Svjetskog prvenstva i velike navale turista).

Riječ je o instituciji koja već pola stoljeća privlači gomile posjetitelja. Zgrada u National Mallu otvorena je 1. srpnja 1976., na američku dvjestotu obljetnicu. Do prosinca iste godine kroz njezina je vrata prošlo čak pet milijuna posjetitelja. Danas institucija Smithsonian navodi da je na obje lokacije muzeja, u Washingtonu i Steven F. Udvar-Hazy Centeru u Chantillyju, bilo više od 375 milijuna posjetitelja. Zbirka ima oko 70.000 predmeta, više od 1,75 milijuna fotografija, više od 14.000 filmova i videomaterijala te više od 12.000 kubnih stopa dokumentacije. Prvi dojam teško je opisati bez pogleda prema stropu, s kojeg vise avioni, rakete i svemirske letjelice, a razgledavanje je organizirano između predmeta koji su nekada bili na nekoliko stotina kilometara visine, a neki i 380 tisuća kilometara od Zemlje.

Povijest zrakoplovstva u muzeju djeluje gotovo nestvarno sažeto. Braća Wright prvi su kontrolirani, održivi let izveli 1903. godine. Samo 66 godina poslije Neil Armstrong zakoračio je na Mjesec. Ta vremenska udaljenost možda je najbolja mjera onoga što se u ovom muzeju pokušava pokazati. Od prvih pokušaja letenja do ljudi koji su napustili Zemlju prošlo je manje od jednog ljudskog života. I zato je jedan od najzanimljivijih eksponata upravo onaj koji predstavlja početak priče – Wright Flyer.

Avion braće Orvillea i Wilbura Wrighta iz 1903. godine izgleda nevjerojatno skromno u usporedbi s onim što je došlo poslije; drvene letvice, platno i konstrukcija koja današnjem oku djeluje previše krhko za letenje – ipak je poletjela. Nekoliko desetljeća poslije zrakoplovi su prelazili oceane, probijali zvučni zid i nosili ljude u ratove. Potom su rakete počele napuštati atmosferu. Upravo ta brzina razvoja jedna je od glavnih tema muzeja.

Doktorski studij

20 zemalja, tri kontinenta i jedno istraživačko pitanje: kako izgleda poslovanje u digitalnom dobu?

Konferencija

CROATIVA: Kreativnost kao nova snaga hrvatskog gospodarstva

Stariji dio muzeja omogućio je vizualno iskustvo, a novi nudi nešto opipljivije. Galerija “How Things Fly” jedna je od najboljih ilustracija tog pristupa. Posjetitelji mogu istraživati sile koje djeluju na avion – uzgon, otpor, potisak i gravitaciju, a zračni tuneli, simulacije i različiti eksperimenti pokušavaju objasniti ono što se u školi često svodi na nekoliko crteža i formula.

U jednoj prostoriji možete sjesti u Cessnu Skyhawk i dobiti približnu predodžbu o tome kako izgleda upravljati malim avionom. I baš tu muzej prestaje djelovati kao klasična zbirka povijesnih predmeta. I djeca i odrasli počinju pritiskati gumbe, pomicati komande, isprobavati što se događa kada promijene oblik krila ili smjer zraka.

Hrana iz Apolla 11

Nakon interaktivnih sadržaja i velikih aviona, slijede eksponati koji prikazuju neke od najvažnijih trenutaka u povijesti istraživanja svemira. Jedan od njih je, dakako, Apollo, a u galeriji Destination Moon nalazi se među ostalim zapovjedni modul Columbia, letjelica u kojoj su Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins putovali prema Mjesecu i natrag.

Tu je i oprema koja priču o programu Apollo spušta na “ljudsku” razinu. U vitrini se, primjerice, nalazi Collinsov brijaći pribor iz misije Apollo 11. Tako smo saznali da je Collins u svemir ponio britvicu Gillette Techmatic i tubu kreme za brijanje Old Spice Brushless. Smithsonian je tijekom konzerviranja pronašao tragove njegove uporabe: tuba je bila zgužvana, etiketa djelomično oštećena, a oko čepa su ostali osušeni ostaci kreme. Predmet je Collins osobno donirao muzeju.

Za astronaute je postojala i posebna higijenska oprema. Apollov oralni higijenski komplet sadržavao je dvije četkice za zube, jednu pastu i konac za zube. Pasta je bila napravljena tako da se može progutati jer pljuvanje u uvjetima bestežinskog stanja nije baš jednostavna radnja. To su sitnice koje možda ne biste očekivali pronaći u muzeju svemirske tehnologije, a upravo one čine ovu priču zanimljivijom, nekako i osobnijom. Ipak, iza svih raketnih motora, računala i kilometara do Mjeseca ostaje čovjek koji mora jesti, spavati, prati zube i obrijati se.

U zbirci se nalaze i pakiranja hrane iz Apolla 11 – govedina s povrćem, goveđi gulaš, čokoladni puding, breskve, browniesi i voćni kolač od ananasa. Tu je i mala žlica koju je Collins koristio tijekom misije. A to je jedna od najboljih stvari koje muzej radi, golemi povijesni događaj spušta na veličinu svakodnevnog predmeta.

U novoj galeriji “Living in the Space Age” priča se širi izvan samih svemirskih misija. Sateliti, komunikacije, meteorologija, navigacija i promatranje Zemlje pokazuju koliko je svemirska tehnologija postala sastavni dio svakodnevnog života. Galerija, otvorena ove godine, upravo je tome posvećena – utjecaju inovacija razvijenih za svemirski program na život na Zemlji. Svemir tako prestaje biti nešto udaljeno i rezervirano za astronaute te postaje dio naše svakodnevice, od televizije i interneta do vremenske prognoze, navigacije i komunikacija. U tom trenutku postaje jasnije koliko je široka priča koju muzej želi ispričati. Iako je posvećen avionima, letjelicama i raketama, u konačnici govori o tehnologiji koja je promijenila način na koji živimo.

Poseban doživljaj pruža planetarij. Svjetla se gase, prostor iznad gledatelja pretvara se u nebo, a projekcija o Sunčevu sustavu vodi publiku našim kozmičkim susjedstvom. Sunce, planeti i njihova kretanja pojavljuju se iznad gledatelja dok predavač vodi projekciju i objašnjava što se događa pred nama. Programi planetarija uključuju dnevne projekcije, među kojima su i besplatni programi poput “The Sky Tonight”, vođenog putovanja noćnim nebom te “One World, One Sky: Big Bird’s Adventure”, namijenjenog obiteljima. Muzej nudi i programe posvećene istraživanju Sunčeva sustava.

Na mjestu na kojem nakon svega toga očekujete još jedan avion, pojavljuju se automobili. Galerija “Nation of Speed” posvećena je ljudskoj opsesiji brzinom – na kopnu, moru, u zraku i svemiru. Među eksponatima su pobjednički automobil Maria Andrettija s utrke Indianapolis 500, NASCAR automobil Richarda Pettyja, motocikl Evela Knievela te BMW S 1000 RR kojim je Erin Sills 2016. postavila svjetski rekord u brzini na kopnu za motocikle.

Na prvi pogled automobili djeluju kao svojevrsni uljezi u muzeju posvećenom zrakoplovstvu. No poveznica ubrzo postaje jasna: ista ljudska težnja stoji iza pokušaja da se konstruira najbrži automobil, motocikl, avion ili svemirska letjelica. Brzina je ovdje zajednički nazivnik, ali i pokretač tehnološkog razvoja. Nakon tolikih aviona i raketa, automobili galeriji daju drugačiji ritam, a istodobno podsjećaju da se natjecanje u brzini gotovo uvijek pretvaralo u natjecanje u inovacijama – u pokušaj da se pomakne granica onoga što je dotad bilo moguće.

Možda je najzanimljivije to što se kroz muzej može proći gotovo kao kroz ubrzanu verziju posljednjih 120 godina ljudske povijesti. Od braće Wright, Charlesa Lindbergha i njegova prvog samostalnog leta preko Atlantika, Chucka Yeagera i Jurija Gagarina, pa sve do Armstronga, Aldrina i Collinsa. Nakon toga slijede sateliti, svemirske postaje, Space Shuttle, privatne svemirske kompanije i tehnologije koje su nekoć pripadale znanstvenoj fantastici, a danas gotovo neprimjetno postaju dio svakodnevice.

Transformacija muzeja

U novoj galeriji “Jay I. Kislak World War II in the Air” može se vidjeti koliko je razvoj zrakoplovstva bio isprepleten s najvećim sukobom 20. stoljeća. “How Things Fly” približava fiziku leta, “Living in the Space Age” pokazuje kako je svemirska tehnologija promijenila život na Zemlji, dok nove svemirske galerije priču proširuju prema pitanjima nastanka, istraživanja i budućnosti svemira. Sve su te galerije otvorene ili obnovljene u sklopu aktualne transformacije muzeja.

Teško je unaprijed odrediti koliko vam vremena treba. Mi smo u muzeju proveli oko tri sata, od čega 15-20 minuta u suvenirnici, a kada smo izašli, činilo se da smo tek počeli. Ako želite pročitati tekstove uz eksponate, isprobati interaktivne sadržaje, pogledati planetarij i zadržati se pred predmetima koji iza sebe imaju vlastitu priču, bez problema možete ondje provesti i više od pola dana. I sve to besplatno.

Kada nakon svega izađete u National Mall, Washington se opet učini običnim. Turisti fotografiraju Bijelu kuću i Washington Monument, a biciklisti prolaze Jefferson Driveom. Nekoliko stotina metara dalje ostali su Wright Flyer, Apollo 11, sateliti, rakete, automobili, projekcije svemira i ona mala tuba Old Spice kreme koju je Michael Collins ponio na Mjesec. Treba nekoliko trenutaka da sve to ponovno smjestite u širu sliku. U jednom muzeju susreću se počeci zrakoplovstva, osvajanje Mjeseca, razvoj svemirske tehnologije i predmeti iz svakodnevnog života astronauta. A kada ih ovako vidite zajedno, teško je ne zapitati se što će se jednoga dana nalaziti u nekoj novoj muzejskoj vitrini.

Možda će među budućim eksponatima biti i neki predmet koji nam danas djeluje potpuno obično, a koji će jednom predstavljati trenutak kada je čovječanstvo ponovno pomaknulo granicu mogućeg.