Ako ste ikad posjetili neki dom u Norveškoj, praktično će vas već na vratima ponuditi šalicom kave, piše Deutsche Welle. “To je kod nas običaj, za nas Norvežane je to način da iskažemo dobrodošlicu”, objašnjava za Deutsche Welle Brage Ronningen. Profesionalno, on je vezan za posve drugu tekućinu – on je viši savjetnik marketinga tvrtke koja radi za norvešku naftnu kompaniju, ali ne može zamisliti život bez kave.

“Uvijek počinjem dan sa šalicom kave. Ne mogu otići od kuće a da ne popijem barem jednu šalicu, po mogućnosti jaku. I na poslu su svugdje aparati za kavu i praktično nitko od nas nije udaljen više od 20 metara od najbližeg. I naravno, kava je besplatna”, objašnjava nam dok puni svoju šalicu.

Uopće, statistika potrošnje kave bi mogla mnoge iznenaditi. Kad pomislimo na kavu, odmah nam je pred očima talijanski espresso, capuccino, francuski petit noir ili cafe au lait. U Hrvatskoj još uvijek će mnogi zaželjeti i “tursku” kavu. Zapravo, Turska spada praktično u nerazvijene zemlje po potrošnji kave, a jedan Japan uvozi gotovo upola više kave nego Italija ili Francuska. Jedno su zemlje koje troše najviše kave i tu su SAD, Brazil i Njemačka na prvim mjestima – ali posve drugačiji redoslijed izgleda kad se to preračuna u potrošnju po stanovniku. Tu onda, sa po više od 10 kilograma godišnje dolaze Island ili Finska, a iza Norveške nisu daleko i Danska, Austrija ili Švicarska. Tako su i Hrvatska, Italija ili Grčka – iza Njemačke!

Doduše, i u Norveškoj priznaju kako se ne mogu pohvaliti osobito dugom tradicijom uživanja u kavi poput Venecije, Đenove, Pariza ili Londona. Podsjetimo: prva kavana u Oxfordu je otvorena 1650., samo tri godine nakon prve u Veneciji. I motiv u Norveškoj nije bio egzotični okus orijenta, nego po svemu sudeći problem alkoholizma! Zato i jest nagli rast potrošnje kave u Norveškoj zabilježen od 1916. do 1927., u dobu kad je tamo vladala prohibicija.

“Mi smo imali problem s alkoholom”, objašnjava nam Alf Kramer; “pa je tako vlada odlučila zabraniti destilaciju i pečenje rakije. Vlada je odabrala i alternativu i to je bila kava. Najbolji način u to doba u Norveškoj obratiti se svakom građaninu je bilo putem crkve. Tako su svećenici po čitavoj zemlji propovijedali ‘prestanite piti alkohol, počnite piti kavu. Kava vas uzdiže, alkohol vas spušta’. Tako je kava postala naš nacionalni napitak i to je još uvijek.” Alf Kramer je osnivač i prvi predsjednik Udruge specijaliteta od kave Europe i u Norveškoj je još 1998. organizirao prvo prvenstvo barista. Jer istini za volju, treba reći kako u sjevernim zemljama nije postojala neka osobita kultura pripremanja kave. “Južnjaci” bi rekli kako se sve svodilo na pripremu “čaja s okusom kave”. U keramičku posudu se vrela voda sipala preko kave – i to je ukratko bilo sve.

Takav “recept” je bio široko raširen u Norveškoj još do konca prošlog stoljeća i Alf Kramer se prihvatio pionirskog posla: “Ako u Norveškoj želite doprijeti do svega i svakoga, organizirajte natjecanje. I to sam učinio. Svi mediji su izvještavali o mom natjecanju barista, ne samo u Norveškoj nego i u svijetu. Natjecanja su počela ovdje ‘98., ali sad se održavaju u gotovo stotinu zemalja.”