Svima su poznati stresovi svakodnevnog života kao što su selidba, raskidi ili organiziranje obiteljskog Božića. Novi stres, svojstven 21. stoljeću, zove se gubitak mobilne veze.

Istraživanje britanske organizacije YouGov otkrilo je da su mnogi korisnici postali toliko ovisni o svojim mobitelima da ih preplavljuje stres kad nešto s njihovim uređajima krene naopako. Britanski su istraživači skovali i originalan naziv tog poremećaja: “nomofobija” (od “no mobile”), što bismo na hrvatski mogli prevesti kao strah od gubitka mobitela ili u slobodnom prijevodu “bezmobifobija”. Ako su vas ikad spopali trnci pri pomisli da ste negdje ostavili mobitel ili pri spoznaji da ste izvan područja pokrivenosti mobilnim signalom, možda ste i vi žrtva te moderne fobije. Tjeskoba zbog pražnjenja baterije, potrošenog kredita, gubitka uređaja ili ostanka bez signala pogađa 53 posto od anketiranih u Britaniji. U osoba koje trpe od straha od gubitka mobitela smetnje koje osjećaju slične su onima uoči vlastitog vjenčanja ili odlaska zubaru, a sve su to simptomi koje prepoznajemo i kod korisnika u svim sredinama, uključujući i Hrvatsku. Smatra se da muškarci češće “obolijevaju” od “bezmobifobije” od žena utoliko što ih 58 posto trpi simptome tjeskobe prema 48 posto žena. Više od 20 posto ispitanika kaže da nikad ne isključuje telefon, a 9 posto izjavljuje da ih već i gašenje mobitela čini napetim i uznemirenim. Približno 55 posto tvrdi da je glavni razlog “zalijepljenosti” za mobitel želja za povezanosti s prijateljima i obitelji, a 10 posto navodi da ih posao prisiljava da uvijek budu dostupni.

Zašto me nitko ne zove?
Da je vrlo snažna ovisnost o mobilnim uređajima univerzalna, govori nam svakodnevno iskustvo koje potvrđuju i istraživanja. Sveučilište u Granadi utvrdilo je da 40 posto mladih Španjolaca od 18 do 25 godina iskazuje simptome mobilne ovisnosti te da ta ovisnost krije jednake opasnosti kao alkoholizam ili narkomanija. Četvero od deset anketiranih rabi mobitel više od četiri sata dnevno razgovarajući, šaljući i čitajući poruke, “surfajući” ili igrajući se. Mnogi od ispitanika izjavili su da se osjećaju izrazito povrijeđeno i tužno ako im tko ne odgovori na poruku ili poziv. Ako im mobitel duže vrijeme ne zvoni, provjeravaju je li im možda pogreškom ugašen ili je nestalo signala. Katkad čuju zvonjavu tuđeg telefona i pomisle da je riječ o njihovom, da bi se potom razočarali uvidjevši zabunu. Gašenje mobitela izaziva tjeskobu, razdražljivost, tegobe sa spavanjem, pa čak i drhtavicu i probavne smetnje. Ovisnici imaju tendenciju zanemarivanja važnih aktivnosti kao što su škola ili posao, odvajaju se od prijatelja i bliske rodbine, a neki i ulaze u velike troškove. U ekstremnim slučajevima osoba biva u cijelosti zapostavlja odnose uživo. Jedna tinejdžerka, kod koje je pronađeno devet mobitela, tri godine nije normalno spavala jer je noći provodila dopisujući se na mobilnom “chatu” šaljući i 200 poruka na noć te stvarajući troškove do 800 eura mjesečno.

Kriva je samoća
Mediji su objavili da je prošlog lipnja u Španjolskoj dvoje djece od 12 i 13 godina podvrgnuto prvom psihijatrijskom tretmanu posebno osmišljenom za ovisnike o mobilnim uređajima. Prema Francisci Lopez Torrecillas, profesorici psihologije sa Sveučilišta u Granadi, većina ovisnika su osobe sniženog raspoloženja koje imaju teškoću s uspostavljanjem društvenih odnosa “uživo” te se “liječe” tako što se povezuju s drugima putem telekomunikacijskih uređaja. To potvrđuju iskazi samih ovisnika. “Volim razgovarati i dopisivati se mobitelom jer mi znanci s ‘chata’ govore lijepe stvari kakve ne čujem u stvarnom životu jer sam prilično krupna”, rekla je jedna mlada ovisnica dnevniku El Pais. Dio teoretičara nalazi uzroke masovnog okretanja mobitelima i drugim telekomunikacijskim tehnologijama u slabljenju obiteljskih spona i porastu urbane izolacije. Ljudi postaju ovisni o komunikaciji na daljinu jer više ne nalaze prilike za tradicionalne ljudske odnose. Stoga se većina terapeuta u radu s mobilnim ovisnicima zalaže za postupno smanjivanje korištenja mobitela, uz učenje stjecanja kontakata u stvarnom životu. Taj pristup zanemaruje činjenicu da su neki ljudi kronično usamljeni zato što ih okolina doživljava neprivlačnima. Takvima mobiteli ispunjavaju prazninu koja bi inače ostala neispunjena. “Stah od gubitka mobitela vrlo je stvaran za velik broj ljudi”, komentirao je Stewart Fox-Mills, stručnjak za telekomunikacije pri britanskom Poštanskom uredu.

Prepoznajte mobilnog ovisnika

Tapšanje po džepu
Odavno je uobičajeno provjeravati prisutnost vrijednih predmeta dodirivanjem ključnih točaka kao što su džepovi i zapešće. Prije su glavni ciljevi provjere bili novčanik, ključevi i sat. Posljednjih godina ravnopravno su im se pridružili mobilni telefoni. Uobičajeni “bezmobifob” želi se uvjeriti da je telefon tamo gdje ga je ostavio prije pola minute.

Traganje za boljim signalom
Ovisnici koji se zateknu na području slabog signala istežu vrat i drže mobitel na maksimalnoj visini. Takva taktika potječe od uvjerenja da će se prijem popraviti ako dosegnu veću visinu i da će uhvatiti poruke koje nisu primili dok su bili metar niže. Podvrsta tragača za signalom luta prostorijom ili ulicom amo-tamo, promatrajući zaslon uređaja u iščekivanju oznake maksimalnog signala. Ako ga ugledate kako se naglo zaustavlja, znajte da mu se na zaslonu pojavilo pet osvijetljenih stupaca – znak savršenog signala.

Gomilanje baterija
Najveći paranoik među ovisnicima vječno je zabrinut da mu baterija neće dovoljno potrajati pa sa sobom nosi adapter i punu pričuvnu bateriju. Kad god se nađe na mjestu gdje je dostupna utičnica, priključuje punjač da produži život bateriji. Ponekad provaljuje na tuđi posjed da ukrade nešto struje.

Doktorski studij

20 zemalja, tri kontinenta i jedno istraživačko pitanje: kako izgleda poslovanje u digitalnom dobu?

Konferencija

CROATIVA: Kreativnost kao nova snaga hrvatskog gospodarstva

Slanje SMS-a u hodu
Neki od ovisnika o mobitelima specijalizirali su se za serijsko sastavljanje tekstualnih poruka dok koračaju ulicom. Nezaustavljiva želja za pisanjem i slanjem SMS-ova čini ih slijepima na rasvjetne stupove, prolaznike i promet.

Telefoniranje u javnosti
Riječ je o ljudima koji telefonirajući na javnom mjestu uživaju naglašujući ključne riječi tako da ih prolaznici ili gosti za susjednim stolom mogu jasno čuti, poput “Nabavio sam Chardonnay, ljepotice” ili “Oprosti draga, žurim jer sam krivo parkirao Mercedes”. Katkad ih okolina uhvati u laži kad im zazvoni telefon, na koji upravo “razgovaraju”.

Mobilna ogrlica
Neki korisnici nose mobitele kao ogrlice. Rekorder kojeg je vaš autor vidio jedan je marketinški menadžer kojemu su oko vrata visila četiri uređaja, od kojih su dva istovremeno zvonila. Oni stidljiviji guraju mobitele ispod majice ili košulje, no izbočina na području prsa u kojoj ih skrivaju i pak ih razotkriva pred istančanim pogledom iskusnog promatrača.