Mađarska kompanija Mol, preko koje se Srbija opskrbljuje ruskim plinom, povećala je cijenu transportnih usluga za oko 20 posto. Nova cijena za isporuku tisuću kubičnih metara plina stajat je 402,5 dolara, umjesto dosadašnjih 360 dolara, koja je Srbijagas ugovorila u listopadu 2007. godine. U odnosu na lanjsku srpanjsku cijenu usluge su poskupjele za 120 dolara. Dvokratno povećanje cijena u relativno kratkom vremenskom razdoblju izazvalo je nezadovoljstvo kod srbijanskih potrošača plina, što će se odraziti na povećanje drugih troškova.

Ucjena Mola
U srbijanskim medijima je nova cijena isporuke plina označena kao “papreno” visoka. U nedostatku objašnjenja kompanije Mol zašto se odlučila na toliko povećanje cijena uslijedila su spekulativna nagađanja koja se najvećim dijelom dovode u vezu s pregovorima srbijanske i ruske strane o izgradnji tranzitnog plinovoda kroz Srbiju, koji bi dolazio iz Bugarske. Mol je nedavno predložio stvaranje regionalne plinovodne zajednice, ali iz Srbije nije došao nikakav odgovor pa se nova cijena tranzitnih usluga smatra svojevrsnom ucjenom od strane mađarske kompanije putem koje Srbija jedino može dobivati ruski plin. Javno poduzeće Srbijagas putem kojega Srbija ugovara isporuku plina, prinuđeno je prihvatiti novu cijenu za isporuku dodatnih 10 milijuna kubičnih metara plina jer su ugovorene količine zbog dosadašnje hladne zime u kojoj je bilo više od 20 tzv. ledenih dana gotovo potrošene. U Srbijagasu smatraju kako glavni razlog povećanju cijena nije Mol već ruska kompanija Gazprom, koja je usred zime povećala cijenu plinu za 20 posto. Upućeni u plinski sektor smatraju kako Mol nije “nevin” u najnovijem neugodnom iznenađenju pozivajući se na podatak prema kojemu cijena transporta plina za druge europske zemlje iznosi 20 dolara za tisuću kubičnih metara, dok Srbija plaća 50 posto veću cijenu koja je sada dodatno uvećana. Prevladava uvjerenje prema kojem Mol koristi priliku da Srbija nema skladište plina iz kojeg bi se mogla opskrbljivati u kritičnim mjesecima, te da je zbog toga povoljna “meta” za ucjenjivanje. Novonastala situacija ide na ruku onoj srbijanskoj struji koja smatra da zbog plinovoda kojeg Gazprom kani graditi kroz Srbiju ruskoj kompaniji treba prodati većinski dio domaće naftne industrije. Ta struja smatra da je gradnja plinovoda za Srbiju velika pogodnost, koja kompenzira nisku cijenu od 900 milijuna dolara, koliko je Gazprom ponudio za stjecanje 51 posto vlasništva NIS. Među zainteresiranim kompanijama za kupnju NIS-a nalazi se i Mol. Potez te kompanije kojom povećava cijenu tranzita plina ocijenjen je kao navođenje vode na Gazpromov mlin, jer je ruska kompanija sada stekla povoljniju poziciju u pregovorima s vladom Srbije o njezinu ulasku u srbijanski naftni sektor. Pozicija dijela ministarskog kabineta, na čelu s Mlađanom Dinkićem, koji se protivi da NIS bude prodan Gazpromu po ponuđenoj cijeni, sada je oslabljena. Dinkić se zalaže za prodaju većinskog dijela NIS-a putem aukcijske prodaje smatrajući da će biti postignuta povoljnija cijena, odnosno da se za prodaju 51 posto domaće naftne kompanije može dobiti dvije milijarde eura.

‘Medvjeđa usluga’
U paketu kojeg je ruska strana ponudila Srbiji nalazi se i gradnja podzemnog skladišta plina kapaciteta 800 milijuna kubičnih metara plina s mogućnošću njegova povećanja na više od dvije milijarde kubičnih metara. Osamsto milijuna kubičnih metara plina je 25 posto ukupne potrošnje plina u Srbiji. Zbog novonastale situacije domaće vlasti će morati tražiti način kako ubrzati gradnju skladišta plina u Banatskom Dvoru. Za taj projekt bio je zainteresiran i Mol, ali se procjenjuje da je povećanjem cijena usluga smanjio izglede za dobivanje toga unosnog posla. Ocjena je kako je Mol, ne samo sebi, već drugim potencijalnim kupcima NIS-a, najnovijim potezom učinio “medvjeđu” uslugu, jer su sada povećani izgledi Gazproma da bez natječaja uđu u naftni sektor Srbije, i to po vrlo povoljnim financijskim uvjetima jer, prema ruskoj ponudi, Gazprom bi stekao monopol u naftnom i plinskom srbijanskom sustavu.