Vječito u sjeni napuhanih Oasisa i njihova rivalstva najprije s Blurom, a kasnije svakim tko im se nađe na putu, Suede su bili možda i najbolje što je isplivalo s Britpop valom iz sredine ’90-ih.

U bendu su bila dva jaka autorska ega – sjajni gitarist Bernard Butler i pjevač Brett Anderson, koja su vrlo brzo međusobno pukla, Anderson je nastavio sa Suede, Butler solo (i u suradnji s Davidom McAlmontom), da bi se ponovo udružili 2005. kao The Tears, ali tada je već njihov vlak davno otišao. Butler je zamrznuo solo karijeru i danas je vrlo traženi producent (Duffy, Sharleen Spiteri), a Anderson se i dalje bori. Njegov lanjski eponimni solo debi kritika je bukvalno iscipelarila, naravno, neutemeljeno (“Love Is Dead” i “Scorpio Rising” bile su sasvim dostojne Suede naslijeđa), ali Andersona više ne zanima masovna percepcija, on odavno ima popriličnu, gotovo fanatičnu sljedbu i stoga ne čudi njegov, tržišno autistični, radioheadovski potez – u svibnju ove godine u Londonu je premijerno izveo svoj drugi album “Wilderness” uživo, a svi koji su kupili kartu dobili su i album, i to na USB sticku (!?). Sada ga je pustio i u širu distribuciju i to je sasvim dobra vijest. S devet pjesama u jedva pola sata, ovaj minimalistički album sastoji se isključivo od Brettova glasa, piana i violončela. Ok, tu je i gostovanje francuske glumice Emmanuelle Seigner u lanjskom singlu, divnom “Back To You”, a treba izdvojiti još i uvodnu “A Different Place” i “”Blessed”. Suede se tu može prepoznati još donekle samo u tekstovima iako su trash autsajderi iz ranih dana danas tek ljubavlju i srednjim godinama izmučene ruine, ali i takvi divno zvuče…