Prvo značajnije bosanskohercegovačko poduzeće koje je nakon rata obnovilo proizvodnju mostarski je Aluminij, koji je zahvaljujući početnom ulaganju šibenskog TLM-a proizvodnju obnovio još 1998. U studiji sarajevskog sveučilišnog profesora dr. Fikreta Čaupševića o metalnoj industriji u poslijeratnoj BiH, koju je financirao USAID, navodi se kako je Aluminij proizvodnju obnovio zahvaljujući iskustvu menadžmenta i radnika Aluminija u proizvodnji stečenom prije rata. Poduzeća metalne industrije u BiH suočili su se nakon rata s entitetski podijeljenim tržištem, gubitkom tržišta u inozemstvu te s plaćanjima za tzv. radnike na čekanju. U BiH je 2000. godine bilo oko 625 tisuća zaposlenih od čega 125 tisuća tzv. radnika na čekanju. Od toga je u metalnoj industriji bilo 23 tisuće radnika na čekanju, a ukupno 46 tisuća zaposlenih, dakle, gotovo polovica ih nije radila. U procesu privatizcije u BiH pokazalo se kako je najbolje rješenje za metalna poduzeća pronalaženje strateškog partnera u inozemstvu. Tako je TMD AI iz Gradačca nakon ulaganja slovenskog Cimosa obnovio proizvodnju, a nakon nekoliko godina učetverostručio proizvodnju i izvoz. Nakon toga strateške partnere u inozemstvu pronašla su metalska poduzeća iz Zenice, Banje Luke, Dervente, Travnika, Tešnja, Doboja, Tuzle, Sarajeva i Jajca. Ulazak Mittal Steela u vlasničku strukturu zeničke željezare u drugoj polovici 2004. prekretnica je za metalnu industriju BiH. EBRD je odobrio kredit Mittal Steelu za obnovu proizvodnje u zeničkoj željezari od 25 milijuna eura promijenivši umnogome šanse za ulaganje stranog kapitala u obnovu metalne proizvodnje u BiH. U međuvremenu Aluminij je modernizirao proizvodnju povećavši izvoz na više od 60 milijuna eura te stvarajući stratešku osnovu za razvoj domaćih metaloprerađivačkih poduzeća poput Alloy Whellsa u Jajcu i Feala u Širokom Brijegu.

Obnova proizvodnje u metalnoj industriji umnogome je pridonijela povećanju BiH izvoza sa oko 600 milijuna eura, koliko je iznosio 2002. godine, na 1,53 milijarde eura u 2004. godini i 1,94 milijarde eura u 2005. godini. Proizvodnja metalne industrije BiH 2003. godine iznosila je 442 milijuna eura, a 2004. i 2005. godine imala je povećanje od 72,8 posto. Izvoz poduzeća metalne industrije BiH povećan je 2004. godine za 213 milijuna eura, a 2005. godine za 256 milijuna eura. Pokrivenost uvoza izvozom u metalnoj industriji 2003. godine bila je 38,3 posto, a 2005. godine 53 posto pa je metalna industrija BiH jedna o industrija u BiH s najmanjim deficitom. Poduzeća iz BiH privukla su ulaganja istaknutih svjetskih tvrtki poput Volkswagena, Mittal Steela, Citroëna, Mann Hummela, LNM-a, Ispaata… Na taj način metalna se industrija BiH prilagodila globalizacijskim kretanjima i nije lokalno određena. Daljnji doprinos razvoju metalne industrije u BiH daje Mittal Steel integralnom proizvodnjom čelika u Zenici kojom će sadašnju proizvodnju od 585 tisuća tona podići na 2,2 milijuna tona 2008. godine. Uz to, nakon privatizacije Aluminija izvjesno je udvostručenje proizvodnje u tom poduzeću, odnosno gradnja nove tvornice elektrolize. Očekivanja razvoja metalne industrije prate i domaći ulagači regionalnog značenja koji uglavnom s inozemnim partnerima ili pak sami ulažu novac u prerađivačku metalnu proizvodnju regionalnog značenja. Najbolji primjer za to je gradnja tvornice FEAL uz mostarski Aluminij. Takva ulaganja izvozno su orijentirana uglavnom u zemlje Europske unije jer je proizvodnja u takvim poduzećima specijalizirana. Putem inozemnih partnera domaći ulagači ne samo da dobivaju dodatna sredstva za ulaganje u proizvodnju nego i suvremenu tehnologiju, upravljačka znanja, prijenos licenci, marketinšku potporu za regionalna tržišta… Budućnost razvoja Mittal Steela Zenice je u njenu povezivanju s Rudnikom željezne rude u Ljubiji gdje će dobivati sirovinu za proizvodnju, a metalna industrija BiH može znatno profitirati od preuzimanja Tvornice alata u Trebinju od koncerna Swisslion Rodoljuba Draškovića, obnove proizvodnje u Elektrobosni iz Jajca te od razvojnih planova Tvornice glinice Birač kod Zvornika.