Nažalost, malo ih je tko slušao ranije. Medvjedi, kako Anglosaksonci nazivaju pesimistične proroke gospodarskih kretanja, tek su u zadnje dvije godine stekli izvjesnu popularnost, zahvaljujući ostvarivanju njihovih predviđanja.

Svijet biznisa iskonski mrzi pesimiste, jer oni ubijaju entuzijazam potrošača i ulagača. Nije bitno ni je li njihov pesimizam utemeljen, jer na zarađenom euru ili dolaru ne piše je li ga platio naivni optimist ili oprezni, upućeni kupac. Razlika postoji samo ako je prodaja obavljena uz olako odobreni kredit dužniku slabog boniteta, kao primjerice kod drugorazrednih hipoteka, detonatora globalne financijske krize 2007.-2010. Ima nekoliko objašnjenja zašto Anglosaksonci tržište s trendom pada vrijednosti nazivaju medvjeđim, a tržište u porastu bikovskim. Jedno tumačenje potječe od američkih trgovaca medvjeđim kožama, koji su navodno bili prvi koji su prodavali robu prije no što su je posjedovali. Kad bi s kupcima ugovorili cijenu kože, živjeli su u nadi da će joj cijena na tržištu pasti i da će je moći nabaviti jeftinije i tako zaraditi na razlici. Zbog ovog se tržište na kojemu cijene padaju naziva medvjeđim. Prema drugim tumačenjima, rast je vrijednosti uspoređen s bikom, jer ovaj napada udarajući s rogovima odozdola prema gore. Medvjed s druge strana udara šapama odozgora prema dolje, pa je poslužio kao simbol nečeg opadajućeg. Nekoć su sadisti organizirali borbe ovih životinja pa su njihovi različiti stilovi bili jasno vidljivi u areni. U skladu s time, ekonomisti i analitičari koji slute negativna ekonomska kretanja nose nadimak medvjeda, dok su bikovi oni koji predviđaju rast. Mi bismo jednostavno rekli optimisti i pesimisti.

Medvjeđi kralj Roubini
Kralj svih medvjeda je Nouriel Roubini (51), kojemu su crne slutnje o američkoj i svjetskoj recesiji donijeli nadimak Dr. Doom. Ovaj je profesor s Njujorškog sveučilišta još 2006. na sjednici Međunarodnog monetarnog fonda prognozirao da će puknuti financijski mjehur, da će doći do naftne krize, pada potrošnje i posljedično do duboke recesije.“Vjerojatno će SAD pogoditi jedinstven slom tržišta nekretnina i na koncu duboka recesija”, rekao je tom prilikom. “Kupci nekretnina neće moći otplaćivati kredite, što će isisati tisuće milijardi dolara iz vrijednosnica temeljenih na hipotekama, a globalni će se financijski sustav s drhtajem zaustaviti”. Kaže da je dolazak oluje predosjetio prilikom boravka u Las Vegasu 2006. Tada je sa zgražanjem uočio fantastično visoke cijene nekretnina, procijenivši da se one neće moći održati te da će izbiti kriza sa drugorazrednim hipotekama, sa svim pratećim posljedicama po financijska tržišta. Za početak “najgore krize od Velike depresije i najteže recesije u SAD zadnjih desetljeća” označio je slom Lehman Brothersa sredinom rujna 2008. u svom blogu. Uočio je da je mjehur tržišta nekretnina globalni, a ne samo američki problem. “Ljudi govore o američkom problemu drugorazrednih hipoteka, no mjehuri nekretnina pojavili su se u UK, Irskoj, Španjolskoj, na Islandu, u baltičkim i balkanskim zemljama, u Mađarskoj. I nije problem samo u drugorazrednim hipotekama, već u općem pretjerivanju, koje je dovelo mnoga gospodarstava na rub kolapsa”, primijetio je u jednom intervjuu. Roubini i za predstojeće razdoblje predviđa nevolje, ovaj puta za Europu i za Brazil, unatoč njegovim odličnim rezultatima zadnjih godina. “Španjolska je velika prijetnja za eurozonu. Pad Grčke već je problem, no padne li Španjolska, problem će prerasti u katastrofu”, rekao je na nedavnom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu. Za rješavanje globalne krize preporučuje duboke i trajne promjene u svjetskom financijskom sustavu te zagovara veće miješanje države u gospodarstvo i strožu regulaciju financijskog poslovanja. Roubini je u modi među svjetskim ekonomistima i provodi mnogo vremena putujući na sastanke s guvernerima središnjih banaka i ministrima financija u Europi i Aziji. Prošle ga je godine magazin Prospect svrstao na drugo mjesto rang liste sto najvećih svjetskih intelektualaca. Magazin Foreign Policy uključio ga je u sto vodećih globalnih mislilaca, a Time u sto najutjecajnijih svjetskih ljudi. Karizmatičnog će mislioca uskoro upoznati i široka publika, budući da je dobio malu ulogu u filmu Olivera Stonea Wall Street 2 – Money Never Sleeps, dugoočekivanom nastavku čuvenog filma iz 1987. s Michaelom Douglasom u ulozi bezobzirnog biznismena Gordona Gekka. Roubinijeva će pojava uz lik Gekka biti osobito upečatljiva, jer upravo su nezajažljivi kapitalisti i ultraliberali njegova noćna mora.

Talebovi crni labudovi
Nassim Nicholas Taleb (49) vjerojatno je najveći intelektualac među medvjedima, a možda i među gospodarskim analitičarima uopće. Ovaj je Libanonac slavan po predavanjima bankarima i dijeljenju lekcija o nastupajućim katastrofama pod utjecajem nepredvidljivih događaja, koje naziva crnim labudovima. Stekao je kultno sljedbeništvo 2001. knjigom The Hidden Role of Chance in the Markets and in Life (Skrivena uloga slučajnosti na tržištima i u životu), u kojoj je razotkrio naivne prognostičke modele kojima Wall Street zavarava sebe i ulagače. Još je veću popularnost zaradio 2007. s djelom ‘‘The Black Swan: The Impact of the Highly Improbable (Crni labud: utjecaj minimalno vjerojatnih događaja)’’. Knjiga se pojavila par mjeseci prije no što su banke počele trpjeti strahovite gubitke od drugorazrednih hipoteka. Prevedena je na 27 jezika i postala bestseler, donijevši Talebu bogatstvo i svjetsku slavu. Talebova je vizija budućnosti ostala katastrofična, jer je po njegovom mišljenju zbog neprikladne reakcije na krizu započetu 2007. svjetsko gospodarstvo postalo još ranjivije na crne labudove. “Analiza koju sam pisao 2006. vrijedi i danas, samo ima još veću snagu. Naš dug raste, a rastu i skriveni rizici. Očekujem da se stvari još pogoršaju jer smo potrošili previše vremena ne popravljajući sustav.” Jednako mračne slike budućosti ima Marc Faber, 64-godišnji Švicarac nastanjen u Hong Kongu, koji objavljuje reviju Gloom, Doom and Boom (Tama, zla sudba i eksplozija). Ime izdanja povezano je s Faberovim nadimkom Dr. Doom (Doktor zla sudba), koji dijeli s istomišljenikom Nourielom Roubinijem. Od 2002. upozorava na pad vrijednosti dolara, koji se tek nedavno počeo oporavljati, no tko zna na koliko dugo.

Prije pet godina najavio je da će američko gospodarstvo kolabirati, a u zadnje vrijeme predviđa državne bankrote kao i katastrofu u Kini. Nedavno je u intervjuu na Bloomberg Televisionu izjavio da bi se kinesko gospodarstvo moglo urušiti unutar godine dana. Jedan od najslavnijih medvjeda, dapače grizlija po Business Weeku, je 61-godišnji Robert Prechter, koji je sedamdesetih oživio stari sustav procjene ulagačke psihologije zvane princip Elliottovih valova. Služeći se tim principom, 5. je listopada 1987. upozorio pretplatnike svog burzovnog newslettera da rasprodaju svoje dionice. Dva tjedna kasnije, došlo je do burzovnog sloma te je Prechter slavljen kao genij. Zadržao je pesimistički duh i idućih desetljeća, no 2002. je promašio prognozirajući da će Dow Jonesov indeks pasti ispod 1000, da bi ovaj 2003. porastao za 25% i nastavio rasti do 2007. Prema Prechteru, tržište je 2003. samo nakratko izbjeglo pad, da bi pretrpjelo još veći kolaps 2008. U ožujku je ispravno je predvidio blagi oporavak tržišta, no sada prognozira novo potonuće u idućih šest godina. Za najvećeg krivca proglašava američku Vladu, koja “troši kao nikad dosad, ponašajući se kao zadnji pijanac na zabavi.”Financijski savjetnik Peter Schiff (47) objavio je knjigu Crash Proof: How to Profit from the Coming Economic Collapse (Zaštićen od sloma: kako zaraditi na skorom ekonomskom kolapsu) samo godinu dana prije sloma 2008. Svoje je prognoze obrazložio strukturnim manjkavostima američkog gospodarstva i neodrživošću tržišta nekretnina.

Valovima predvidio slom
Kad mu se ispunilo proročanstvo, postao je stalan gost poslovnih televizijskih emisija, na kojima je nastavio raspirivati vatru opisujući stanje svjetskog gospodarstva “gorim o što ljudi misle”. Svoju slavu nastoji iskoristiti natječući se za mjesto u senatu. Kao istinski grizli, Schiff vidi “groznu depresiju do kraja Obamina mandata”. Po njegovom mišljenju, “sve što je američka Vlada dosad učinila bilo je potpuno pogrešno”, osobito bacanje 125 milijardi dolara u neuspješno spašavanje kreditnih zadruga Fannie Mae i Freddie Mac. Nedavni lagani gospodarski oporavak ocijenio je “lažnim i proizvedenim poticajnim sredstvima.” Nalik prethodnoj dvojici, Michael Panzner propovijeda o štetnosti zaduživanja i neozbiljnog trošenja te osuđuje američku Vladu zbog propusta da upozna građane sa stvarnim posljedicama recesije te zbog dopuštanja tvrtkama da i dalje dižu riskantne zajmove, istovrsne zajmove kakvi su doprinijeli krizi. ‘‘Vlada uvjerava ljude da će sve biti u redu te da rješavanje problema neće biti bolni. Bez razdoblja istinskih restrikcija gospodarstvo se nikada neće oporaviti”, veli Panzner, tvrdeći da je ponosan što ga nazivaju “vječnim medvjedom.”

Vapaji s bloga

Odgovor za sve

Renault Captur: mali SUV skrojen za najbolje godine života

Konferencija

CROATIVA: Kreativnost kao nova snaga hrvatskog gospodarstva

Gluhi za predviđanja
Godinama nitko nije obraćao pažnju na britanskog samoukog ekonomista Edwarda Hugha dok je objavljivao skori dolazak gospodarske apokalipse i urušavanje eurozone. Sve se za Hugha promijenilo otkad se Grčka našla u financijskoj katastrofi, a Španjolska i Portugal na rubu provalije. Sada se za Hughove teorije živo zanimaju i u Bijeloj kući i u Međunarodnom monetarnom fondu, odakle su ga zvali da im pomogne u izradi analize španjolskog gospodarstva. Hugh, koji 20 godina živi u Španjolskoj, izdržavajući se od davanja instrukcija iz engleskog, vrištao je s interneta da eurozona ne može funkcionirati ako su pod istom kapom postariji i štedljivi Nijemci te mlađi, bezbrižni i neodgovorni Irci, Grci i Španjolci, koje je nazvao “žderačima kreditnih kartica”.

Rastrošni jug treba obuzdati
Mračni prorok tvrdi da je problem eurozone prevelika demografska razlika između sjevernjačkih nacija, u koje ubraja Njemačku, Nizozemsku, Dansku, Švedsku i Finsku, te južnačkih zemalja i Irske. Što je narod stariji, poput Nijemaca, čija je prosječna dob 45 godina, to više ljudi štedi, a manje troši. Istovremeno, narodi niže prosječne dobi poput Iraca, Španjolaca, Portugalaca i Grka dali su se u nemilosrdno trošenje i zaduživanje, osobito na nabavku novih domova, vozila i tehničke robe. Plaće su raste da bi potakle potrošnju, no to je onemogućilo gospodarstva tih zemalja da drže korak s onima u sjevernim zemljama.Po Hughu, budući da četiri najugroženije države ne mogu jednostrano devalvirati svoje valute za 20%, mogu jedino smanjiti plaće za taj postotak u oba sektora, povećati izvoz i ustrojiti fondove za otplatu dugova.

U blogu analizira i Hrvatsku
Hugh je u jednom domaćem dnevniku analizirao i hrvatsko gospodarstvo, konstatiravši da kratkoročna prognoza teško može biti optimistična. Smatra i da brojne strukturne izvitoperenosti hrvatske ekonomije mogu usporiti put naše zemlje do Europske unije, iako se članstvo čini nadohvat ruke.

Tko bi branio kunu, a tko bi je slobodno pustio?

Ono što su u svijetu po predviđanjima Roubini, Taleb, Faber i Hugh, to je u Hrvatskoj Slavko Kulić, ekonomist Ekonomskog instituta koji godinama upozorava na neodrživost hrvatskog modela poslovanja. Kulić vrhunac krize predviđa za kraj 2011., kad će se “dogoditi bankrot i države, kućanstava i pojedinaca”. U nedavnom intervjuu Kulić je ocijenio da “nemamo monetarne vlasti ni središnje banke da spriječi bankrot”, te da najveća krivnja za nadolazeći kolaps leži na vlastodršcima koji su rasprodali hrvatsku imovinu i gurnuli gospodarstvo “u silaznu spiralu dugovanja’’. Podsjeća kako je krajem devedesetih predviđao da će “hrvatska stvarnost doći u stanje egzistencijalne anksioznosti, stanje u kojem živimo sa spoznajom da ono što imamo i stvaramo neće biti dovoljno da plaćamo privatne i državne dugove.

Panika među kreditno zaduženima
Blažom se retorikom služi Ivan Lovrinović, profesor sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, koji zajedno s još nekolicinom kolega usmjerava kritike na stabilan tečaj kune, koji po njima nema smisla ako ga se ne koristi za restrukturiranje i razvoj gospodarstva. Umjesto toga, stabilan se tečaj “pokazao kao generator problema: rasta uvoza, povećanja deficita u bilanci plaćanja i radikalnom jačanju vanjskog duga”, poručuje Lovrinović, obrušavajući se između ostalih i na guvernera Narodne banke Željka Rohatinskog. I samog bi se Rohatinskog dalo uvrstiti u ‘hrvatske medvjede’ zbog ozbiljnih upozorenja koje u svojim obraćanjima upućuje javnosti, a vjerojatno i u četiri oka državnim čelnicima. Rohatinski je posljednjih tjedana još jednom apelirao na hrvatsku Vladu da sreže proračunska davanja i smanji državnu i javnu potrošnju, jer je sadašnji nivo neodrživ. Istovremeno je, kako neki iščitavaju, tiho nagovijestio mogućnost rušenja tečaja kune, što užasava sve koji imaju kredite vezane za stranu valutu.

Prema Santiniju – u špilji smo
Analitičar Guste Santini situaciju ocrtava ‘mrkim’ tonovima, nazivajući hrvatsko gospodarstvo ne tunelom, već špiljom, u kojoj se ne nazire tračak svjetla. “Stanje je složenije nego što je Rohatinski rekao. Čitam ga kao apel i vapaj Vladi da se usredotoči na reforme”, osnažio je Santini guvernerove ionako uznemirujuće riječi.