EN DE

Medijska graja puna rupa

Autor: Zoran Daskalović
15. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Ivica Pančić opet je zagalamio. Prije izbora je galamio na HDZ-ova mega-ministra Božidara Kalmetu optužujući ga za korupciju i kriminal u cestovnom dijelu njegova resora, a ovih je postizbornih dana digao glas protiv svojega stranačkoga predsjednika Zorana Milanovića proglašavajući ga glavnim krivcem za izborni poraz i ostanak SDP-a u opoziciji. Rezultat Pančićeve dernjave na Kalmetu i tupavog predizbornog istrčavanja iz makije pod krabuljom ‘hobotnice’ bio je najuvjerljivija izborna pobjeda HDZ-ove liste koju je upravo Kalmeta predvodio u devetoj izbornoj jedinici. Pančić danas prigovara Milanoviću što ga nije slijedio i SDP-ovu kampanju koncentrirao na prokazivanje HDZ-ova kriminala i korupcije, nego se uhvatio osporavanja izbornog zakonodavstva u dijelu kojim je regulirano sudjelovanje dijaspore, odnosno bosanskohercegovačkih Hrvata na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, odnosom države i Katoličke crkve i sličnih tema kojima je SDP navodno dodatno mobilizirao HDZ-ove birače i tako zabio autogol. Pančić se pritom ne pita kako je SDP više nego ikad mobilizirao svoje birače. SDP je i prije Milanovića bio protiv načina na koji BH Hrvati sudjeluju na izborima u Hrvatskoj i zbog toga je najavljivao kako neće isticati svoju listu u izbornoj jedinici za dijasporu. Imao je puno razloga za takvu odluku, a jedan od najuvjerljivijih uobličio je sarajevski publicista Ivan Lovrenović tvrdeći da je tretiranje Hrvata iz BiH kao dijaspore i način na koji su uključeni u hrvatske izbore najžilaviji dio pogrešne Tuđmanove politike prema BiH koja je najviše štetila upravo tamošnjim Hrvatima. Također, i prije Milanovića je bilo puno onih koji su i izvan SDP-a kritizirali konkordat države i Katoličke crkve, pa je deplasirano prozivanje Milanovića zbog predizbornog ponavljanja ranijih stavova, osim ako Pančić ne zagovara drukčiju SDP-ovu politiku u odnosima države i Crkve.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Kad zagalami čini se da Pančića preplave emocije, a napusti svijest i o vlastitu političkom djelovanju. Zamjera tako Milanoviću što je stranačku kampanju prožeo svojom osobnošću umjesto da u prvi plan gura SDP-ov tim. Pančića koji je od pojavljivanja na hrvatskoj političkoj sceni, i kao ministar i kao saborski zastupnik, vrlo često nastupao u solo ulogama i kao usamljeni strijelac odapinjao strijele mimo većinske stranačke politike, odjednom je strašno počelo smetati personalizirano političko djelovanje. Kod drugih ga smeta ono što vjeruje da je jedna od njegovih ponajboljih političkih vrlina. Milanović mu je glavni krivac što SDP nije osvojio vlast, a istovremeno je kriv i što želi na unutastranačkim izborima opet osvojiti predsjedničku vlast. Kriv je jer je izgubio vlast, a kriv je i zato što želi zadržati vlast. Kriv je i zato što u SDP-u navodno forsira prezidencijalizam upravo u trenutku kad inicira statutarne promjene kojima u vrh stranke vraća predsjedništvo i uvodi izbor predsjednika neposrednim glasanjem svih članova. Pančić se svojom medijskom grajom prepunom kontradiktornosti kandidirao za osobu tjedna, no lakše je postati osoba tjedna nego opstati kao uvjerljiva osoba.

Ivica Pančić opet je zagalamio. Prije izbora je galamio na HDZ-ova mega-ministra Božidara Kalmetu optužujući ga za korupciju i kriminal u cestovnom dijelu njegova resora, a ovih je postizbornih dana digao glas protiv svojega stranačkoga predsjednika Zorana Milanovića proglašavajući ga glavnim krivcem za izborni poraz i ostanak SDP-a u opoziciji. Rezultat Pančićeve dernjave na Kalmetu i tupavog predizbornog istrčavanja iz makije pod krabuljom ‘hobotnice’ bio je najuvjerljivija izborna pobjeda HDZ-ove liste koju je upravo Kalmeta predvodio u devetoj izbornoj jedinici. Pančić danas prigovara Milanoviću što ga nije slijedio i SDP-ovu kampanju koncentrirao na prokazivanje HDZ-ova kriminala i korupcije, nego se uhvatio osporavanja izbornog zakonodavstva u dijelu kojim je regulirano sudjelovanje dijaspore, odnosno bosanskohercegovačkih Hrvata na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj, odnosom države i Katoličke crkve i sličnih tema kojima je SDP navodno dodatno mobilizirao HDZ-ove birače i tako zabio autogol. Pančić se pritom ne pita kako je SDP više nego ikad mobilizirao svoje birače. SDP je i prije Milanovića bio protiv načina na koji BH Hrvati sudjeluju na izborima u Hrvatskoj i zbog toga je najavljivao kako neće isticati svoju listu u izbornoj jedinici za dijasporu. Imao je puno razloga za takvu odluku, a jedan od najuvjerljivijih uobličio je sarajevski publicista Ivan Lovrenović tvrdeći da je tretiranje Hrvata iz BiH kao dijaspore i način na koji su uključeni u hrvatske izbore najžilaviji dio pogrešne Tuđmanove politike prema BiH koja je najviše štetila upravo tamošnjim Hrvatima. Također, i prije Milanovića je bilo puno onih koji su i izvan SDP-a kritizirali konkordat države i Katoličke crkve, pa je deplasirano prozivanje Milanovića zbog predizbornog ponavljanja ranijih stavova, osim ako Pančić ne zagovara drukčiju SDP-ovu politiku u odnosima države i Crkve.

Kad zagalami čini se da Pančića preplave emocije, a napusti svijest i o vlastitu političkom djelovanju. Zamjera tako Milanoviću što je stranačku kampanju prožeo svojom osobnošću umjesto da u prvi plan gura SDP-ov tim. Pančića koji je od pojavljivanja na hrvatskoj političkoj sceni, i kao ministar i kao saborski zastupnik, vrlo često nastupao u solo ulogama i kao usamljeni strijelac odapinjao strijele mimo većinske stranačke politike, odjednom je strašno počelo smetati personalizirano političko djelovanje. Kod drugih ga smeta ono što vjeruje da je jedna od njegovih ponajboljih političkih vrlina. Milanović mu je glavni krivac što SDP nije osvojio vlast, a istovremeno je kriv i što želi na unutastranačkim izborima opet osvojiti predsjedničku vlast. Kriv je jer je izgubio vlast, a kriv je i zato što želi zadržati vlast. Kriv je i zato što u SDP-u navodno forsira prezidencijalizam upravo u trenutku kad inicira statutarne promjene kojima u vrh stranke vraća predsjedništvo i uvodi izbor predsjednika neposrednim glasanjem svih članova. Pančić se svojom medijskom grajom prepunom kontradiktornosti kandidirao za osobu tjedna, no lakše je postati osoba tjedna nego opstati kao uvjerljiva osoba.

Dobitnici

Željko Rohatinski
Guverner HNB-a iznio je pet novih zahtjeva za borbu protiv inflacije, a središnja banka najviše se usredotočila na dva nominalna sidra. Na plafoniranje nominalnog tečaja uz ograničenje nominalnog rasta plasmana banaka na 12 posto, te na upravljanje likvidnošću kroz devizne intervencije.

Ante Markov
Nije dobio željeno Ministarstvo turizma, ali je umjesto toga postavljen za predsjednika Uprave Janafa. U sklopu dogovora unutar vladajuće koalicije, istaknuti HSS-ovac postavljen je na čelo kompanije čiji su ukupni prošlogodišnji prihodi iznosili 360,1 milijun kuna, a rashodi 310 milijuna kuna.

Gubitnici

Velimir Lovrić
Godinu dana čekao je direktor HEP-a odgovor od premijera Ive Sanadera na svoje dodvorničko pismo, a kad je odgovor došao, nije ga previše oduševio: premijer mu je poručio neka kuvertira ostavku. Još nije jasno zbog čega: zbog ulizivanja, svađe sa sindikatom ili navodnog napastvovanja kolegica u HEP-u.

Zvonko Zubak
Trgovac oružje izgubio je spor s državom u vezi isporuke čuvenog raketnog sustava S-300 vrijednog 200, s kamatama 300 milijuna dolara. Razlog je bila zastara koja je, po tumačenju suca Općinskog građanskog suda, počela teći još od 1996. godine. Zubak će, pored svega toga, morati platiti i milijun kuna sudskih troškova.

Autor: Zoran Daskalović
15. veljača 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close