Ukoliko imate vlastiti vinski podrum, krajnje je vrijeme za investiciju u veći ormar za piće jer se na tržištu pojavilo novo tekuće zlato – luksuzni viski. Za vinski podrum se manje-više šalimo, jer privatni vinski podrumi u Hrvatskoj još su ipak rijetki znak “šmekerskog” lifestylea koji zahtjeva i ozbiljnu financijsku podršku, dok je priča s viskijem totalna istina, i nudi nove vesele mogućnosti susreta s vrhunskim okusima. Tvrditi da je globalna popularnost serije Mad Men utjecala da se viski ponovno i u velikom stilu vrati u modu možda je pretjerano – ali sigurno je da je dugogodišnja opsjednutost tzv. zdravim životom, a zatim i globalno priznanje vina kao veličanstvenog napitka (vino je postalo “posh”) –odstranilo viski iz uredskih prostorija, s poslovnih sastanaka, a i iz mnogih domova. Uostalom, čak je i James Bond počeo piti pivo. No, američka serija o počecima marketinške industrije šezdesetih godina vratila je na ekrane frajere koji “piju, puše i brodove ruše”, i podsjetila nas kako su seksi u svojoj nesavršenosti i nebrizi za zdravlje. Istovremeno, prodaja vrhunskih škotskih viskija u 2011. godini porasla je za 24 posto, i dosegla cifru od trideset milijuna dolara, a Humphrey Serjeantson, predsjednik uprave International Wine and Spirit Research (IWSR), kaže da se prelomni trenutak u prodaji dogodio prošle godine kada je 62 godine stara boca The Dalmorea, prodana za 120.000 funti na singapurskom aerodromu Changi.

Velika potražnja

Potražnja za vrhunskim i odležanim viskijima toliko je jaka, naročito u jugoistočnoj Aziji, da neke destilerije jedva stižu rokove. Tako je ovog ljeta, najveći svjetski proizvođač, Diageo, objavio da će u sljedećih pet godina uložiti rekordnih milijardu funti u proizvodnju viskija. Dodajte ovom naraslu potražnju za viskijem iz jedne bačve i specijalnim sakupljačkim izdanjima, jasno je da će na međunarodnom tržištu cijene spiralno rasti. “U posljednjih tri do pet godina, naš se sektor znatno promijenio, na način sličan tržištu vina: nekim je bocama cijena narasla do pedeset posto, a druge se pak prodaju u roku nekoliko dana, ili čak sati, i to samo zato da bi se pojavile na aukcijskim siteovima, s duplom cijenom, naravno“, kaže Charles McClean, iz Soho Whiskey Club-a, koji priznaje da je porasla “buy-to-invest” prodaja, što je izazvalo dosta protesta u staroj gardi poznavatelja. „I zato danas često vidite ljude kako kupuju dvije boce – jednu investiraju, a drugu konzumiraju“, zaključuje McClean.Rijetkost određenog viskija jedan je od glavnih faktora koji cijenu može podići u nebeske visine, a ne možete naći rjeđi viski od onog proizvedenog u destileriji koja više ne radi. I zato se ljubiteljima viskija oči orose ganućem pri spomenu na Port Ellen, destileriju na škotskom otoku Isleyu, koja je prestala raditi 1983. godine. “Kada kupuju Port Ellen viski, kupujte prefini okus kojeg više nema, i ljubitelji naravno trče upravo za takvim primjercima”, kaže McClean.Ove godine, dobitni Port Ellen “ulov” je 32 godine stari malt, a jedan od Diageovih godišnjih najfinijih proizvoda je okusom približan viski, koji se proizvodi u količini ispod tri tisuće boca, s cijenom od šesto funti. Ovaj viski čuva se u bačvama od američkog i europskog hrasta, i ima u starom stilu, bogat i kompleksan okus, usporediv s okusom najfinijih i najslađih kamenica.Drugo najpoznatije specijalno viski izdanje u 2012. godini je trideset pet godina star Brora, mješavina maltova koji su trideset pet godina ležali u američkom hrastu. Ovaj viski ima nekoliko razina okusa, prvi je onaj od anisa i jabuka, drugi narančinog cvijeta (što je ujedno i Brorin potpis), a treći dimljenih mirodija. Proizveden je za svjetsku distribuciju u samo 1566 boca, s cijenom od četiristo funti svaka.

Japanci nedostižni

Uspon japanskog viskija posebna je i velika priča u ovom biznisu, odnosno u svijetu ljubitelja ovog sjajnog pića. Japanske destilerije u posljednje vrijeme često ispred nosa Škotima odnose najprestižnije nagrade. Jedan od najvažnijih japanskih proizvođača je destilerija Suntory koja je sa svojim 25 godina starim viskijem Yamazaki osvojila nedavno najveću svjetsku nagradu. Cijena boce Yamazakija je 600 funti, dok je okus ovog prestižnog pobjednika mješavina prošeka, crnih trešanja, gorkog kakaa i umamija, koji vas navodi da mljackate od zadovoljstva nakon što ste popili i samo jedan gutljaj.Snažno je natjecanje i za preostalih osam boca Karuizawa viskija prozvedenog davne 1960. koji se ovih mjeseci pojavio na svjetskom tržištu, odnosno na Whiskey Exchangeu, s cijenom od deset tisuća funti za bocu. Riječ je o najstarijem buteljiranom japanskom viskiju, koji možda ne bi ugledao svjetlo dana da viski uvoznici Marcin Millera iz “Number One Drinks Company” i Davida Crolla koji živi u Japanu nisu kupili preostale zalihe iz Karuizawe nakon što se ova mala destilerija na otoku Honshu zatvorila 2000. godine. Moćan i muški, s gustim okusom suhih šljiva i kore drveta, a potom i neočekivanog okusa eukaliptusa i latica bijele ruže, okus Karuizawa viskija, kažu znalci, jednostavno je fascinantan.Rekordnu cijenu koju je ikada jedan viski postigao na dražbi, za sada drži Macallan, čiji se Lalique iz 1964. prodao početkom ove godine u njujorškom Sothebyju za 283.530 funti. „Jednostavno ništa u svijetu pića nema takav okus, kao vrlo star, post-ratni Macallan“, kaže Whiskey’s Exchange web urednik, Tim Forbes. Još jedan viski koji je izuzetno tražen je pedeset godina star Glenfiddich, destiliran 1950. u Speyside destileriji, a njegov je zavodljiv okus mješavina mirisa domaćeg mesa na roštilju, drva i vatre, koji ostaje u ustima i dugo nakon što ispraznite čašu.Ovoj pomami za starim viskijima, kako za kušanje, tako i za biznis investiranje, pridružio se i rast viski klubova u Londonu i New Yorku, od kojih su najugledniji Soho Whiskey Club u Londonu, i njujorški 1494 klub, u koji možete doći samo na poziv. Kako god bilo, čini se da je pravo vrijeme za pridruživanje ovoj ‘zlatnoj groznici’, ako ništa drugo, a ono s par gutljaja nekog finog viskija, u ovo predblagdansko doba.

>>> Ovaj tekst prenesen je iz novog izdanja posebnog priloga Exclusive, koji u cijelosti možete pročitati ovdje