Boris Ljubičić, jedan od najcjenjenijih stručnjaka u polju vizualnih komunikacija i dizajna, u galeriji Hrvatskog društva dizajnera u Zagrebu otvorio je izložbu “New Look Croatia”. Izložba prikazuje koncept i projekt cjelovitog vizualnog identiteta Hrvatske, koji je prema autoru prijeko potreban. Ljubičić, inače veliki zagovornik stvaranja novog vizualnog koda naše države, svoje ideje prikazuje kroz dvjestotinjak projekata i ilustracija nastalih posljednjih 20 godina.

“Nažalost, hrvatski identitet nije dovoljno promoviran u svijetu”, kaže Ljubičić i dodaje kako se nalazimo u izgubljenoj situaciji u kojoj je kockasti nogometni dres u publici jedini prepoznatljivi znak identiteta. Ljubičić već dugo pokušava promijeniti dizajn hrvatske zastave, za koju smatra da je nespretno riješenje napravljeno nestručno i na brzinu. Ljubičićeva viziju zastave su crveno-bijelo-plave kockice i bez grba. “Samo zemlje koje imaju monarhiju imaju grb, a i one su ga izbacile pa ne vidim razloga da ga mi imamo. Nažalost, grb je jedini znak identiteta na sadašnjoj hrvatskoj zastavi” poručuje. Najbolji primjer dobrog vizualnog identiteta države vidi u Japanu kojem je bilo potrebno čak 70 godina da ga razvije. Kada govorimo o Europi, jasan i određen vizualni identitet po Ljubičiću imaju Danska ili Švicarska. “Hrvatska mora stvoriti vizualni kod i onda ga prenositi s predmeta na predmet”. Svaki dan nastaju nova loga i umiru stara pa ne vidi razlog da tako ne bude i kod nas. “U svijetu možete opstati samo ako imate vizualni kod, a svi od toga bježe. U Hrvatskoj je malo slučajeva promjene vizualnog koda, a kada se te promijene i dogode obično je riječ o promjeni imena pa se vizual mijenja zbog njega”, kaže Ljubičić.

Dizajner smatra i da je loše to što izgled većine hrvatskih proizvoda koji se izvoze ne odaju naslutiti od kuda dolaze. Neshvatljivo mu je, primjerice, zašto je Vegeta plave boje, ili zašto se voda Jana, koja se prodaje i u Americi, vizualno ne može povezati s Hrvatskom. Kao primjer vizuala koji nužno treba novi identitet ističe “Kraš”. “Kraševi su proizvodi bolji i od švicarskih, ali nemaju vizualni identitet koji bi dostojno promovirao proizvod.’’ Kraš, prema Ljubičiću, ima dva problema kod plasiranja proizvoda u svijetu: ime koje je međunarodno nekomunikativno i grb koji je zastario i socijalistički. Općenito, Ljubičić smatra da drugi dizajneri nisu napravili ništa po pitanju nacionalnog identiteta, a svaki pokušaj približavanja dizajnera politici, obično se smatra nepotrebnim uplitanjem u politiku. On, naprotiv, smatra da su dizajneri odgovorni za prostor i vrijeme u kojem djeluju i stoga je svoj dizajn zato pretvorio u društveni nacionalni projekt.