Danas je većina zaposlenika svjesna da njihov poslodavac može legalno nadgledati svaki njihov e-mail, poruke na raznim forumima ili SMS poruke. Ono što zaposlenici ne očekuju jest da poslodavci prate njihove aktivnosti na lozinkom zaštićenim web sajtovima koji nemaju veze s poslom. Izgleda da je privatnost radnika ugrožena u svim situacijama.

Slučaj o kojemu se upravo raspravlja pred Federalnim sudom u New Jerseyu bavi se odnosom nadređenog i dvojice zaposlenika koji su podnijeli tužbu jer su praćene njihove aktivnosti na društvenoj mreži MySpace.com. Ova rasprava je ključna jer će se na temelju nje donositi presude u svim drugim sličnim slučajevima. Ovdje se, naime, postavlja jedno bitno pitanje: smije li šef otvoriti svoj profil na društvenoj mreži, te zatim kontrolirati što zaposlenici pričaju o njemu i kompaniji? Kako svaka medalja ima dvije strane, tako i u ovom slučaju s jedne strane stoje poslodavci koji taj postupak smatraju sasvim opravdanim, a s druge strane nalaze se borci za ljudska prava koji smatraju da su poslodavci prešli granicu javnog i privatnog.Problem je kompleksan i američki pravni sustav ne može dati sasvim jednoznačan odgovor. Općenito gledajući, američki poslodavac ne treba nikakav razlog da bi otpustio radnika koji nije član sindikata. Međutim, zakoni u saveznim državama California, New York i Connecticut štite zaposlenike u smislu da njihove aktivnosti izvan radnog mjesta, naravno ako su zakonite, ne smiju dovesti do otpuštanja. Drugi je problem, a o njemu se radi u ovom slučaju, da ti isti zakoni ne pokrivaju blogove ili društvene mreže. Zbog toga sada borci za ljudska prava očekuju da se i ta područja slobode govora zakonski reguliraju. Sadašnji slučaju u New Jerseyu prava je zbrka zakonskih pravila i međuljudskih odnosa. Barmen Brian Pietrylo i konobarica Doreen Marino na MySpaceu su 2006. godine otvorili forum i raspravljali o restoranu u kojem rade. Pietrylo je e-mailom pozvao druge zaposlenike restorana da se priključe forumu, a kako bi se priključili diskusiji njihovi su se kolege morali prijaviti lozinkom i svojom e-mail adresom. “To mi se činilo kao zgodan način za razgovor, mjesto gdje nas nitko neće nadgledati.

Ta grupa je u potpunosti privatna“, objašnjava Pietrylo u svojoj tužbi. On i Doreen, njegova djevojka, zbijali su šale na račun uređenja restorana, voditelja, a ostavili su i poneki seksualni, politički nekorektan vic. O svojim direktnim nadređenima također su pisali negativne komentare. Karen St. Jean, njihova kolegica, također je bila članica foruma. Ponukana, tko zna čime, pokazala je forum svom šefu. Nakon što su se zajedno slatko nasmijali, šef je zatražio njenu lozinku i s njom otišao do glavnog direktora. Sljedeći tjedan Pietrylo i Marino bili su otpušteni. Voditelji restorana na sudu su rekli kako su njihovi on-line komentari prekršili pravila ponašanja zaposlenika koja uključuju ”pozitivan stav“. Stručnjaci za radno pravo kažu da je ključno pitanje jesu li zaposlenici restorana znali da se njihove aktivnosti na internetu nadgledaju. Prema pravilima većine zapadnih zemalja radnici moraju biti upozoreni u kojim su sve slučajevima stavljeni pod nadzor. U ovom slučaju Pietrylu i Marinu nije bilo dato do znanja da poslodavac prati njihove aktivnosti na internentu koje nemaju veze s poslom. U slučaju Marino i Pietrylo nameće se jedno pitanje: što bi se dogodilo da je razgovor na forumu tekao ”prema pravilima službe“, ili drugim riječima rečeno, što bi se desilo da su djelatnici hvalili svoje poslodavce i kompaniju? Bi li ikome palo na pamet da taj razgovor pokaže svom nadređenom i bi li radnici zbog ”pozitivanog stava” bili promaknuti. Odgovor: Ne u ovom svijetu.

Činjenice

Kompleksno pitanje
U svojoj tužbi Marino i Pietrylo tvrde da su njihovi menadžeri ilegalno došli do njihova foruma i time prekršili federalne zakone o ilegalnom prisluškivanju. Međutim, čini se da će ovu tužbu teško dobiti. “Ne možete nešto napisati na internetu, a kad to netko vidi tvrditi da vam je ugrožena privatnost”, kaže Lewis Maltby, predsjednik Nacionalnog institita za radnička prava. S tim se slažu i neki drugi stručnjaci za slobodu izražavanja. Ono što restorantskom paru ide u prilog jest izjava gospođe St. Jean da je morala dati svoju lozinku nadređenom ili bi dobila otkaz. To je zapravo jedina činjenica zbog koje bi porota mogla odlučiti protiv kompanije. “Pitanje je imaju li zaposlenici pravo na privatnost u međusobnoj komunikaciji koja se ne odvija na kompanijskoj mreži. Čini mi se da je odgovor da imaju”, kaže Floyd Abrams, partner u odvjetničkom uredu Cahill Gordon & Reindel, specijalist za pravo na izražavanje.