Jedna od novotarija među političarima koja je u posljednjoj predizbornoj kampanji bila najuočljivija svakako je pisanje bloga na Internetu. Svaki kandidat koji drži do sebe i želi ići u korak s novom tehnologijom i urbanom kulturom primio se računala i dnevno (ili češće tjedno) krenuo s pisanjem blogova.
Oni koji su propustili pratiti informatički napredak, traže pomoć mlađih kolega, a nekima – barem se tako neslužbeno može čuti – blogove pišu pomoćnici ili glasnogovornici.
Zanimljivo je da su se od svih hrvatskih županija u pisanju blogova najrevniji pokazali politički čelnici u Sisačko-moslavačkoj županiji. Županica Marina Lovrić, gradonačelnik Siska Davorko Vidović, gradonačelnik Kutine Davor Žmegač tek su neki od njih.

Prilagodba stila
Najredovitiji u pisanju svoje “Vidoteke” je Vidović (SDP) koji je, kako kaže, za blog prvi put čuo u veljači ove godine, da bi već u svibnju napisao prvi post.
“U predizbornoj kampanji tražio sam načine za što neposredniju komunikaciju s građanima pa su me mlađi kolege upozorili da bi blog bio idealan medij. Kako volim nove tehnologije, nije mi bilo teško primiti se pisanja i dosad sam objavio osamdesetak postova”, rekao je Vidović. Sisački gradonačelnik zadovoljan je brojem dnevnih posjeta koja se kreće između 250 i 350.
Zanimljivo je da su neke odluke bitne za grad donijete upravo preko komentara na Vidovićev blog, poput promjene imena ulice Mile Budaka u Radničku ulicu, asfaltiranja pojedinih ulica i slično.
“Osim izravne komunkacije s građanima, namjera mi je bila i svojevrsno ‘rebrendiranje’ Siska kojeg većina građana Hrvatske doživljava kao tmuran i mračan grad”, objašnjava Vidović. Premda se pribojavao da će opozicija pokušati iskoristiti blog za različita podmetanja, kaže da do toga na kraju ipak nije došlo. Barem ne u mjeri koju je očekivao.
Mali problem bio je i stil, budući da je prve postove pisao kao male političke eseje, pa su ga iskusniji blogeri upozorili da mora biti jednostavniji i konkretniji, a punu iskorištenost mogućnosti Interneta postići će kad uskoro pokrene vlastitu web-stranicu.
Županica Sisačko-moslavačke županije Marina Lovrić (SDP) odlučila je otvoriti blog pod nazivom “Dnevničke bilješke Sisačko-moslavačke županice” u vrijeme predizborne kampanje. “Jako mi se sviđa komunikacija preko Interneta s obzirom da su ljudi opušteni i mogu reći sve što žele. Zapravo je smatram savršenom. U Hrvatskoj se najmanje 1,2 milijuna ljudi svakodnevno služi Internetom. Među njima se nalazi dobar dio onih kojima je to jedini oblik komunikacije, pa mi se činilo logičnim da im pokretanjem bloga iziđem u susret. Pokušavam biti što redovitija u pisanju, iako nemam puno slobodnog vremena”, rekla je županica Lovrić kojoj se unatoč nazivu bloga dogodi da i po deset dana ništa ne napiše.
Ipak, kontinuitet postoji. Još bi je više veselilo, dodaje, kad bi imala točan podatak koliko je ulaza na blog koji piše, ali se nada da će i taj tehnički problem uskoro biti riješen.
Za razliku od uobičajne “blogovske” prakse, Marina Lovrić ne piše o privatnim stvarima. “Mislim da to ljude ne bi zanimalo, Više ih interesira ono što je vezano za županiju, a ne moj privatni život”, naglašava županica, dodajući da će blog nastaviti pisati.

Marina Lovrić bila je i jedna od prvih “žrtava” među blogerima. Čitatelji su je uhvatili da je u vrijeme kad je bila na vrlo važnom sastanaku u Zagrebu, objavljen jedan od njenih postova što su mnogi protumačili kao izravan dokaz da županica ne piše sama svoje tekstove. Marina Lovrić je takve tvrdnje demantirala, napisavši da “očito nešto nije bilo u redu s blogom”.
Županica piše o svakodnevnim problemima, najvaljuje otvaranje novih pogona na području županije, objašnjava načine za ostvarivanje subvencija za prijevoz, a posebnu pažnju izazvala je najava suradnje s Republikom Srpskom oko zaštite toka rijeke Une.
Prije nego što je pokrenuo blog, gradonačelnik Kutine Davor Žmegač iz HSLS-a imao je svoju web stranicu. “Svaki inženjer ako želi pratiti tehnologiju mora poznavati kompjutore. Radio sam baze podataka, bavio se programiranjem, tako da blog za mene nije bila nikakva novost”, kaže Žmegač. Ono što, međutim, nije očekivao bila je reakcija pojedinih Kutinjana. Posebice to vrijedi za stanovitog Javora Žmegača koji je otvorio svojevrsni kontra-blog Davoru Žmegaču u kojem ironično komentira gradonačelnikove tekstove.

Vlastoručni blog“
Internet je otvoren svima i po svojoj biti je demokratičan tako da se nemam razloga ljutiti što stižu i neki neukusni komentari. Javnost moga rada kao gradonačelnika naprosto nema alternativu. Drugi blog koji je pokrenut kao pokušaj parodiranja želi biti ironičan. Ne vidim nekakav veliki problem s njim, isto tako kao što ne vidim kakav je njegov doprinos razvoju kulture komuniciranja ovim putem”, rekao je Žmegač.
Unatoč neslaganju, gradonačelnik Kutine podržao je svog satiričnog oponenta, baš kao što se trudi rad cjelokupne gradske uprave učiniti što transparentnijom. “Sve službene pozive i dokumente iz rada gradskih tijela postavili smo na web stranicu želeći voditi politiku otvorenosti prema građanima”, kaže Žmegač koji je upravo zbog toga pokrenuo blog na dan kad je izabran za gradonačelnika Kutine.
“Za razliku od nekih drugih političara koji se povode za trendovima, ja sam pišem svoje postove. To je i razlog zbog kojeg oni nisu redoviti. Ipak, posjeta na stranici je zadovoljavajuća kao i broj komentara. Uostalom, pišem ga da bih od svojih Kutinjana čuo što misle o potezima svoje uprave, pa makar to radili anonimno. Nekoliko mi je komentara bilo vrlo korisno i pomoglo mi je u radu. Nije riječ o velikom broju osoba koje komentiraju, ali drago mi je da ima stalnih komentatora koji prate to što radim”, zaključuje Žmegač.
Prve zvijezde bloga među političkom elitom bile su dvije dame, Tatjana Holjevac i Vesna Pusić. Komunikaciju s građanima putem Interneta pokušale su iskoristiti u predizborne svrhe, tako da su im blogovi trajali koliko i političke kampanje. Vesna Pusić je zadnji napisala 4. lipnja. Završio je ovim riječima: “Sjedim kraj prozora i osjećam kako toplina polako sipi ispod drvenog okvira. Vani je puno toplije nego u stanu. Punch urla i grebe po vratima kad po vanjskom stubištu prolaze dva ogromna mastifa s gornjeg kata na putu za travnjak na džamiji. Svi se slažu, vrijeme je za izaći u subotnje podne u gradu”. Što je predsjednica HNS-a doživjela to subotnje prijepodne čitatelji njenog bloga nikada nisu, a kako stoje stvari, ni neće doznati. Barem ne do idućih izbora.
Tatjana Holjevac je također vrlo brzo izgubila inspiraciju. Odmah nakon prve Skupštine Grada Zagreba: “Inače, svečana prva sjednica prošla je u redu, HSP i HNS nisu glasali za nas, a stanje u Skupštini je zanimljivo. Neki ljudi uopće ne pričaju jedni s drugima, svi pate od bolesti autoriteta i forme a što se sadržaja i poznavanja posla tiče to radije ne bih komentirala, a vi si zamislite…”

Treći u zagrebačkom nizu je Milan Bandić koji je stranicu pokrenuo nakon što je drugi put postao gradonačelnik. Evo kako u posljednjem tekstu vješto uspijeva opravdati posjet Bratislavi ne spominjući finale Davis Cupa: “Ti kontakti već sada pokazuju rezultate. Ne samo kulturno-civilizacijske, nego i gospodarske. Moj upravo završeni posjet Bratislavi na tom je tragu. Taj je grad pokazao interes za kupnju našeg niskopodnog tramvaja što su ga izradili i kreirali u Gredelju, Končaru i Đuri Đakoviću. Zagreb prima, ali i daje. To ja zovem partnerstvom!”.