EN DE

Juriš na vjetrenjače ZERP-a

Autor: Zoran Daskalović
14. ožujak 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Od kad je postalo kristalno jasno da je hrvatskom ZERP-u odzvonilo, Josip Friščić više nego ikad asocira na Don Quixotea, viteza tužnoga lika. I njegova je obrana ZERP-a završila kao jurišanje na vjetrenjače Cervantesova viteza iz La Manche. Tako je i moralo biti, jer i Friščić se okrenut prohujalim vremenima pokušava nositi s današnjim hrvatskim i bijelosvjetskim političkim izazovima. Poslije parlamentarnih izbora Friščić se priklonio Ivi Sanaderu i HDZ-u, okrenuvši leđa SDP-u i HNS-u s kojima je u prošlom mandatu zajedno sjedio u oporbenim klupama. Otvorivši vrata Banskih dvora HDZ-u, Friščićev HSS je omogućio Sanaderovoj ekipi da upravlja Hrvatskom još četiri godine. Navodno je zauzvrat dogovorio realizaciju ključnih predizbornih obećanja koje je HSS dao svojim biračima. Uz milijarde kuna obećanih seljacima iz državne blagajne za veliki povratak Hrvata na selo, Friščić i njegove stranačke desne ruke hvalile su se i da su u interesu hrvatskih ribara “betonirali” primjenu ZERP-a od sada pa do vječnosti. I danas nakon što je pod pritiskom Europske unije ZERP opet mrtvo slovo na papiru, Josip Friščić izgleda kao da još uvijek iskreno vjeruje da ga Sanader nije izigrao kad ga ja mamio u koaliciju s HDZ-om promovirajući ga u ključara Banskih dvora. Možda je i u pravu, jer pragmatični Sanader ostavlja dojam da uvijek “tvrdo” vjeruje u ono što govori kad povlači svoje političke poteze, pa i onda kad su oni u kratkom razdoblju dijametralno suprotni i međusobno poništavajući. Sanader je uvijek u pravu, a Friščiću ne preostaje drugo nego da pokuša dokučiti kako Sanaderu uspijeva svoje političke vratolomije gotovo čitavo desetljeće “prodavati” kao vrhunsku političku robu i zauzvrat “kupovati” najveće šnite hrvatske političke moći. Nije to ni tako komplicirano. I Friščiću bi zapravo već trebalo biti jasno da Sanader uvijek opipava puls većine ili slijedi interese najmoćnijih. Takvih je danas najviše u Washingtonu i Bruxellesu. Sanader ponajprije njih slijedi: i kad odlučuje o ZERP-u, i kad će sutra bez referenduma hrvatskih građana odlučivati o članstvu u NATO-u. Friščić se dotle još uvijek drži svojega malog “seoskog” dvorišta i pokušava svijet oko sebe urediti po mjeri “svoje kravice i svoje štalice”. A to više ni na selu ne prolazi. Europska unija i tamo je već pristigla, kao što je stigla i u vode Jadrana u kojima je Hrvatska smjestila svoj ZERP. I bit će hrvatskog ZERP-a u Jadranu, ali na europski način. Kao što će biti i hrvatskog sela, i sira i vrhnja, jajca i krumpira, ali na europski način. Sanaderu je to odavno jasno, iako je u međuvremenu i on često tvrdio suprotno te na splitskim i sličnim rivama i sam jurišao na vjetrenjače. Ali ni tada nije izgledao kao Don Quixote, nego kao političar novoga kova koji će sve učiniti da osvoji i zadrži vlast.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Dobitnici

Od kad je postalo kristalno jasno da je hrvatskom ZERP-u odzvonilo, Josip Friščić više nego ikad asocira na Don Quixotea, viteza tužnoga lika. I njegova je obrana ZERP-a završila kao jurišanje na vjetrenjače Cervantesova viteza iz La Manche. Tako je i moralo biti, jer i Friščić se okrenut prohujalim vremenima pokušava nositi s današnjim hrvatskim i bijelosvjetskim političkim izazovima. Poslije parlamentarnih izbora Friščić se priklonio Ivi Sanaderu i HDZ-u, okrenuvši leđa SDP-u i HNS-u s kojima je u prošlom mandatu zajedno sjedio u oporbenim klupama. Otvorivši vrata Banskih dvora HDZ-u, Friščićev HSS je omogućio Sanaderovoj ekipi da upravlja Hrvatskom još četiri godine. Navodno je zauzvrat dogovorio realizaciju ključnih predizbornih obećanja koje je HSS dao svojim biračima. Uz milijarde kuna obećanih seljacima iz državne blagajne za veliki povratak Hrvata na selo, Friščić i njegove stranačke desne ruke hvalile su se i da su u interesu hrvatskih ribara “betonirali” primjenu ZERP-a od sada pa do vječnosti. I danas nakon što je pod pritiskom Europske unije ZERP opet mrtvo slovo na papiru, Josip Friščić izgleda kao da još uvijek iskreno vjeruje da ga Sanader nije izigrao kad ga ja mamio u koaliciju s HDZ-om promovirajući ga u ključara Banskih dvora. Možda je i u pravu, jer pragmatični Sanader ostavlja dojam da uvijek “tvrdo” vjeruje u ono što govori kad povlači svoje političke poteze, pa i onda kad su oni u kratkom razdoblju dijametralno suprotni i međusobno poništavajući. Sanader je uvijek u pravu, a Friščiću ne preostaje drugo nego da pokuša dokučiti kako Sanaderu uspijeva svoje političke vratolomije gotovo čitavo desetljeće “prodavati” kao vrhunsku političku robu i zauzvrat “kupovati” najveće šnite hrvatske političke moći. Nije to ni tako komplicirano. I Friščiću bi zapravo već trebalo biti jasno da Sanader uvijek opipava puls većine ili slijedi interese najmoćnijih. Takvih je danas najviše u Washingtonu i Bruxellesu. Sanader ponajprije njih slijedi: i kad odlučuje o ZERP-u, i kad će sutra bez referenduma hrvatskih građana odlučivati o članstvu u NATO-u. Friščić se dotle još uvijek drži svojega malog “seoskog” dvorišta i pokušava svijet oko sebe urediti po mjeri “svoje kravice i svoje štalice”. A to više ni na selu ne prolazi. Europska unija i tamo je već pristigla, kao što je stigla i u vode Jadrana u kojima je Hrvatska smjestila svoj ZERP. I bit će hrvatskog ZERP-a u Jadranu, ali na europski način. Kao što će biti i hrvatskog sela, i sira i vrhnja, jajca i krumpira, ali na europski način. Sanaderu je to odavno jasno, iako je u međuvremenu i on često tvrdio suprotno te na splitskim i sličnim rivama i sam jurišao na vjetrenjače. Ali ni tada nije izgledao kao Don Quixote, nego kao političar novoga kova koji će sve učiniti da osvoji i zadrži vlast.

Dobitnici

Jako Andabak
Prodao je svoj udio u koncernu Sunce grčkoj investicijskoj tvrtki Marfin Investment Group. Grci će za 75 posto Andabakina udjela do kraja drugog tromjesečja ove godine platiti 155 milijuna eura, odnosno 1,13 milijardi kuna. Time će dobiti 11 hotela koji posluju pod brendom Bluesun hotels&resorts.

Blanka Vlašić
Naslovu svjetske prvakinje na otvorenom ponajbolja svjetska atletičarka dodala je i naslov najbolje u dvorani. Polako gubimo evidenciju o tome koja joj je to pobjeda u nizu, ali ostaje činjenica da je Blanka Vlašić nepobjediva u elitnoj disciplini. Svjetski rekord još čeka.

Gubitnici

Željko Jerkov
Bio je predsjednik Hajduka tek nekoliko dana. Presudio mu je bivši igrač kluba Hrvoje Vuković koji je podnio zahtjev za naplatom potraživanja. Jerkov se isplati duga protivio, no skupština kluba iza leđa donijela je odluku da se dug veći od dva milijuna kuna ipak isplati, inače bi klub pao u treću ligu. Agonija se, međutim, nastavlja.

Eliot Spitzer
Guverner države New York i jedan od budućih favorita Demokratske stranke podnio je ostavku nakon što je otkriveno da je potrošio tisuće dolara na prostitutku. Visoki ćudoredni kriteriji američke politike tako su presudili čovjeku koji se sam zalagao na moral. Naslijedio ga je prvi crnac na mjestu guvernera, slijepi David Paterson.

Autor: Zoran Daskalović
14. ožujak 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close